Dio ratnog folklora i rušenje idućeg tabua: Zelenski u Europi traži vojne zrakoplove - sudeći prema viđenom i dobit će ih

Nema sumnje da je jedna od glavnih uloga ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog od početka rata bila lobiranje kod zapadnih saveznika za slanje više pomoći, naročito vojne pomoći - i to je nešto u čemu se pokazao jako dobar, ili je pak Zapad upao u neki začarani krug da čim se Zelenski pojavi, bilo uživo ili putem nekakvog digitalnog prijenosa, vrata zapadnjačkih vojnih arsenala se brzo otvaraju te se ruše brojne barijere.

Nije baš svugdje tako. Jedna Italija poručuje kako nema namjere svoje tenkove slati u Ukrajinu. No, za Ukrajinu ni nije potreban baš potpuni zapadni konsenzus, dovoljno je da najveći igrači budu čvrsto uključeni, a to se odnosi na SAD, Britaniju, Francusku i Njemačku. To je glavna osovina potpore i ona se sad poprilično usklađeno vrti, naročito nakon što je njemački otpor prestao postojati.

Slanje naprednih tenkova, onih novije proizvodnje i novijih kapaciteta, bila je tabu tema koja to više nije. Ukrajina uskoro više neće biti samo odlagalište za zastarjelu sovjetsku vojnu opremu koja je skupljala prašinu po skladištima zemalja nekadašnjeg Varšavskog pakta (koje su danas redom vrlo pro-ukrajinski nastrojene, osim možda jedino Mađarske). Nakon što je Njemačka potvrdila odobrenje o slanju Leopard 2 tenkova puno toga se promijenilo, iako se dostava tek očekuje, a i eventualne promjene na bojišnici - no, ispostavilo se da je ovaj potez tek otključao ukrajinske želje, što je razumljivo, znajući da je zapadno oružje jedino što na kraju može imati konkretan učinak, tražit će ga do maksimuma i bez zadrške.

Gotovo pa isti dan visoki ukrajinski dužnosnici sugerirali su da nakon tenkova treba odmah početi razgovarati i o slanju vojnih zrakoplova. I opet smo dobili skoro pa reprizu prethodne runde lobiranja - Zapad inicijalno sugerira da neće ići tako daleko jer, eto, to bi moglo dovesti do širenja rata, da bi zatim ukrajinski stroj za lobiranje ubacio u višu brzinu, i na kraju dobivamo pad preostalih tabua.

Gdje upravo stojimo po tom pitanju? U novoj smo epizodi. Kijev želi vojne zrakoplove i Zelenski je ponovno u akciji, a da pokaže koliko misli ozbiljno ovog puta se i sam uputio u europske centre. Jutros je nenajavljeno (jasno) krenuo na europsku turneju s ciljem osiguravanja još veće potpore. Ne čudi da je za prvu destinaciju odabrao upravo Britaniju jer od svih jakih europskih centara ipak je London izvor najveće potpore, a ne samo potpore već i anti-ruske politike (dok su Pariz i Berlin zapravo više pro-ukrajinski, ali ne toliko anti-ruski, ako je to u ovoj situaciji uopće i moguće biti...).

I čim se Zelenski pojavio u Londonu s britanskim premijerom Rishijem Sunakom ovaj mu je odmah obećao da će Britanija početi davati obuku ukrajinskim pilotima na najnaprednijim NATO vojnim zrakoplovima. Ovo nije direktna potvrda da će se ti zrakoplovi uskoro početi dostavljati Ukrajinu, ali skoro da jest. Ovo je još jedan veliki korak naprijed u potpori Zapada za Ukrajinu, potez koji je možda negdje na istoj razini kao i pad njemačkog otpora glede slanja tenkova.

Možda je Sunak svjestan da u slučaju potpore za Ukrajinu mora biti "veći Johnson od Johnsona", odnosno da mora nekako pokušati zasjeniti svog prethodnog, bivšeg premijera Borisa Johnsona, koji je u ovoj kasnoj fazi svoje političke karijere skoro pa sve karte bacio na agendu podupiratelja Ukrajine (a preko iste se čak planira i vratiti eventualno na vlast u Britaniji).

Podsjetimo, ovo je tek drugi strani posjet Zelenskog otkako je prije nešto manje od godinu dana krenula ruska invazija na Ukrajinu (prvi posjet bio je američkom Kongresu).

U sklopu aktualne mini-turneje po Europi Zelenski će, nakon obraćanja britanskom parlamentu, otići u Pariz na večeru gdje ga čekaju druga dva glavna aktera Europe - francuski predsjednik Emmanuel Macron i njemački kancelar Olaf Scholz. Obilazak ključnih mjesta završit će u Bruxellesu gdje će prisustvovati summitu lidera Europske unije.

Sudeći prema njegovom govoru u Londonu nema greške oko toga zašto je Zelenski izvan Ukrajine. Fokus govora bili su vojni zrakoplovi, a Zelenski nastoji do istih doći po već provjerenoj formuli pa ih tako naziva "krilima slobode".

"Ukrajina će učiniti sve što je moguće i nemoguće kako bi nam svijet osigurao moderne zrakoplove da bismo osnažili i zaštitili pilote koji će nas štititi", rekao je Zelenski te je zatim predsjedniku britanskog parlamenta, Lindsayu Hoyleu, dao pilotsku kacigu s porukom: "Imamo slobodu, dajte nam krila da je zaštitimo".

Sve je to već ranije viđena uspješna koreografija Volodimira Zelenskog i može se pretpostaviti da će biti i ovaj put.

Naravno, ne treba misliti da je dovoljno dramatična poruka ulaznica koja otvara sva vrata. Sve se i dalje događa selektivno i prema ranije utvrđenom planu. Zelenski se više pojavljuje kao potpis na već napisani dokument. Potvrda je i ova današnja situacija. Jasno je da nije Sunak odjednom pred njim došao na ideju da bi Britanija mogla obučavati ukrajinske pilote. Sve je već potanko dogovoreno ranije, ali ovo je sad već na neki način dio ratnog foklora.

Ali zašto bi se zbog rušenja zadnjeg tabua (s tenkovima) sad očekivao pad i idućeg (s vojnim zrakoplovima)? Djelomično upravo zbog toga. Podsjetimo, kad se počelo pričati da bi Zapad mogao Ukrajini osigurati napredne tenkove, iz Rusije su, očekivano, poručili da bi to bio potez koji bez dvojbe vodi u opasnu eskalaciju. No, EU i SAD sada zaključuju da se ništa od te eskalacije nije dogodilo pa mogu komotno nastaviti s idućim korakom.

No, gdje to onda vodi? Što će se uopće percipirati kao "eskalacija"? Otprilike ono što je ovog tjedna spominjao generalni tajnik UN-a, Antonio Guterres - "širenje rata". Širenje gdje? Negdje gdje ga još nema, naravno, recimo na Poljsku. A ako bi to bila prevelika eskalacija (zbog NATO kolektivne obrane i mogućeg brzog puta u nuklearni sukob), onda se rat može proširiti recimo na Moldaviju, Bjelorusiju...

U svakom slučaju, Zapad smatra da se ništa značajno (njima) neće dogoditi te iz te perspektive ima smisla dalje naoružavati Ukrajinu sa svime - kako to argumentira bivši NATO general i današnji češki predsjednik Petr Pavel - osim s nuklearnim oružjem (!). Krečući se takvom putanjom kontinuirane eskalacije ne bi iznenadilo da nekom uskoro padne na pamet da možda ne bi bilo loše Ukrajinu čak i nuklearno naoružati.

Ukrajina će pak samo nastaviti ponavljati jedan te isti narativ koji je vrlo precizan i nepromjenjiv - jedini način da se rat zaustavi je da Zapad da Ukrajini dovoljno oružja da ona može protjerati rusku vojsku.

Ako se negdje iza kulisa razgovara o nekakvim mirovnim pregovorima onda je to iza cijelog debelog sloja brojnih kulisa, a i tamo su ti razgovori više u atmosferi geopolitičkih teorija u stilu "što bi bilo kad bi bilo". U stvarnosti pak danas se nalazimo možda i najdalje od mira od samog početka rata što je svakako poražavajuća činjenica u trenutku dok se bliži godišnjica najvećeg rata u Europi od Drugog svjetskog.

Mir je moguć, ali očito samo ako netko bude dovoljno poražen ili ako izgubi unutarnji balans.