GDJE JE NESTALO ČOVJEČANSTVO DANAS?: Večernjakov novinar o posljedicama potresa u Siriji

Aktuelno
GDJE JE NESTALO ČOVJEČANSTVO DANAS?: Večernjakov novinar o posljedicama potresa u Siriji
Brojevi žrtava nakon razornog potresa u ponedjeljak koji je teško pogodio Tursku i Siriju rastu iz sata u sat.

Brojevi žrtava nakon razornog potresa u ponedjeljak koji je teško pogodio Tursku i Siriju rastu iz sata u sat. 

Spasioci u obje zemlje tragaju za preživjelima u utrci s vremenom. No Turskoj je stigla pomoć sa svih strana svijeta, a Sirija je ostala prepuštena sama sebi. Najvećim dijelom zbog sankcija međunarodne zajednice koje su u toj zemlji na snazi od 2011. godine. Sirijci mole SAD i EU da ih u ovim trenucima barem malo ublaže.

Razoran potres  koji je pogodio Tursku i Siriju povod je za razgovor s novinarom Večernjeg lista Hassanom Haidarom Diabom. Naime, nakon razornog potresa u ponedjeljak Sirija je ostala zanemarena od međunarodne zajednice po pitanju pomoći, pa čak i od strane medija koji izvještavaju ponajviše iz Turske, a znatno manje iz Sirije u kojoj je također na stotine kuća sravnjeno sa zemljom i poginuli se broje u tisućama.

Čuješ li se s ljudima iz Turske i iz Sirije, gdje imaš i obitelj. Kakva je situacija trenutačno? 

Zaista je katastrofalna i kaotična situacija. Čovjek jednostavno ne može to opisati, mi pokušavamo na razne načine predočiti ljudima što se tamo događa, ali to nije moguće. To je užas. Ja mislim da je to čak katastrofa stoljeća. Ono što najviše žalosti jest da je još mnogo ljudi koji su pod ruševinama i teško ih je izvući. Sve je teže iz minute u minutu. 

Doslovce traje ta utrka s vremenom. Pitanje je koliko ljudi zapravo imaju vremena. 

Ja imam sestru koja živi pokraj Alepa. Kuća im je potpuno porušena, imaju veliku obitelj i naizmjenice spavaju u automobilu, jednostavno nemaju kamo otići. Jako je hladno, ali unatoč tome, sestra mi kaže da se već osjeća miris leševa. A koliko je tek ljudi još pod ruševinama. 

Mnogi Sirijci zapravo misle da ih je međunarodna zajednica u ovoj situaciji ostavila na cjedilu. Je li to ono što i tebi govore članovi obitelji? 

Nažalost jest. Zbog sankcija od 2011. Sirija je pod potpunom blokadom. Donald Trump još je nadodao na te sankcije nekakve zakone prema kojima u zemlju ne mogu ni lijekovi, ništa. I međunarodna zajednica još uvijek drži te sankcije, nimalo ne popušta. Ono što je najgore, svaki dan sam u kontaktu sa Sirijom. Jučer je izvučeno 11 leševa, a da su Sirijci imali dobru mehanizaciju, možda bi danas ti ljudi bili živi, možda ne bi preminuli da su imali pomoć. Čitam da je obitelj od sedam članova zarobljena kod Alepa i pitanje je hoće li ih moći spasiti. Postoji nekoliko faktora. Osim što nemaju ljudske resurse, Sirija je pod sankcijama već 11 godina i zaista je potpuno devastirana zemlja. Siromašnih je čak 90 posto i čak i da imaju mehanizaciju, oni nemaju goriva da je pokrenu. U ovom trenutku Siriji je zaista potrebno pomoći. 

Dolazi li iz nekih zemalja ipak pomoć u Siriju? 

Dolazi kopnom, recimo Irak je poslao nešto, ali zračni prostor iznad Sirije je zatvoren. Znači tek jučer je Libanon dao dozvolu da zrakoplovi koji bi trebali sletjeti i donijeti pomoć u Siriju slete kod njih. Međutim, ni to nije idealno, jer je dosta putova iz Libanona prema Siriji zatvoreno zbog snijega. Tako da Sirijci najviše ispaštaju u ovoj situaciji. I danas, u ovom trenutku, međunarodna zajednica, kada spominje Siriju, spominje samo onaj dio koji je pod kontrolom pobunjenika i džihadista. Ne govore o dijelovima gdje su srušene stotine zgrada.   

Znači slažeš se s tom tezom da je Sirija prepuštena sama sebi? 

Apsolutno. Razgovarao sam s čovjekom koji radi u civilnoj zaštiti na spašavanju. On mi je rekao, ovih 11 ljudi koji su umrli, oni su na dušu međunarodne zajednice, na dušu onih ljudi koji donose odluke i u Washingtonu i u Bruxellesu... U ovom trenutku nije u pitanju Asad, ni njegova vlada ni njegov režim, ni njegova vojska, ovo je pitanje običnih ljudi. Milijuni ljudi u Siriji trebaju pomoć, griju se paleći gume. Ovo je katastrofa i u ovom trenutku treba reagirati međunarodna zajednica da barem ublaži sankcije. 

200ee4676dc0f5e27acd

Sirijski Crveni križ pozvao je Europsku uniju da ukine te sankcije protiv Damaska koje su na snazi od 2011. godine. Što misliš hoće li se to dogoditi? 

Mislim da, nažalost, neće. Mi vodimo apsolutno pogrešnu politiku i uvijek će biti nepravdi. Oni smatraju da će taj potres koji se dogodio, uz 11 godina rata i siromaštva koji traju u Siriji, ojačati nezadovoljstvo protiv režima. Toliko daleko idu. Znači, mi smo spremni pustiti da umre nekoliko milijuna ljudi zbog politike. Zar nije bilo dovoljno tih 11 godina tijekom kojih je poginulo jako mnogo Sirijaca, jako je mnogo izbjeglica, puno ranjenih, zemlja je devastirana... Zar nama to nije bilo dovoljno da shvatimo jednu stvar, da Asad nikada neće otići. 

Sjeverozapad zemlje, gdje je izbio potres, drže pobunjenici i džihadisti. Kako uopće pomoći u takvim uvjetima? To realno jest posebno teška situacija. 

Jest, teška je situacija. Jučer je jedan čovjek iz Crvenog križa rekao, mislim čak ministar zdravstva, da su to u konačnici Sirijci. Ako nam šaljete pomoć, kontrolirajte je. Recimo grad Idlib, u kojem je danas gotovo četiri milijuna ljudi, ni tamo ne dolazi pomoć. Nažalost, sve je usredotočeno na Tursku. A taj je dio jako nastradao jer je na granici sa Turskom, jako blizu epicentra. I ti ljudi trebaju pomoć. Ja ne mogu vjerovati, pratim, čitam, u kontaktu sam s njima. Ljudi, ja to ne mogu vjerovati! 

Što kažu, što im je u ovom trenutku najpotrebnije? 

Sve. Lijekovi, gorivo. Dopustite nam da pokrenemo onu mehanizaciju koju imamo. Pošaljite nam stručnjake, spasilačke ekipe, pse tragače, pošaljite nam hrane, šatore. Sve im treba. Sirija je devastirana, u Siriji nema ničega i još se dogodi tako razoran i jak potres. Gdje je čovječanstvo danas? Gdje je nestao čovjek? Kad netko gleda danas slike iz Sirije, a identične slike dolaze i iz Sirije i iz Turske, znači li da to gleda i ostaje ravnodušan zbog politike? Pa nije Asad taj koji će nastradati u ovome. 

Smatraš li da je Sirija zanemarena i u izvještavanju i u načinu na koji se gleda cijeli ovaj događaj? 

Pa naravno, osim nas – jer ja sam u kontaktu svaki dan sa Sirijom, pa mi pišemo o tome – ja ne vidim ni u našim medijima, ni u zapadnim, pa ni regionalnim da se puno spominje sirijska patnja. Uglavnom je naglašena Turska. No koliko je bio razoran potres u Turskoj, tako je bilo i u Siriji. I tamo je nekoliko stotina zgrada koje su sravnjene sa zemljom. Ako ćemo biti pošteni i objektivni, treba izvještavati iz obje zemlje. Sirija je zanemarena i to isključivo zbog političkog razloga. U ovom trenutku zaboravimo na politiku. 

Mogu li se nakon ove tragedije očekivati i neke nove migracije? 

Apsolutno, Turska će imati pomoć. Tamo, na tom pogođenom području, puno je sirijskih izbjeglica. Kamo će oni sada? Uvjeren sam, možda ne u ovom trenutku zbog lošeg vremena i velike hladnoće, ali kada se situacija malo smiri, doći će do novog velikog migrantskog vala. A uz te Sirijce, uvjeren sam da će i mnogi Turci krenuti na taj put.    

 

Ne propustite