GODINAMA JE BILA ŽRTVA OČEVOG BIZARNOG EKSPERIMENTA: Puštao je pacove na nju, a hrana joj je strogo bila zabranjena!
Vršenje eksperimenata na ljudima u jeku popularnosti bilo je sredinom 20. vijeka, dok je odvijanje istih mahom bilo u tajnosti.
Mod Žilijen bila je žrtva jednog tajnog eksperimenta, a da stvar bude još dramatičnija, bila je zatočena od strane oca.
Naime, njen otac je vjerovao da je moguće stvoriti superiorno biće, dok mu je kćerka služila kao model na kojem je eksperimentisao. Žilijen je doživjela veliku traumu, a danas je uspješan psiholog i autor bestselera The Only Girl in the World: A Memoir.
Tragična priča Mod Žilijen počela je mnogo prije nego što se ona rodila 1936. godine. Bogati Francuz Luj Didije kupio je sebi dijete od jednog rudara, šestogodišnju devojčicu Žanin. Gospodin Didije je veoma strogo odgajao Žanin, a kada je djevojka postala punoljetna, oženio ju je. Ovaj zajednica je pokrenula mnoga pitanja njegove okoline. Iznošene su različite teorije o Didijeovim namjerama, a njegovi pravi motivi bili su mnogo gori i od najluđih nagađanja, piše nationalgeographic.rs
Luj je 1957. godine dobio ćerku sa Žaninin, a dali su joj ime Mod. Luj je odmah obezbjedio malo imanje na sjeveru Francuske, nedaleko od Denkerka, gdje su se svo troje preselili.
Tada su počele njegove uvrnute aktivnosti, dok je njihov život postao bizaran. Luj je bio opsjednut vršenjem eksperimenata, te je sve više zanemarivao potrebe kćerke i supruge. Težio je ka tome da stvori idealno biće koje bi moglo da nadmaši sve žive ljude u razvoju i izuzetnim intelektualnim i fizičkim sposobnostima. U skladu sa tim, riješio je da žrtvuje svoju kćerku nad kojom je eksperimentisao.
Još od rođenja, djevojčicin život razlikovao se od života druge djece. Nije imala igračke, držala se strogih pravila - nije smjela da plače, da se smije, kao i da pokazuje bilo kakve druge emocije. Bilo joj je zabranjeno čak i da priča.
Jedina razonoda ovoj nesretnoj djevojčici bile su životinje - imala je ponija, patke i psa, a igranje sa životinjama bilo joj je dozvoljeno jer je njen otac vjerovao da kontakt sa životinjama doprinosi razvoju mentalnih sposobnosti.
Razlog zbog kojeg je Mod bilo uskraćeno normalno djetinjstvo leži u činjenici da je njen otac živio u ubjeđenju da bilo kakva zadovoljstva, uključujući hranu i normalne uslove života, znatno ometaju napredak ljudskog bića odnosno natčovjeka. Uvjeren u ispravnost svog eksperimenta, Luj Didije mu je posvetio mu cio život.
Vremenom, uslovi za malu Mod postajali su sve gori, a očekivanja njenog oca bila su sve veća dok je svake godine sve više pooštravao uslove u kojima je djevojčica živjela. Djevojčici je bilo zabranjeno da jede hranu sa bilo kakvim ukusom. Osnovu ishrane djeteta činili su kuvani pirinač i sirovo povrće.
U stroga i bizarna pravila njenog oca bila je uključena i higijena, a djevojčica je dobijala samo jedan kvadrat toalet papira, dok je smjela da se tušira samo jednom nedjeljno i to isključivo hladnom vodom.
Već od 5. godine, Mod je morala aktivno da uči i imala je pregršt obaveza. Program je podrazumijevao časove muzike. Luj je želio da Mod nauči da svira sve instrumente na svijetu. Također, dijete se bavilo mačevanjem, jahanjem, biciklizmom, gimnastikom i plivanjem, sve po nekoliko sati dnevno.
Djevojčicina majka je također učestvovala u vaspitanju svoje kćerke, primjenjujući stroga pravila. Vjeruje se da je Žanin i sama bila vaspitana prema takvom modelu, također od strane Luja, koji ju je kupio još dok je bila dijete.
Bilo kako bilo, upravo ona je bila "izvršilac" naređenja Luja Didijea. Gurala je Modin nestabilni bicikl niz planinu, bacala dijete neplivača u duboki bazen pun ledene vode i budila se usred noći kako bi je kontrolisala dok vježba.
Vremenom, Luj je došao do zaključka da njegove metode vaspitanja nosu dovoljno efikasne, te da bi trebalo još nešo da preduzme. Tako je počeo da izvodi eksperimente na nesrečnoj djevojčici.
Išao je toliko daleko da je djevojčicin život bezbroj puta bio u opasnosti. Naime, morala je da drži kabl kroz koji bi on puštao struju, a vjerovao je da takvi eksperimenti jačaju njenu fizičku snagu i izdržljivost.
Također, Luj Didije je nedjeljama zabranjivao kćerki da priča, izgladnjivao je, nije joj davao da pije, a svako kršenje pravila je strogo kažnjavao. Kada je Mod napunila devet godina, odlučio je da promijeni i njenu ishranu - uz svaki obrok je dobijala malu čašu viskija ili čašu vina. Prema Didijeovom mišljenju, to je doprinosilo razvoju organizma.
Djevojčica je imala fobiju od glodara, a nakon što je to uočio, njen otac je riješio da joj otkloni strah na bizaran način. Naime, usred noći ju je budio i ne dajući joj da obuje cipele, slao u mračan i hladan podrum. Govorio joj je da će se, ako otvori usta i izgovori ijednu reč, na nju popeti miš ili pacov. Ovu metodu je vremenom nadogradio tako što joj je oblačio džemper sa zvončićima pre nego što bi je poslao u podrum.
Do 16. godine, djevojčica je bila primorana da se snalazi, te je primjenjivala svoje vještine - krala je toalet papir, noću bi se iskradala do kuhinje kako bi jela i izlazila je kroz prozor kako bi prošetala i udahnula svjež vazduh. Roditelji je nikada nisu uhvatili iako su budno pratili svaki njen pokret.
Kada je 1973. godine Luju Didijeu oslabilo zdravlje, bio je prinuđen da plati učitelja muzike za Mod. Monsinjor Molin bio je duboko pogođen svime što je zatekao u kući porodice Didije. Fanatične roditelje koji od iznurene i uplašene djevojčice zahtjevaju nemoguće. Monsinjor Molin je tada tražio da Mod drži časove u njegovoj kući.
Šokiran djevojčicinom pričom, uspio je da je zaposli u maloj radnji muzičkih instrumenata. To je bio početak novog života za Mod. U prodavnici je upoznala budućeg supruga, Ričarda Žilijena, kod kog je pobjegla 1954, kada je napunila osamnaest godina.
Njen otac bio je pogođen tim činom, te je zahtjevao da se djevojka vrati kući, međutim, svaki njegov pokušaj da bilo šta učini, bio je uzaludan. Luj Didije je umro 1981. godine, a da nije više nikad vidio svoju kćerku.
Tortura od strane oca, na Mod je ostavila velike posljedice. Trebalo joj je dosta vremena da razvije komunikacijske vještine kao i da se socijalizuje. Također, nepravilna ishrana i unos alkohola od djetinjstva izazvali su nekoliko hroničnih bolesti za čije su lječenje bile potrebne godine.
Suprugu je ispričala svoju priču tek nakon smrti oca, a 2019. godine se ohrabrila da je podjeli sa cijelim svijetom i napisala je knjigu. Jednu kopiju je poslala majci, na šta je Žanin navodno odgovorila da Mod "jednostavno nikada nije razumila velike ideje svog oca".
Mod Žilijen je uspjela da prevaziđe traume iz djetinjstva. Postala je psihološkinja i počela da pomaže ljudima sa traumama. Sa suprugom Ričardom dobila je dvije kćerke čije djetinjstvo nije bilo ni slično njenom.