‘MOJ SIN JE POKAZATELJ DA MI SRBI NISMO GENOCIDAN NAROD’! Kako je tata Đoković raspaljivao Srbe brojnim nevjerovatnim izjavama…
Pojava Novaka Đokovića u svijetu vrhunskog tenisa uistinu je fenomen. Ali od tog fenomena postoji još jedan veći fenomen. Njegov otac. Srđan Đoković. Neminovno zaslužan za karijeru svog sina. No, nekonvencionalnog ponašanja, dugog i bezobraznog jezika, s nefleksibilnim temperamentom i on je osjetio da na osnovu uspjeha svog sina ima pravo nešto reći, biti viđen, citiran, osjećati s kao zvijezda, piše dnevno.hr.
Ljudi se ne mijenjaju, do svoje osobnosti nesvjesno drže do kraja života. Srđan Đoković, Novakov otac, ne mijenja se nimalo, čak postaje i goropadniji. Svjedoci, vremešni novinari sjećaju se davnog Srđana koji je pratio Novaka po brojnim turnirima, između ostalog i tu nekim po Zagrebu, kako se Srđan obračunavao i sa srpskim novinarima. Koji nisu objavljivali Novakove rezultate, nisu pisale o Novakovim pobjedama…
“Jednog dana kada Novak bude najbolji na svijetu dobit ćete k…”!
Đoković senior svašta govori u javnosti
Da, tako bi uzvratio telefonskom linijom prema Beogradu kada bi osjetio da je Novak ignoriran i u vlastitoj zemlji. Ne, nije bio ignoriran, ali budimo realni. Koga u svijetu javnih medija zanimaju rezultati nekog mladog teniskog poletarca, pa makar pobjeđivao i u serijama.
U tom detalju pokušali smo dati uvod u svojevrstan psihološki profil Đokovićevog oca. Tako nagao, ali uvjeren u sposobnosti svog sina, nesumnjivo i elokventan, usput je i kao tata najboljeg tenisača današnjice postao i cilj novinara, njegove eksplozivne riječi padaju uvijek na plodno tlo.
Screenshot/YouTube
Postaju svjetski ekskluzivne. Osim riječi, nadmenog verbalizma, Srđan Đoković ne kloni se ni kontradiktornih poteza. Evo, jedan svježi je učinio sada, na Australian Openu. Ponosno je mahao ruskom zastavom, uzvikujući „Živjela Rusija”. I to na na poprištu Otvorenog prvenstva Australije čiji su organizatori dozvolili nastup ruskim i bjeloruskim tenisačima, ali su zabranili nošenje obilježja, zastava tih država.
Srđan Đoković je očito i tu morao pokazati da je nedodirljiv i poseban. Makar i štetio svom sinu. Taj osjećaj da si veća zvijezda i od najveće zvijezde mnoge ponese u startu. Pa tako i Novakovog oca.
Sada brojni psiholozi, psihijatri, sociolozi i antropolozi mogu kroz studije i elaborate zaključivati „kako jabuka ne pada daleko od stabla”. I sam Novak, sin elokventnog oca proslavljao se svakakvim izjavama. No, jedna činjenica stoji. Koliko god bila napadna, naporna i opasna uloga oca Srđana u odgoju svog sina, očito je takav odgoj učinio i Novaka toliko jakim u sportu.
Opet, to ne može i ne smije biti opravdanje za iskakanje iz tračnica Srđana Đokovića koji malo prosipa ljubav prema domovini Srbiji, malo mržnju prema cijelom anglosaksonskom svijetu, pa je postao i neka vrsta klauna koji se javi kadgod mu se prohtije.
Sva je sila njegovih urnebesnih, pa i opasnih izjava, pa ćemo se prisjetiti samo nekih. Čak se i čudimo što ga vlastiti sin Novak ponekad malo ne smiri!
Već na početku uspješne teniske karijere Srđan Đoković je trčao za novinarima i „prijetio” im se…
„Novak neće samo biti najbolji svih vremena, bit će uvjerljivo najbolji. Bit će najbolji unatoč animozitetu koji anglosaksonski zapadni svijet ima prema njemu”!
Kada je Novak doista dodirnuo svjetski vrh, otac Srđan sreću nije krio samo razdraganim ponašanjem, nego i neprimjerenim riječima:
„Što sada? Pojavi se neki Srbin iz male siromašne zemlje i biti će godinama najbolji u njihovom, a i u našem sportu. Morat će se pomiriti s činjenicom da se centar teniskog svijeta preselio u istočnu Europu. A Novak je izopćen iz anglosaksonskog svijeta. Sada je tako, a kad se situacija opet okrene u budućnosti – nećemo biti ljubomorni”!
Oh da, dodiruje se i Srđan Đoković i visoke politike, kao što je naslonjen na uvriježeno razmišljanje dugogodišnje srpske političke agende „kako su Srbi uvijek oštećena strana”. Pa je znao pričati i sljedeće:
“Prvo da vam kažem, Novak se pojavio u najgore vrijeme za Srbiju i za srbijanski narod u posljednjih pedesetak godina. On se pojavio kao proviđenje i kao znak da mi nismo genocidan narod, da smo mi dio stare europske civilizacije, da nemamo čega da se sramimo. Pokazao je da je nemoguće da netko takav, dečko koji je poštovan u cijelom svijetu, da dolazi iz lošeg naroda. Kako su svi htjeli da nas Srbe predstave, ti čuveni zapadnjaci i anglosaksonski svijet. Pokušavaju i dalje da nas predstave kao loše, ali mi smo čvrsti, uz svoju vjeru i narod, ništa nas ne može pokolebati, ako smo zajedno kada je najteže”!
Im Srđan i antologijskih govora, jedan je držao i ispred Narodne skupštine u Beogradu, u trenucima kada je lani njegovom sinu bio zabranjen ulazak u Australiju, Jer nije imao potvrdu o cijepljenju protiv bolesti covid-19.
Poput profesionalnog političara, vičuči, Srđan Đoković je govorio, vikao, kao na nekom mitingu:
„To je sramota svih sramota gospodara svijeta. On je bio u zatvoru. Kada je gledao na stotine Srba, koji su mu pružali podršku… Sada nije mogao ni da čuje, ni da vidi te ljude koji su mu pružali podršku. Oni su htjeli jednostavno da ga slome i unište i da pokažu preko njega, koji je bio najbolji na ATP listi, da mogu raditi što hoće. Dok je letio između Dubaija i Melbournea, promijenili su zakon gdje necijepljeni ne mogu ući u zemlju. On nije tamo išao svojevoljno, on je bio u dogovoru s Teniskim savezom Australije. Ista situacija je i sada, ne znam hoće li se promijeniti, ali to nije ni važno. On je ostvario veliku pobjedu, veću od deset osvojenih Australian Opena. Više i ne brojim koliko ih je uzeo. Njegova pobjeda se ogleda u tome, što su sve te ljude iz tog zatvora poslije osam godina pustili”!
Potom je pred brojnom publikom Srđan Đoković održao bizaran monolog u kojem je Novaka uspoređivao s Isusom, svjetlom na kraju tunela i borcem za čitav svijet. A sve je završio riječima:
“Srbi, svi ostali slobodarski narodu na svijetu… Kucnuo je čas da prestanemo biti ugnjetavani. Mi smo dio slobodarskog svijeta, ima nas preko sedam milijardi. Svi smo uz njega. Cijeli Balkan, cijeli Bliski istok, Daleki istok, naša majka Srbija, naša majka Rusija, Kina, Indija, čitava Afrika. Svi smo uz našeg Noleta. Svakog dana će nas ovdje biti sve više. Ne damo, ne damo našeg Noleta jer ako damo njega, onda smo dali sebe. Želite li biti na koljenima, želite li biti potlačeni?”
Srđan Đoković!
Piše: dnevno.hr