KONTINENTALNI INTERNI SRAZ POČINJE: Šta se to događa u Mađarskoj? Otpuštaju se stotine visokih "pro-NATO" vojnih dužnosnika - o tampon zoni prema Ukrajini i šta to znači za Hrvatsku

Da će rat u Ukrajini imati velike posljedice na cijelu Europu bilo je jasno već na samom početku sukoba, ali danas, kad rat traje već skoro godinu dana, te posljedice se već jasnije viđaju jer sad polako svima postaje jasno da ovo ipak neće biti "ograničeni sukob". Naravno, posljedice se najviše osjećaju u neposrednom susjedstvu. Ovo je rat koji će dovesti do dubokih promjena na Baltiku, Poljskoj, ali i šire.

Danas ćemo se pak osvrnuti na zemlju koja se nalazi između nas i Ukrajine, zemlju koju možemo smatrati svojevrsnom tampon zonom između nas i najvećeg sukoba u Europi od završetka Drugog svjetskog rata.

Govoreći samo o konceptu tampon zone, a i činjenici da je ovo rat koji bi mogao imati tendenciju širenja, mnogi će se složiti da je bolje da je to jedna Mađarska, a ne recimo Poljska. Jer ako se rat i krene širiti, što je scenarij koji se nikako ne može otpisati, šanse su puno veće da će se proširiti na Poljsku nego na Mađarsku.

Ali zašto? Tu pretpostavku postavljamo na temelju postojećih odnosa koji postoje između Budimpešte i Moskve. Vrlo je poznato da su prije rata ruski predsjednik Vladimir Putin i mađarski premijer Viktor Orban imali vrlo dobre odnose, može se čak reći i prijateljske. Kakvi su ti odnosi danas teško je reći, no može se pretpostaviti da su i dalje dobri, ali "inkognito".

S druge strane Varšava je u antagonističkom odnosu prema Moskvi već godinama. Zanimljivo je pak da u isto vrijeme imamo situaciju gdje su i Poljska i Mađarska u vrlo lošim odnosima s Bruxellesom, ali kad je riječ o odnosu s Moskvom, priče su gotovo dijametralno suprotne. Ta činjenica može se pripisati različitim vlastima, povijesnim okolnostima (iako, ako bi se odnosi prema Moskvi gradili isključivo na temelju antagonizama iz sovjetske ere, obje zemlje su bile tretirane kao sateliti), ali možda i njihovim vlastitim percepcijama "tampon prostora", prema samoj Rusiji.

Mađarska između sebe i Rusije ima Ukrajinu dok Poljska, osim Ukrajine, ima prema sjeveroistoku Bjelorusiju i baltičke zemlje (Poljska pritom graniči s ruskom eksklavom, Kalinjingradom).

Obje zemlje su nekoć bile članice Varšavskog pakta te su i same tvorile široku tampon zonu, odnosno bedem između Sovjetskog Saveza i Zapada, odnosno NATO-a pod vodstvom Washingtona. Tu je, između velikih sila, još bila i nesvrstana Jugoslavija.

Danas su situacije drugačije, ali ne posve određene kao što bi se iz određenih karti Europe moglo iščitati. Naime, i Poljska i Mađarska su NATO članice (kao i većina zemalja bivše SFRJ), ali njihov odnos prema samoj vojnoj alijansi koja je predvođena SAD-om, nije isti.

Zapravo Poljska je svoje zahlađenje odnosa s Bruxellesom orijentirala prema jačem odnosu s Washingtonom. Mađarska je pak isti odmak od Bruxellesa iskoristila za jačanje odnosa s Moskvom. Ovi slučajevi nam pokazuju kako dinamika razdvajanja s jedne strane neminovno vodi u jačanje nekih strateških veza s druge strane. Jasno, u vrijeme kad su ovi procesi krenuli vjerojatno ni Poljska ni Mađarska nisu mogle predvidjeti da će zemlja s kojom obje graniče biti u velikom ratu, slobodno možemo reći i egzistencijalnom ratu (Poljska i Mađarska ne graniče, razdvaja ih oko 75 kilometara slovačko-ukrajinske granice).

Poljska vlast je izrazito pro-ukrajinski nastrojena i možda ćemo već ovog tjedna imati potvrdu o njihovom slanju Leopard tenkova u Ukrajinu. Bit će to vrlo napeti trenutak i testiranje ruskog strpljenja oko proglašavanja Poljske "sudionikom u ratu". Jasno, neće se Moskva tek tako zalijetati s time jer Poljska je ipak dio NATO saveza, odnosno kolektivne NATO obrane.

Mađarska s druge strane, iako je se ne može nazvati anti-ukrajinskim akterom, preferira ne isticati se toliko. No, kao što je već svima postalo jasno, ne isticanje eksplicitno pro-ukrajinskog stava ovih dana interpretira se kao "pro-ruski" stav. U tom smislu situacija u Mađarskoj postaje napeta. Orbanu i aktualnim vlastima jasno je da ulazimo u period kad će se očekivati potpuno jedinstvo bez odstupanja, a oni su u ovom trenutku možda i najbolji primjer europskog odstupanja.

Što to znači? To znači da Orbanov položaj nije siguran iako je prošle godine u travnju s uvjerljivom većinom osvojio parlamentarne izbore. Što bi mu se pak moglo dogoditi? Tko zna, ratna su vremena u Europi, jasno je da nisu stabilna. Direktna opasnost mu ne prijeti od političke opozicije, jer ista je i dalje vrlo fragmentirana. Anti-vladini prosvjedi u Mađarskoj zadnjih godina bili su relativno česti, ali ne toliko da bi ozbiljno ugrozili vlast. Jedna opasnost pak može prijetiti, kao što je uvijek slučaj, iz redova vojske. No, čini se da mađarske vlasti upravo nešto poduzimaju po tom pitanju, a to bi moglo biti značajno.

Naime, nekoliko mađarskih medija objavilo je kako je ministarstvo obrane otpustilo, odnosno iznenada umirovilo na stotine visokih vojnih dužnosnika, uključujući istaknute generale i pukovnike.

Službeno, ministarstvo navodi kako je cilj ovog poteza modernizirati i "pomladiti" vojsku. No, politička opozicija je skeptična prema ovim tvrdnjama te navode kako se otpuštaju isključivo "pro-NATO" vojni dužnosnici.

Vladinim dekretom je donijeta odluka na temelju koje vojni dužnosnici mogu ići u mirovinu nakon 25 godina službe. Dakle, teoretski na njima je žele li, ali čini se da ministarstvo ipak "donosi odluku umjesto njih", navode izvori.

Bivša ministrica obrane i članica opozicijske Demokratske koalicije, Agnes Vadai, poručila je u razgovoru za medije kako je osobno izbrojala preko 170 otpuštenih vojnih dužnosnika koji su "pro-NATO" orijentirani. Dakako, sama oznaka je već sama po sebi zanimljiva jer sugerira da u mađarskoj vojsci postoji i "anti-NATO" kadar? Jasno, u praksi to baš i nije tako, no ovu situaciju bismo mogli usporediti s Turskom koja je također NATO članica, ali predsjednik Erdogan itekako "pazi" (provodeći masovni progon) da u visokim vojnim redovima ne bude "pro-NATO" kadra.

Zna se što to u prijevodu znači - biti "pro-NATO" znači biti od povjerenja američkim interesima, ili još konkretnije: biti potencijalno spreman ispunjavati američke interese čak i kontra vlastite državne vlasti.

Zastupnica Vadai ističe kako bi prema njenim procjenama oko tisuću visokih vojnih dužnosnika moglo biti otpušteno u ovom velikom valu. "Politička lojalnost će biti presudni faktor glede toga tko ostaje, a tko odlazi", rekla je.

I dok traje ova "meka čistka" u Mađarskoj, koja je prošla poprilično ispod radara Europe (za sad), može se nadovezati na još jednu aktualnost koja se tiče Ukrajine i regije oko nje.

Naime, prošli petak u Beogradu sastali su se mađarski ministar obrane Kristof Szalay-Bobrovniczky i njegov srbijanski kolega Miloš Vučević. Glavna tema razgovora bila je, očekivano, situacija u Ukrajini i posljedice na širu regiju.

Mađarska i Srbija slažu se da je mir u Ukrajini prioritet te da su male i srednje zemlje posebno osjetljive na posljedice rata, rekao je Szalay-Bobrovniczky nakon sastanka s Vučevićem.

"Mađarska je dosljedno pozivala na prekid vatre i mir od početka rata. Nadalje, ovo je prvi put u povijesti da su obje zemlje morale istovremeno reagirati na promjenjivu sigurnosnu situaciju s istoka i juga... Srbija je vodeća zemlja Zapadnog Balkana, a regija se suočava sa stalnim sigurnosnim prijetnjama. Napetosti su u posljednje vrijeme eskalirale između Srbije i Kosova", istaknuo je te napomenuo kako Mađarska podržava ulazak Srbije u EU jer bi to doprinijelo stabilnosti regije.

"Mađarska ima značajne postrojbe u NATO-ovoj misiji na Kosovu i bila je na čelu zapovjedništva snaga u protekloj godini. Mađarski vojnici također su uključeni u misiju EU-a u Bosni i Hercegovini, a mađarski zapovjednik će sljedeće godine preuzeti vodstvo", poručio je mađarski ministar.

I iz priloženog se vidi kako Mađarska nije "anti-NATO" nastrojena, no, kako smo i rekli, ti izrazi se danas mogu interpretirati na razne načine, ovisno o političkoj želji. No, termini nisu ni bitni da bi se vidjelo kako se iza kulisa u Mađarskoj nešto događa, nešto što izgleda kao priprema na daljnje srozavanje nestabilnosti u Europi. I to bi moglo biti preventivno ne samo za očuvanje postojeće vladajuće garniture u susjednoj nam Mađarskoj, već i za očuvanje same Mađarske.

Naime, ako situacija dodatno eskalira, na razinu europskog rata - ili čak svjetskog - biti u što neutralnijoj poziciji bit će i najbolji mogući status po opstanak, odnosno izbjegavanje direktne odmazde i potencijalno razaranje velike magnitude. Drugim riječima - bez ovih poteza Mađarska bi mogla završiti kao Bugarska koja se ovih dana hvali svojim pro-ukrajinskim potezima, ali to je stavlja u dosta nezahvalnu poziciju u slučaju ratne eskalacije.

Jasno, nijedna zemlja u Europi u ovom trenutku nije posve određena. Čak i u Poljskoj imamo anti-ratne demonstracije o kojima se jako slabo govori. Što se pak Hrvatske tiče, po njenu sigurnost svakako je bolje biti iza tampon zone neutralnije Mađarske.

No, ova "klackalica" je nestabilna, vrlo nestabilna, i može se u trenutku promijeniti. Pritisak izvana i iznutra jačat će u svakoj zemlji Europe, a tabori pritiska su sad već jako dobro poznati. I dok Mađarska predosjeća kontinentalni interni sraz koji dolazi, za neke zemlje je već prekasno, recimo za Njemačku koja se sad mora suočiti s tim unutarnjim kontradikcijama te se nadati da odluke pobjedničke strane je neće preskupo koštati.

Piše: D. Marjanović, Advance.hr