Odlučio je istražiti vezu između ljudi i životinja: Krajnji rezultat ostavlja bez daha!
„Slon me je ubô kljovom, kit me je zamalo pojeo, nosorog me je oborio s nogu, jaguar me je zagrlio, tigar ajkula me je ’ošišala’, nilski konj i crna mamba su me jurili, bio sam oboren u krevet malarijom. No, uvijek mi je uspijevalo da izbjegnem najveću od svih opasnosti: nikada ne prestati sa istraživanjem onih stvari koje vam otvaraju vidike ili koje volite“.
Roger Payne, naučnik poznat po otkriću pjesme kitova, najbolje je izrazio poentu Colbertovog rada: „Gregorijeve slike i filmovi vraćaju nas našoj neporecivoj, neizbežnoj, neraskidivoj vezi sa prirodom. To čine ljepotom, gracioznošću, lakoćom postojanja i snagom. Njegove slike, kao i pjesme kitova, predstavljaju poslednji zov prirode, upućen savjesti civilizovanog čovječanstva, naš poslednji kontakt sa prirodom prije nego što nas zauvijek uguše sopstvene tvorevine i pre nego što izgubimo posljednje očuvane fragmente postojanja divljih ljudi u nama“.