NEDOSTATAK 1 MINERALA JE GLAVNI OKIDAČ ZA BOLESTI ŠTITNE ŽLIJEZDE: Doktori upozoravaju

Većina nema problema da obezbijedi dovoljan unos joda, ali ako ste na dijeti sa malo natrijuma, ili pratite vegansku ishranu, onda ćete možda morati da povećate unos joda iz drugih izvora.

Vašoj štitnoj žlijezdi je potreban jod da bi pravilno radila i proizvodila dovoljno tiroidnih hormona za potrebe vašeg tijela. Ako ne unosite dovoljno joda, rizikujete hipotireozu ili strumu - štitna žlijezda postaje uvećana da bi nadoknadila nedostatak tiroidnih hormona.

Stručnjaci u poslednje vrijeme sve više preporučuju konzumiranje morskih algi. Tačno je da su mnoge vrste morskih algi pune joda, ali to ne znači da bi trebalo da jedete suši svaki dan. Em je skupo, em previše joda može biti jednako štetno za vašu štitnu žlijezdu kao i premalo, izazivajući ili pogoršavajući hipotireozu. Isto se dešava i ako preterate sa upotrebom njihovih suplemenata.

Jod, ali i druge važne nutrijente, možete da nadoknadite na mnogo jednostavniji način, ako se opredelite za neke od namirnica koje su u našoj svakodnevnoj upotrebi. A ako već imate problema sa štitnom žlijezdom, pojedine treba da konzumirate s oprezom.

1. Mliječni proizvodi

Mliječni proizvodi sadrže u prosjeku 85 mcg joda po šolji. Međutim, količina joda u njima varira. Uzorci nemasnog mlijeka pokazuju da sadrže raspon od 38 do 159 mcg po šolji, ali običan ili grčki jogurt će vam podariti oko 50 odsto potrebnog dnevnog unosa joda!

Ako popijete jednu šolju mlijeka sa niskim sadržajem masti, zadovoljićete oko jedne trećine vaših dnevnih potreba za jodom. Odlučite se za čašu mlijeka obogaćenog vitaminom D, veća je vjerovatnoća da osobe sa nedovoljno aktivnom štitnom žlijezdom (hipotireoza) imaju manjak upravo ovog vitamina. Nije loš ni sir, posebno čedar: samo jedna kriška ima 12 mikrograma joda i 7 IU vitamina D.

Napici na bazi biljaka koji se koriste kao zamjena za mlijeko, kao što su soja i napici od badema, sadrže relativno male količine joda.

2. Riba i morski plodovi

Riba je još jedan dobar izvor joda. Jedna porcija pečene morske ribe od 85 g sadrži oko 158 mikrograma joda - dovoljno da zadovolji vaše dnevne potrebe ako niste trudni ili dojite. Najviše ga ima bakalar, ak i riblji štapići će obezbijediti zdravu količinu joda - 58 mikrograma joda u porciji od porciji iste težine.

Samo 85 g škampa, oko 4 ili 5 komada, sadrži približno 10 odsto vašeg preporučenog unosa. Školjke i jastozi (skuplja varijanta) takođe mogu biti dobar izvor cinka - sadrže 6,5 odnosno 3,4 miligrama cinka.

3. Brazilski orasi

Brazilski orasi sadrže još jedan nutrijent koji pomaže u regulisanju hormona štitne žlijezde: selen. Može pomoći u sprječavanju dugotrajnog oštećenja štitne žlezde kod osoba sa problemima povezanim sa štitnom žlijezdom kao što su Hašimoto i Gravesova bolest (difuzna toksična struma).

Samo jedan brazilski orah sadrži između 68-91 mikrograma. Pošto je maksimalna gornja granica selena 400 mikrograma dnevno, nemojte pretjerivati. Previše selena može da izazove da vaš zadah bude kao da stalno jedete bijeli luk, a česti su i gubitak kose, promene boje noktiju, pa čak i srčanu insuficijenciju.

4. Piletina i govedina

Cink je jedna od ključnih hranljivih materija za vašu štitnu žlijezdu - vašem tijelu je potreban da bi proizvodio hormon štitne žlijezde. Unošenje premalo cinka može dovesti do hipotireoze. Ali i ovo treba da znate: ako razvijete hipotireozu, možete da dobijete i manjak cinka, jer hormoni štitne žlijezde pomažu u apsorpciji minerala. A ako se to dogodi, možete doživeti i neželjene efekte poput teške alopecije, autoimunog stanja koje napada folikule dlake i čini ih da ispadaju u grudvicama.

Vjerovatno već dobijate dovoljno cinka putem ishrane, ali ako imate lošu ishranu ili poremećaj koji ometa vašu sposobnost da apsorbujete cink, možda ste u opasnosti od nedostatka. Meso je dobar izvor: porcija od 85 g pečenja od govedine sadrži 7 miligrama; goveđa pljeskavica 3 miligrama; a porcija tamnog pilećeg mesa iste težinei 2,4 miligrama.

5. Jaja

Jedno veliko jaje sadrži oko 16 odsto potrebnog dnevnog unosa joda i 20 odsto dnevnog unosa selena. To jaja čini superhranom za štitnu žlezdu!

Ako vas ljekar nije drugačije uputio, pojedite cijelo jaje, veliki dio joda i selena nalazi se u žumancetu, rekao je Ilić.

6. Bobičasto voće

Najbolja ishrana za štitnu žlezdu ipak zahteva više od joda, selena i vitamina D, namirnice bogate antioksidansima koji pomažu u borbi protiv oštećenja ćelija, a prema studiji objavljenoj ove godine u Biomedicini i farmakoterapiji, antioksidansi mogu pomoći u upravljanju disfunkcijom štitne žlijezde.

Tamnije bobice su bolji izbor, pružaju veoma visok nivo antioksidansa, vlakana i relativno malo prirodnog šećera.

7. Povrće

Za brokoli, karfiol, kelj, prokelj kaže se da mogu izazvati probleme sa štitnom žlijezdom. Istina je malo mračnija. Ovo povrće sadrži jedinjenja koja se zovu glukozinolati, koja mogu da ometaju proizvodnju tiroidnih hormona u velikim količinama u vašem tijelu, ali je malo je vjerovatno da će naštetiti vašoj štitnoj žlijezdi ako jedete porcije normalne veličine.

Prekomjerna konzumacija (npr. >1 kg/d tokom nekoliko mjeseci) sirovog kelja, može smanjiti unos joda u štitastu žlijezdu i uticati na proizvodnju tiroidnih hormona. Problem ćete riješiti tako što ćete ovo povrće kuhati, jer će se tako osloboditi enzima povezanih sa glukozinolatima!

8. Soja

Uticaj soje na zdravlje štitne žlezde još uvek nije sasvim jasan. Postoje razmišljanja da soja može negativno uticati na funkciju štitne žlijezde i promijeniti nivoe tiroidnih hormona, ali da to nije slučaj sa suplementacijom.

Sve dok jedete prosječne količine soje, nema razloga za brigu da će vam štetiti štitna žlijezda.

9. Gluten

Celijakija i autoimune bolesti štitne žlijezde kao što su Hašimotov tiroiditis i Grejvsova bolest često su udružene, što sugeriše da crijevni mikroorganizmi utiču ne samo na imuni sistem i apsorpciju mikronutrijenata, već i na funkciju štitne žlijezde.

Iako nije sasvim jasno da li dijeta bez glutena može pomoći u lečenju bolesti štitne žlijezde sama po sebi, ako vam je dijagnostikovana celijakija, važno je da održavate strogu ishranu bez glutena kako biste spriječili simptome.

10. Prerađena i brza hrana

Ako razmišljate o povećanju unosa slane, prerađene hrane samo da biste u svoju ishranu ubacili više joda - razmislite ponovo!

Proizvođači ne moraju da koriste jodiranu so u svojim proizvodima, a prema istraživanjima oni to skoro nikada ne rade. S druge strane, unijećete previše natrijuma, što vam može doneti visok krvni pritisak i srčane bolesti.

Slično prerađenoj hrani, lanci brze hrane takođe ne koriste jodiranu so u pripremi hrane. Hamburger sadrži 3,3 mcg joda na 100 g, dok mljevena goveđa pljeskavica koja nije za brzu hranu sadrži 8 mcg joda na 100 g.

(Stil)