SIMPTOMI KOJE RODITELJI PRVO PRIMIJETE KOD DJECE SA AUTIZMOM: Govor i burne reakcije mogu biti znak da odete kod ljekara
Psihološkinja je otkrila koji su to simptomi koji roditelji prvo primijete kod djece koja imaju dijagnozu autizma u ranom uzrastu.
Djeca sa poremećajem autističnog spektra fizički ništa ne izdvaja od svojih vršnjaka, često se može i primijetiti da su nadprosječno inteligentni u nekim stvarima, ali vremenom se primijeti da način na koji komuniciraju, ponašaju se i uče ipak ima razlike u odnosu na drugu djecu.
Stručnjaci su mnogo puta govorili o simptomima koje možemo primijetiti kod dece, pa i beba u ranom uzrastu, čak su i napravili i brzi test od 10 pitanja koji mogu da vam pokažu da li treba da se brinete ili ne, a magistar psihologije i edukator bihevioralno-kognitivne terapije, Tea Vehovec, je za Index.hr objasnila koji su simptomi koje roditelji najčešće prijavljuju kada posumnjaju da njihovo dijete ima ovaj spektar.
Simptomi zbog kojih roditelji najčešće posumnjaju na autizam
Budući da se simptomi u većoj mjeri prepoznaju već u najranijem periodu, roditelji se najčešće javljaju kada postanu zabrinuti zbog izostanka govora, ali je uz to uvijek povezano i značajno odstupanje u komunikacijskom razvoju koji uvijek prethodi razvoju govora, najčešće u vidu izostanka primjerenog kontakta očima. Ako je govor i razvijen do neke mjere, dijete ga ne koristi dovoljno u komunikaciji.
Simptom koji takođe treba pomenuti je i deficit u komunikaciji između djeteta sa poremećajem autističnog spektra i druge osobe. To se odnosi na smanjeno pokazivanje emocija, a prisutno je i otežano ili neobično započinjanje, održavanje ili prekidanje socijalne interakcije, te se javljaju i poteškoće u govorno-jezičkom razvoju (izražavanje i razumijevanje).
Djeca takođe insistiraju na dobro poznatoj rutini i burno reaguju ako se ona prekine ili promijeni, ali imaju i izrazito ograničene interese koji su neuobičajeni po intenzitetu. Kod najmanje djece, tu su i neki specifični ismptomi.
"Simptomi koje roditelji majmlađe djece češće primećuju su neobična senzorika, odnosno preosjetljivost ili smanjena osjetljivost u određenim senzornim modalitetima (na primjer buka, svjetlost, određena hrana) ili se dešava da u istim situacijama dijete pokazuje i pojačanu i smanjenu osjetljivost. Slaba ili nikakva imitacija odrasli (smijeh, pokret), nezainteresovanost za igru sa drugima takođe može biti znak upozorenja", objasnila je psihološkinja.
(Yumama)