Tražite novu seriju za pogledati? Evo jedne genijalne za koju vjerovatno niste ni čuli

Kada su „Momci sa Madisona“ završili sa prikazivanjem u proljeće ove godine, mnogi fanovi su bili u žalosti zbog kraja jedne od najelegantnijih i najzamršenijih serija na televiziji. 

No, za sve one koji očajno tragaju za historijskom dramom o fascinantnoj industriji smještenoj u vrijeme prevrata o pitanjima rase, spola i kulture, a koja odražava probleme našeg doba, postoji rješenje: „The Knick“.

Informacije radi, u glavnoj ulozi se nalazi zgodni antiheroj koji je užasan u privatnom životu, fenomenalan u svom poslu i ima ukusa za prostitutke i supstance koje mijenjaju stanje uma. Zvuči poznato, zar ne?

Druga sezona serije „The Knick“ imala je premijeru prošle nedjelje na Cinemaxu i vodi nas nazad u svijet bolnice „Knickerbocker“ u New Yorku (1901. godina). Clive Owen, izgledajući nedvojbeno dotrajalo i sa najjezivijom frizurom na televiziji, igra dr. Johna Tackeryja, briljantnog hirurga koji pravi zapanjujući napredak u području medicine, ali ga konstantno koči njegova ovisnost o kokainu, koji se tada regularno koristio kao tematski anestetik u bolnicama.

Na kraju prve sezone (za one koji još uvijek nisu gledali, najbolje je da ne čitate sljedeći dio ovoga teksta), Thackery biva smješten u rehabilitacijski centar, a na samom kraju saznajemo da njegovu ovisnost liječe davajući mu heroin.

Iako ovo počinje podsjećati na Dona Drapera iz pomenute serije na početku teksta, postoji nekoliko značajnih razlika između „Knicka“ i „Mad Mena“. Majstor indie filmova Steven Soderbergh režirao je svaku epizodu. On je učinio „Knick“ odlučnim tamo gdje je „Mad Men“ ispoliran, historijskim gdje je „Mad Men“ nostalgičan i progresivnim tamo gdje je „Mad Men“ regresivan.

„Momci sa Madisona“ su bili smješteni u doba koje je bilo poznato većini publike. Eri s kojom su se mogli poistovjetiti čak i oni koju su za Vijetnamski rat saznali na časovima historije. S obzirom da je „The Knick“ mnogo dalji od naše sadašnjosti, gledalac budno prati napredak koji je zabilježen od tada – kako u medicini, tako i u kulturi. To je putovanje koje ide naprijed, a ne unazad. Zbog toga se „The Knick“ čini tako modernim, što je još očitije samim izgledom serije. 

Medicinske tehnike, često bezrazložno grafičke, pokazuju koliko daleko je nauka napredovala od 1901. Operacije su teške za gledati, ne samo zbog toga koliko su krvave, nego zato što znamo i da su grube i možda neučinkovite.

Jedan od bitnijih uloga u seriji je ona dr. Algernona Edwardsa (Andre Holland), prvog afroameričkog liječnika u bolnici, koji se diže (Spoiler alert) do pozicije glavnog hirurga kada dr. Thackery zaglavi na rehabilitaciji. On se suočava sa sličnim problemima kao i prvi afroamerički predsjednik SAD-a Barack Obama. 

Druga sezona je malo više difuzna od prve, gdje je veći dio scena odrađen u bolnici. Sada su likovi raspršeni na sve strane, a ne radi svi zajedno.

Ono što čini „The Knick“ uistinu sjajnom serijom, a ne tek dobrom, isto je što je i proslavilo „Mad Men“. Kroz vrlo specifičan milje i postavkom likova, serija se bavi borbom sa identitetom, rasom, spolom, politikom, korupcijom, pohlepom i, da, odvratnim hirurškim zahvatima, što je dio Amerike od njenog nastanka. 

„The Knick“ još uvijek nije osvojio nijedan Emmy i ne dobija pohvale od kritičara kao što je „Mad Men“ činio, što je pomalo sramotno. Ne samo da se radi o sličnoj seriji, vrlo je moguće da bi mogla biti i bolja.