"Kada je rat završio moji roditelji su ostali bez posla"

"Kada je rat završio moji roditelji su ostali bez posla.

Morali smo živjeti na selu jedno vrijeme.

Nedugo nakon toga smo se vratili u grad i živjeli u stanu iz kog smo morali iseliti nakon 2 godine.

Tada smo bili prisiljeni da živimo kao podstanari kod babe koja nije mogla podnijeti svoju porodicu i familiju, zamislite kako je tek bilo sa nama.

Moji roditelji su se bavili svim i svačim kako bi obezbijedili sve neophodno mom bratu i meni i tako dugi niz godina.

Te dane nikada neću zaboraviti iako sam bio klinac.

U zadnjih 10 godina sveukupna situacija se počela popravljati.

Roditelji su dobili posao, počeli smo praviti našu kuću na našem placu, brat je završio fakultet, ja bi ga trebao završiti sledeće godine ako Bog da.

Sve to što me kao dijete grizlo i mučilo iz prošlosti mi je bila motivacija da idem napred, da se borim za sebe i svoj status, za mog brata, za moje roditelje koji nisu žalili zadnji atom snage da potroše da bi nama obezbijedili sve što sada imamo.

Mama, Tata, hvala vam za sve!

Trudiću se da jednog dana budete ponosni na svoje sinove a samim tim i na sebe. Volim vas!"