Sudbina Indije, koja samo što nije postala najmnogoljudnija zemlja svijeta, tiče se svih nas: Nacionalist Modi može osigurati ekonomske brojke, angažirati hinduse, ali njegov rival Ghandi upravo maršira preko cijele zemlje noseći glas jedinstva

Objavljeno:30.11.2022 - 23:33
A A A Times Arial

Sudbine najvećih zemalja svijeta usko će biti vezane uz sudbinu samog svijeta, to nam je jasno jer sve češće se ističe da promjene u Kini, najmnogoljudnijoj zemlji svijeta, utječu na sve nas, uključujući kineske stroge mjere protiv koronavirusa, kinesko ekonomsko usporavanje...

No što je s drugom najmnogoljudnijom zemljom svijeta, Indijom? Kao prvo, nećemo je još dugo nazivati drugom jer prema većini projekcija već iduće 2023. godine će Indija postati najmnogoljudnija zemlja svijeta! U ovom trenutku Kina ima 1.412 milijardi stanovnika, a Indija 1.393 milijarde.

Već sad je bitno što se događa u Indiji, a uskoro će biti još i bitnije. Ipak, proći će još neko vrijeme prije nego će se Indija promatrati kao utjecajnija od Kine, razlog tome svakako je činjenica da je ekonomija Kine čak više nego 4 puta veća od ekonomije Indije.

Znamo kad će Indija postati veća od Kine po broju stanovnika, samo što nije, a kad se može očekivati da će je ekonomski nadjačati? To će svakako ovisiti o jaku puno faktora. Nije tajna da se Kina nalazi u sve većim problemima, ali i pod pritiskom Zapada koji je nastoji staviti u istu kategoriju kao i Rusiju, odnosno kao suparnika i neprijatelja. Indija pak s druge strane ima tu geostratešku poziciju da može kultivirati dobre odnose i sa Zapadom i s nekim njihovim suparnicima (recimo Rusijom). A činjenica da Indija jest veliki i povijesni rival Kini samo znači da može računati na potporu Zapada. Na kraju krajeva Indija je ipak demokracija, štoviše, najveća demokracija na svijetu, za razliku od susjedne Kine koja je pod jednostranačkom vlašću Komunističke partije.

Jedan pak od velikih faktora koji će utjecati na brzinu indijskog ekonomskog razvoja je njena "demografska dividenda", odnosno nagli rast broja stanovnika (za razliku od Kine koja, i zbog politike jednog djeteta, danas već ima izazov demografske obnove) - ono što Indija, odnosno njena vlast mora osmisliti je kako svim tim ljudima osigurati posao. Ako u tome uspiju, a riječ je o vrlo dobro školovanom kadru, Indija će imati šansu jako brzo ekonomski napredovati i da, možda i dostići Kinu. U svakom slučaju, sudbina Indije je biti ekonomska supersila, u to danas više nema nikakve dvojbe.

Pritom je, dakako, bitno tko će je voditi. Od 2014. godine na vlasti u Indiji je premijer Narendra Modi. Od početka je slovio za kontroverznog političkog aktera, desničarskog hinduističkog nacionalista. Svoju karijeru prema vrhu započeo je 2001. kao šef zapadne pokrajine Gujarat (oko 60 milijuna stanovnika). No, njegovu administraciju drži se direktno odgovornom za nemire koji su tamo izbili 2002. godine pri čemu je ubijeno preko tisuću osoba, od toga tri četvrtine muslimana. Specijalna istraga vrhovnog suda kasnije je presudila da Modi osobno nije bio odgovoran. Ipak, mnogi smatraju da jest. Nemiri u gradu Godhra, u pokrajini Gujarat, buknuli su u veljači 2002. nakon što je 59 hinduističkih hodočasnika poginulo u požaru koji je izbio na vlaku. Svjedoci, kao i kasnije istrage, sugeriraju da su vlak zapalili muslimanski izgrednici

Iako kontroverzna ličnost u Indiji i izvan nje, Modijev rejting je konzistentno visok te je s lakoćom porazio svog protukandidata Rahula Gandhija, kako 2019. tako i 2014. godine. Kako to? Ekonomske brojke su dobre, a dok je tako čini se da Modi može računati na vlast.

Promatrači tvrde kako pod njegovom vlašću dolazi do srozavanja demokratskih vrednota u Indiji. To postaje očito. Nakon izbora 2019. ukinuo je specijalni status za Kašmir, a donio je i kontroverzne zakone o poljoprivredi koji su izazvali masovne prosvjede poljoprivrednika diljem ogromne Indije. Naime, prema novim zakonima poljoprivrednici svoje proizvode ne bi prodavali državnim otkupnim tržnicama već mogu slobodno prodavati prerađivačima. Problem je u tome što sad poljoprivrednici više ne mogu računati na garantirano minimalne cijene otkupa, odnosno pušta ih se na milost i nemilost slobodnog tržišta. Ovo je pak ujedno i jedan od vrlo direktnih primjera kako Modi ostvaruje indijski ekonomski napredak. Brojke su dobre i sve bolje, ali ne mari previše za druge faktore kao što su zdravstvo, socijalne usluge...

Idući parlamentarni izbori u Indiji trebaju se održati 2024., a po svemu sudeći po treći put imat ćemo sraz Modija i Ghandija.

Tko je pak spomenuti lider opozicije Rahul Gandhi? Prije nego se osvrnemo na njega valja reći nešto o povijesti izbora u Indiji. Naime Indija, otkako se osamostalila od Britanije, imala je na vlasti samo dvije stranke.

Indijski nacionalni Kongres (INC) najstarija je stranka, osnovana još 1885. kao prvi nacionalni pokret na prostoru Britanskog carstva u Aziji i Africi. Od kraja 19. stoljeća INC predvodi karizmatični Mahatma Gandhi te zajedno vode Indiju do slobode i neovisnosti.

Od prvih izbora 1951. Indijom vlada INC (prvi premijer bio je Jawaharlal Nehru, a nakon njega Indira Gandhi) i tako sve do 90-ih godina kada na vlast dolaze desničari. Pobjedu 1996. odnosi stranka osnovana 80-ih godina, Bharatiya Janata (BJP).

INC i BJP su stoga klasična podjela na lijeve i desne kakve imamo u brojnim demokracijama diljem svijeta. INC je stranka sekularizma, socijalnog liberalizma, dok je BJP nacionalistička i religiozna (hinduistička) stranka.

BJP će vladati od 1996. do 2004. kada dva mandata ponovno preuzimaju INC i premijer Manmohan Singh, a onda 2014. dolazi već spomenuta era konzervativnog premijera Modija.

Kako smo i rekli, INC je danas pod vodstvom Rahula Gandhija koji je već dva puta gubio od Modija, ali ne odustaje.

Zapravo Rahul Ghandi (koji nema nikakve obiteljske veze sa slavnim Mahatmnom Ghandijem - naime, Ghandi je jako često prezime u Indiji - ali Rahul jest iz obitelji prvog premijera Nehrua, a majka mu je utjecajna Sonia Gandhi koja je bila predsjednica stranke INC preko 20 godina) upravo sad radi nešto što bi mu možda moglo pomoći u rušenju Modija 2024. Početkom srpnja krenuo je u marš kojeg naziva "marš jedinstva" - krenuo je s namjerom da prijeđe cijelu Indiju, doslovno. Dnevno maršira, zajedno sa sljedbenicima po 20 kilometara, a na svakoj dionici pridružuju mu se lokalni stanovnici koji u ovom njegovom potezu vide popriličnu insipiraciju. Marš je započeo u Kanyakumariju, odnosno najjužnijoj točki Indije, a cilj mu je stići sve do Kašmira na sjeveru, pješice, prelazeći pritom preko 3500 kilometara za "jedinstvo Indije".

Rahul Gandhi rođen je u Delhiju 19. lipnja 1970. - otac mu je bio bivši indijski premijer Rajiv Gandhi, sin premijerke Indire Ghandi. Rajiv je preuzeo vlast nakon što mu je majka, Indira, ubijena u atentatau 1984. godine. On sam će pak također biti ubijen u atentatu 1991.

Rahulova pak majka, već spomenuta moćna Sonia, bila je Talijanka, djevojačko prezime Maino, koja se udala za Rajiva.

Dakle, Rahul dolazi iz vrlo utjecajne, iako tragedijama prožete obitelji. Mnogi ga vide kao idućeg velikog lidera Indije, a vjerojatno bi već i bio da mu planove nije pomrsio Modi koji je kombinacijom nacionalističke retorike i ekonomskog liberalizma preuzeo kontrolu nad zemljom.

O idućem srazu, koji je na redu 2024. godine, ovisit će budućnost Indije, a možda i svijeta. Naime, Indija pod kontrolom nacionalista je potencijalno jako opasna po svijet. Zbog moguće eskalacije i sukoba sa susjednom Kinom.

Daleko od toga da INC ima dobre odnose s Kinom. I Rahul Ghandi često ističe granične sporove, pa čak i proziva Modija da previše tolerira Kini, a sporne regije u Himalajama gdje se nalazi kineska vojska usporedio je s ukrajinskim regijama Donjeck i Lugansk koje je okupirala Rusija 

No, što se tiče odnosa između Indije i Rusije, Ghandi je upozorio da je taj odnos za Indiju vrlo važan i da se mora sve učiniti da se ne pokvari. Pritom je kritizirao Modija i njegovo sudjelovanje u tzv. "Quadu", odnosno savezu SAD-a, Australije, Japana i Indije protiv širenja utjecaja Kine (a vjerojatno i Rusije!).

Što se pak tiče lokalne situacije, prema jednoj diplomatskoj depeši koju je objavio WikiLeaks 2009., Rahul Ghandi je tadašnjem američkom ambasadoru u Indiji rekao da osobno smatra kako po Indiju veću prijetnju predstavljaju hinduistički ekstremisti nego muslimanski militanti. To je, dakako, izjava koja će ga pratiti u svim izborima u koje se upusti i nešto što će Modi svakako snažno koristiti pri okupljanju svoje baze.

Ostalo je još neko vrijeme do iduće velike bitke za Indiju, ali ona dolazi, bit će bitna za cijelu Aziju i svijet. U međuvremenu Modi sa svojim planovima ide dalje, ali i Ghandi nastavlja svoj dugački marš.

Izvor:Advance