OVA SE FOTOGRAFIJA IZ VUKOVARA IZDVAJA OD SVIH DRUGIH: Pogrbljeni muškarac hoda sa štapom, četvorica ga drže na nišanu

Vukovar u kasnu jesen 1991. godine ovjekovječen je s bezbroj tekstova koji govore o razaranjima jednoga grada i stradanju njegovih stanovnika tijekom tromjesečne opsade. Snimljeno je i pregršt fotografija koje još vjernije prikazuju svu tu silu razaranja i patnju stanovnika.

Ipak, izdvaja se ona koja je snimljena 16. novembra 1991. godine u Proleterskoj ulici u vukovarskoj četvrti Sajmište. Na njoj je pet osoba koje hodaju razorenom ulicom. Stav, lice i izgled pogrbljenog muškarca koji hoda oslanjajući se na štap dok ga četvorica drže na nišanu, vjerno prikazuje svu patnju s kojom su se suočavali Vukovarci. Izgleda izmučen, izmrcvaren i uplašen, kao da se predao sudbini. Na njegovu su licu vidljivi ožiljci i crvenilo. Kosa mu je prorijeđena, od paleža. Hlače su mu prljave i blatnjave, lijevo stopalo u zavojima. Baš kao i lijeva ruka. Teško je povjerovati da mu je samo 48 godina...

Njegovo ime je Slavko Batik. Obiteljski je čovjek, otac jedne kćeri, sugrađanima poznat kao prodavač u trgovini željeznarijom koja se nalazila u središtu grada. Četvorica naoružanih, u različitim odorama i s različitim znakovljem, svojim stavom demonstriraju moć i silu. Ulica oko njih simbolizira cijeli Vukovar u novembru te 1991. godine. Tragovi razaranja vide se na sve strane. Gotovo niti jedna kuća nije ostala neoštećena i kada, kako kažu sami Vukovarci, gotovo da nije ostao kamen na kamenu. Ranjeno je i drveće. Preživjeli se sjećaju kako nije bilo niti ptica. Grad je bio ubijen.

– Riječ je o fotografiji koja je poznata ne samo svim Vukovarcima nego i cijelom svijetu. Dvije osobe su mi poznate – Slavko Batik, Vukovarac kojeg vode pod prijetnjom oružjem i koji se i danas vodi kao nestali. Vukovarac je i osoba s vojnim šljemom na glavi, a to je Slobodan Rajić Buba koji je bio uhićen i osuđen – rekao je svojevremeno predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora i Centra za istraživanje ratnih zločina Danijel Rehak, podsjeća vecernji.hr.

Uz Batika i Rajića na fotografiji su još tri dobrovoljca koja su bila poprilično aktivna u agresiji na Vukovar. Sasvim lijevo je Saša Radak, poznat pod nadimkom Cetinje, koji je kao dobrovoljac došao u Vukovar ratovati. Zbog ratnog zločina na Ovčari bio je osuđen najprije na 20, a zatim na pet godina zatvora. Prvom presudom teretilo ga se da je kao pripadnik dobrovoljačke postrojbe “Leva Supoderica“ ubijao zatočene civile i branitelje na Ovčari. Naposljetku je osuđen na znatno manju kaznu, a optužba je promijenjena i umjesto za ubojstva sudilo mu se zato što je civile i ranjenike koji su dovedeni u hangar na Ovčari tukao. Radak je danas slobodan čovjek.

Desno je od Slavka Batika, sa šubarom i četničkom kokardom, Dragan Milosavljević Panto iz Negotina, također dobrovoljac koji je došao ratovati u Vukovar. Kako su nam prenijeli iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo, njega se također dovodi u vezu s ratnim zločinom na Ovčari. Neki od preživjelih su ga i identificirali putem fotografije. Prema nepotvrđenim informacijama, Milosavljević je poslije poginuo na nekom od ratišta u BiH. Enigma ostaje osoba u pozadini s maskirnim šljemom na glavi. Prema jednim informacijama, to je Spasoje Petković Štuka, a po drugim nepoznata osoba koja do danas nije identificirana.

Ako je riječ o Spasoju Petkoviću Štuki, riječ je o tada 19-godišnjaku iz Vognja, sela nedaleko od Rume, koji je kao vojnik došao u Hrvatsku. Godine ga ipak nisu zaustavile u činjenju zločina jer je jedan od onih koji je sudjelovao u ubojstvima civila i ranjenika na Ovčari. Upravo se Štuka dovodi u direktnu vezu s ubojstvom nekoliko zatočenika na Ovčari, među kojima je i francuski dragovoljac Jean Michel Nicolier. Poslije je Petković, na prijedlog odvjetnika, postao svjedok suradnik u suđenju za Ovčaru pa je njegovo svjedočenje bilo ključno. Radi sigurnosti su mu promijenjeni identitet i prebivalište.

– Nismo ga do sada identificirali i ne mogu sa sigurnošću reći o kome je riječ, ali mislim da to nije Petković. On je nosio beretku i bio odjeven u SMB uniformu – govori nam čovjek koji je godinama bio uključen u istraživanje ratnih zločina.  Ako je ta osoba za sada enigma, sigurno je kako je osoba sa šljemom na glavi Slobodan Rajić Buba koji je upravo zbog ove fotografije i sudbine Slavka Batika na sudu u Vukovaru bio osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog zločina nad civilnim stanovništvom. Na fotografiji je odjeven u SMB uniformu, ima oružje u rukama, a dvije ručne bombe mu vise s remena. 

– Kriv je da je dana 16. studenoga 1991. godine, kao pripadnik paravojnih postrojbi, naoružan poluautomatskom puškom, s još tri nepoznata pripadnika paravojnih postrojbi u jednoj razrušenoj kući na trgu Drvena pijaca pronašao i zarobio civila Slavka Batika u dobi od 48 godina koji je očigledno bio bolestan i u teškom psihofizičkom stanju te ga odveo do jedne kuće u tadašnjoj Proleterskoj ulici i predao nepoznatim pripadnicima JNA i paravojnih postrojbi te ga je protuzakonito lišio slobode i zatvorio i nakon čega mu se gubi svaki trag, stoji u presudi suda. Rajić je Vukovarac koji se prije rata ničim nije izdvajao od ostalih mladića njegove dobi. Nije bio problematičan, nije se tukao. Zna se kako je bio dijete iz miješanoga braka – otac Petar bio je Srbin, mati Marja Hrvatica. Slovio je za dobrog nogometaša. Sa završetkom rata i s mirnom reintegracijom Rajić napušta Vukovar i odlazi u Novi Sad, gdje i danas živi.

Kako doznaje vecernji.hr, ima otvorenu taksi firmu. Uhapšen je početkom maja 2006. godine na graničnom prijelazu Ilok kada je pokušao ući u Hrvatsku. U svojoj obrani na sudu govorio je kako se s obitelji sve do 4. novembra krio u obiteljskoj kući u Vukovaru. Prema njegovim riječima, toga 16. novembra njegovu ulicu zauzela je tadašnja JNA i odveden je u vojarnu na Sajmište, a zatim i Negoslavce gdje je ispitan. Kazao je i kako su tada bili mobilizirani pa je raspoređen u postrojbu Teritorijalne obrane koja je bila priključena JNA. Svi su bili pod zapovijedanjem kapetana Miroslava Radića koji je također suđen za ratne zločine u Vukovaru. Nakon mobilizacije prvo je, tvrdi, samo čuvao o stražu i “obučavao se“ tako da je u prvu akciju išao 8. ili 9. novembra.

U odbrani je rekao kako je njegov vod 16. novembra bio u akciji “čišćenja” oko Drvene pijace. Išli su od kuće do kuće i provjeravali ima li koga. Govorio je da su, kada nisu mogli ući kroz vrata, ulazili kroz zid, prethodno miniravši dio objekta.

U toj akciji čišćenja oko Drvene pijace bile su izmiješane jedinice iz Vukovara i jedinice dobrovoljaca pristiglih iz Srbije i drugih krajeva. Rajić tvrdi da je čuo poziv iz jedne od kuća i da je tu pronađen čovjek – civil pa su njegovi tražili ima li koga iz Vukovara, da ga pogleda. Po ulasku u kuću vidio je trojicu rezervista i civila kojeg je prepoznao kao prodavača u bivšoj trgovini “Gvožđar” u Vukovaru, imena Slavko. Imao je opekline po licu i čelu i izgledao je ošamućeno.

Ostatak teksta pročitajte OVDJE.