Kavkaz kao manja, ali kompleksnija slika sukoba koji se širi: Rusija se u isto vrijeme bavi ratom i mirom

Tijekom jučerašnjeg dana ruski predsjednik Vladimir Putin u ruskom gradu Sočiju održao je sastanak s armenskim premijerom Nikolom Pašinjanom te azerskim predsjednikom Ilhamom Alijevim.

Bio je to, kako bi se i očekivalo, važan sastanak pošto ovdje Rusija, u ulozi posrednika, okuplja lidere dvaju sukobljenih strana. Armenija i Azerbejadžan ne ratuju u ovom trenutku, ali su ratovali nedavno. Naročito krajem prošle godine kada je azerska strana ostvarila veliku pobjedu zauzevši spornu regiju Gorki Karabah (oko koje su ove dvije bivše sovjetske republike ratovale i 90-ih nakon raspada SSSR-a). Sukob je prošle godine smiren uz rusko posredništvo, ali je situacija ponovno eskalirala u rujnu ove godine. Borbe su se vodile od 12. do 14. rujna 2022. uzduž granice, a iako su potrajale svega dva dana broj mrtvih vojnika bilježio se u stotinama s obje strane.

Pritom svakako treba podsjetiti da je sukob prošle jeseni smiren tek dolaskom ruskih mirovnih snaga u sporno područje između Armenije i Azerbajdžana. Eskalacija ove godine u rujnu pak dolazi u trenutku kad se Rusija već pola godine nalazi u ratu s Ukrajinom. Dakle, Rusija se sad u isto vrijeme aktivno bavi i ratom i mirom, kako u kojem dijelu bivšeg Sovjetskog Saveza.

Prije nego se osvrnemo na jučerašnji sastanak u Sočiju, još nekoliko riječi o eskalaciji u rujnu. Što se točno dogodilo? Tko je eskalirao protiv koga? Očekivano, obje strane podjednako se međusobno optužuju. Armenija tvrdi kako su azerske snage izvele niz napada unutar armenskog prostora, u blizini granice. Azerbejdžan pak tvrdi kako nisu oni srušili mir već su djelovali protiv "niza armenskih provokacija". No, očito se nisu međusobno napali u istom trenutku, zar ne? Odrediti tko je počeo u ovim situacijama nije lako, no popriličan broj "trećih" izvora sugerira da je ovo ipak bila azerska eskalacija. Čak i satelitske snimke američke NASA-e potvrđuju armenske tvrdnje da je azerska vojska odjednom napala artiljerijom niz njihovih položaja kasno 12. rujna. Nadalje, veći broj žrtava na strani Armenije sugerira da je ona bila napadnuta.

Sukob između Armenije i Azerbajdžana često se u medijima na Zapadu prikazuje kao sukob u kojem dvije strane podjednako sudjeluju, podjednako su za isti odgovorne i primarno se bore oko spornog prostora Gorskog Karabaha. No, narativ je ovdje uvelike određen nekim drugim političkim i geopolitičkim faktorima. Naime, sukob između Armenije i Azerbajdžana je sukob dvije zemlje koje nisu naročito "svrstane". Drugim riječima, za utjecaj i nad jednom i nad drugom bori se nekoliko aktera. Koji su to akteri? S jedne strane imamo SAD i EU koji nastoje podjednako projicirati svoj utjecaj i prema Erevanu i prema Bakuu.

Kako to da nemaju "favorita"? Zato jer su drugi utjecaji i nad Aremenijom i nad Azerbajdžanom komplicirani po Zapad. Naime, sličnim putem dvostrukog utjecaja na Kavkazu nastoji ići i Moskva koja ovdje želi zadržati svoj nekadašnji utjecaj koji je za vrijeme SSSR-a, jasno, bio aposlutan. Ipak, nije tajna da je Rusija bliža Armeniji dok pak snažan utjecaj nad Azerbejdžan ima Turska. Štoviše, znatna turska vojna potpora u oružju (naročito dronovima) uvelike i jest pridonijela tome da Azerbajdžan ostvari veliku pobjedu nad Armenijom prošle godine.

No, to nije kraj utjecajima jer valja još svakako spomenuti i Iran. Prema nekim kriterijima pretpostavljalo bi se da će Iran i Azerbajdžan biti u dobrim odnosima pošto su ovo svega dvije od ukupno četiri muslimanskih zemalja s većinski šijitskim stanovništvom (druge dvije su Irak i Bahrein). Koji je problem između Irana i Azerbajdžana? Glavni iranski neprijatelj (i obratno) - Izrael. Naime, već godinama jačaju odnosi između Azerbajdžana i Izraela, a azerska strana kupuje napredno izraelsko naoružanje (između ostalog izraelske Harop dronove i dalekometne precizne rakete zemlja-zemlja, Lora).

U tom kontekstu Iran, koji graniči i s Armenijom i s Azerbajdžanom, nastoji ojačati odnose s Armenijom koja im je u ovoj situaciji bitna za ravnotežu snaga na Kavkazu.

Zapad pak teško može pronaći neku smislenu strategiju jer im se interesi ovdje dosta međusobno eliminiraju. Primjerice, Zapad želi jačati odnos s Armenijom jer im se ne sviđa sve veći utjecaj Turske na Kavkazu, a znaju da taj utjecaj ide preko Azerbajdžana (dok su pak Armenija i Turska povijesni neprijatelji). No, u isto vrijeme im se ne sviđa činjenica da Iran jača odnose s Armenijom, ali i da Rusija ima vojne baze u Armeniji.

Da, odnosi na Kavkazu su komplicirani, kao i projekcije utjecaja prema njima, što je svakako i jedan od razloga zašto se sukob ovdje tako često prikazuje kao nešto ne baš definirano, nešto poput "napadaju jedni druge i to je to".

U stvarnosti i nije baš tako. Gledajući kronologiju sukoba od proljeća 2021., Azerbajdžan je zapravo taj koji primarno napada. Njihovi vojnici su upali u armenski teritorij 12. svibnja 2021. (dan kad je cijela ova kriza zapravo i počela), a to su potvrdili, između ostalog, i EU parlament, SAD i Francuska pozvavši Baku da povuče svoje snage s armenskog teritorija.

Ako bismo htjeli situaciju maksimalno pojednostavniti mogli bismo reći da ovdje Turska igra ključnu ulogu "gurkajući" Azerbajdžan na Armeniju. Stvari su dosta jasne, ali se zbog spomenutih političkih razloga ne prikazuju uvijek onakvima kakve jesu.

Spomenimo još samo kako je eskalacija u rujnu ove godine izbila neposredno nakon velikog poraza ruske vojske u regiji Harkov kad su ukrajinske snage krenule u protuofenzivu. Slučajnost da baš onda Azerbajdžan pokrene siloviti udar na Armeniju? Naravno da nije. Ta situacija pokazuje koliko su sve ove priče međusobno povezane.

Vratimo se sad u Soči. Putin je jučer dočekao Pašinjana i Alijeva, sastao se prvo s jednim, pa s drugim, a zatim su održali i zajednički sastanak. No, čini se da velikog napretka nije bilo (iako se činjenica da su Pašinjan i Alijev za istim stolom već može smatrati napretkom) - u završnoj pripremljenoj izjavi navodi se kako i dalje postoje točke oko kojih se dvije strane spore. Putin je rekao da je sastanak bio "vrlo koristan", ali na pitanje novinara koje su točko oko kojih se Armenija i Azerbejdžan spore nije dao odgovor rekavši samo kako je riječ o stvarima koje su "predelikatne da bi se o njima raspravljalo javno".

U zajedničkoj izjavi Armenije i Azerbajdžana navodi se kako su se "složili da neće koristiti silu", kao i da će "riješiti sve sporove isključivo na temelju priznavanja međusobnog suvereniteta i teritorijalnih integriteta". Naravno, riječ o vrlo protokolarnoj izjavi koja u suštini ne znači previše.

I za kraj još jedna potvrda velike regionalne involviranosti u ovu priču. Armenski premijer Pašnjan, nakon jučerašnjeg sastanka u Sočiju, danas je stigao u Teheran gdje se sastao s iranskim visokim dužnosnicima (potez koji se zasigurno nikako neće dopasti Washingtonu imajući u vidu da se s Pašinjanom nedavno u Erevanu sastala predsjednica donjeg doma američkog Kongresa, Nancy Pelosi!). U Teheranu ga je ugostio iranski predsjednik Ebrahim Raisi, a u zajedničkoj izjavi nakon sastanka iranski predsjednik navodi kako je Iran "osjetljiv glede Kavkaza jer je riječ o regiji koja je dio iranske povijesti, civlizacije i kulture, a mir i sigurnost diljem regije važni su za Iran".

"Naši pregovori s gospodinom Pašinjanom doveli su do zaključka da se rješavanje problema u regiji mora odvijati u rukama regionalnih vlasti i dužnosnika, a svako miješanje vanjskih sila samo će stvoriti probleme", rekao je Raisi.

Pašinjan je rekao da se slaže s Raisijem o sposobnosti regije da sama postigne održivi mir i sigurnost te želi da iranske vlasti budu u potpunosti informirane o sadržaju pregovora Armenije s Azerbajdžanom i Turskom o spornoj regiji Gorski Karabah. Također je s iranskim predsjednikom podijelio svoje dojmove o jučerašnjem sastanku u crnomorskom ruskom gradu Sočiju.

I što sad? Čeka li situacija na Kavkazu na idući ruski poraz na ukrajinskom ratištu? Ako Ukrajinci krenu na Herson hoće li azerska vojska odmah obnoviti silovite udare na Armeniju? Ne bi iznenadilo!

Situacija na Kavkazu je u neku ruku manja, ali kompleksnija verzija krize koja traje u Europi i sad već postaje dio globalne krize. Utjecaji se preklapaju, čekaju povoljne trenutke, eskaliraju po potrebi, a rat i mir dio su šire strategije na geopolitičkoj šahovskoj ploči, sve u skladu s aktualnim vremenom.