Vrata Euroazije nalaze se na sjeveru Njemačke: Pristup luci Hamburg odredit će kako će izgledati ostatak 21. stoljeća

Njemačka je odustala od uključivanja plinovoda Sjeverni tok 2, a zatim - da se ne bi slučajno predomislila - isti je i raznijet u sabotaži za koju se još uvijek ne zna tko je izveo, ali se može pretpostaviti da je počinitelju bilo bitno da ne dođe do planiranog jačeg energetskog povezivanja Njemačke (i Europe) s Rusijom. Nove informacije govore kako je na plinovodu nastala rupa od kojih 20-ak metara.

Nije to nešto što se ne bi moglo popraviti, ali pitanje je ima li smisla u ovakvim okolnostima jer bi se mogle uskoro pojaviti i puno veće rupe ako se inicijalni počinitelj zainati.

Svašta se može dogoditi u nekoj bliskoj budućnosti, može doći do radikalne promjene vlasti u Moskvi, ili pak u Berlinu, a onda bi i neke povučene karte možda ponovno bile na stolu, no dok se čeka rasplet (ili eskalacija) te situacije valja se osvrnuti na drugi veliki "sudbonosni" projekt koji se tiče Njemačke.

Zaista, kada govorimo o velikim infrastrukturnim projektima koji bi trebali definirati 21. stoljeće, Njemačka je često bitna karika u tom lancu. Jedan je svakako bio snažnije energetsko povezivanje Rusije i Europe, što je trenutačno u fazi raspada, a drugi projekt je onaj koji se tiče kineskog Novog puta svila.

Nisu li po tom pitanju važnije istočnije europske zemlje, odnosno one bliže Kini? Zapravo ne. Najvažnija je opet Njemačka, a konkretno jedna njemačka luka, odnosno najveća njemačka luka - Hamburg.

Zašto baš Hamburg? Zato jer je predviđeno da upravo Hamburg bude glavno čvorište ovog gigantskog infrastrukturnog projekta gdje bi se logistika kretala s istoka, odnosno Kine, prema zapadu, do Europe, ali i obrnuto. Za to čvrsto povezivanje Azije i Europe, gdje bi Euroazija zaista postala daleko relevantniji pojam, Hamburg je od presudne važnosti.

Otkako je projekt Novog puta svila najavljen 2013. godine, usluge kontinentalne željeznice postale su ključne. Mreža željezničkih koridora sada se proteže od zapadnih obala Europe do istočne obale Kine. U 2021. egzistiralo je već oko 290 komercijalnih tjednih željezničkih veza između Hamburga i 25 kineskih odredišta kao što su Guangzhou, Šangaj, Wuhan, Shenzhe i drugi. Gotovo jedna trećina svih kontejnera koji prolaze kroz najveću njemačku morsku luku ima Kinu kao odredište ili polazište. Na tračnicama u luci Hamburg svaki dan se brzo i učinkovito rukuje s približno 200 teretnih vlakova i 5500 vagona.

Očekivano, zbog takve važnosti, a pošto to ipak jest kineski projekt, Peking želi biti prisutan na terenu, u samom Hamburgu. Konkretno, kineska kompanija Cosco najavila je kako želi kupiti udio u lučkom terminalu i sad kreće politički sukob unutar same Njemačke. U neku ruku ovo je repriza ranije epizode s Rusijom, ali ovog puta s Kinom. Naime, njemačke vlasti - dok je kancelarka bila Angela Merkel - imale su plan dugoročnog razvoja uz jeftine ruske energente. No, promjenom vlasti, naročito ulaskom Zelenih u novu vladajuću koaliciju, ta ideja propada - zapravo propala je i prije izbijanja rata u Ukrajini, već tada su nove njemačke vlasti počele slati nedvosmislene poruke da od Sjevernog toka 2 vjerojatno neće biti ništa. Jasno, rat je svakako "pomogao".

Kakav je sad omjer snaga kada govorimo o kineskoj inicijativi u Hamburgu? Imamo SPD socijal-demokrate koji su voljni ući u posao s Kinom, no projekt ponovno koče Zeleni. Malo znači što iz Pekinga pozivaju Berlin da ne politiziraju ovu stvar već da se fokusiraju primarno na ekonomiju. Teško da će to proći. Ovo je još jedan deja vu jer Rusija je zapravo godinama pozivala Berlin upravo na to - da pitanje energetike bude samo pitanje ekonomije, ali to nije prošlo i nekima je još davno bilo jasno da neće jer ni ne može sve dok je Berlin pod snažnim utjecajem Washingtona.

Era njemačke kancelarke Merkel bila je, moglo bi se reći, negdje na rubu između podložnosti američkim saveznicima i planova za veći njemački ekonomski suverenitet. Danas je situacija dosta zaokrenula prema Washingtonu, a iako se u ovom trenutku Rusija vodi kao "neprijatelj broj 1", već sutra to može biti Kina.

Jer ako je SAD uspio prekinuti suradnju Rusije i Europe, nešto što im je bio interes godinama, a tu im je u konačnici "pomogla" i sama Rusija pokrenuvši invaziju na Ukrajinu 24. veljače, u bliskoj budućnosti će svakako pokušati kopirati ovaj model i riješiti se još jednog (zadnjeg preostalog) konkurenta.

Situacija je danas ovakva - kineski logistički gigant Cosco prošle godine ponudio je kupnju 35% udjela u jednom od tri terminala na prostoru najveće njemačke luke Hamburg.

Konačan njemački odgovor se čeka i dosta će nam reći o aktualnoj situaciji, odnosno koliko je Njemačka voljna dalje razvijati ovu suradnju. Valja istaknuti kako je Kina najveći njemački trgovinski partner. Neki bi rekli da ta činjenica sama po sebi stavlja te odnose na najvišu moguću razinu, no to očito nije slučaj.

Ponovno će jedno ime biti ključno, a i dat mu je ključan resor. Jedan od lidera stranke Zelenih, Robert Habeck, aktualni je njemački ministar gospodarstva te je izrazito kritičan prema Kini. U današnjem intervjuu za novinsku agenciju Reuters rekao je kako on nije za ovaj plan te se protivi kineskom ulasku u Hamburg.

Ali po hijerarhiji Habeck nikako ne bi smio biti taj koji donosi konačnu odluku (iako se nekad čini da su Zeleni glavna stranka ove koalicije unatoč činjenici da su manjinski partner!). Dakle, što će o svemu reći kancelar Olaf Scholz? On bi mogao imati drugačije mišljenje. Kao prvo valja napomenuti kako je upravo Scholz, dok je bio gradonačelnik Hamburga (od 2011. do 2018.) nadgledao veliki ulazak kineskih investicija u ovu njemačku sjevernu luku.

Scholz je sad upozorio na bilo kakvo odvajanje od Kine ili deglobalizaciju općenito, istovremeno naglašavajući potrebu da Njemačka diverzificira svoju azijsku trgovinu i više uzme u obzir strateška pitanja u svojim poslovnim odnosima. "Potrebna nam je kultura u kojoj se pitanja sigurnosti i neovisnosti uzimaju u obzir i kažemo - košta, ali je neophodno", rekao je ovog vikenda.

Dok se čekaju odluke iz Berlina, iz Pekinga jasno poručuju što žele. Glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Mao Ning rekla je kako se nada da će Njemačka "promatrati kineska ulaganja u objektivnom i racionalnom svjetlu, te pružiti pošteno, otvoreno i nediskriminatorno okruženje za kineske tvrtke, umjesto da politizira normalnu gospodarsku i trgovinsku suradnju, a još manje se upušta u protekcionizam u ime nacionalne sigurnosti".

Trgovinski stručnjak iz njemačke gospodarske komore, Volker Treier, rekao je kako je zabrinut oko ove situacije jer ako Njemačka odbije kinesku ponudu bez jasnog kriterija onda će to negativno utjecati na njemačku mogućnost da privuče druge strane investitore.

Moglo bi se reći da je tako, no opet ovisi iz kojeg kuta se situacija gleda. Da, odbacivanje jedne ponude bez razloga ili s nekakvim slabim argumentom trebalo bi predstavljati uzbunu kod drugih investitora - u slučaju da se ovoj priči prilazi iz perspektive slobodnog tržišta. No, uvijek je moguće da će se investitore jednostavno dijeliti po (geo)političkoj prihvatljivosti u bliskoj budućnosti. Mnogi se slažu da je aktualna kriza početak velikih promjena u globalnom poretku, a ovo bi mogao biti jedan od izraženijih faktora.

Nema sumnje da je naglo širenje kineskih investicija uvelike potaklo ekonomski rast u najvećem gospodarstvu Europe, a njemački proizvođači automobila u ovom trenutku čak polovicu svog profita dobivaju na kineskom tržištu!

Direktor marketinga luke Hamburg, Axel Mattern, upozorio je protiv bilo kakvog veta - "Kinesko ulaganje bila bi velika pobjeda za luku, ne opasnost, i to ne samo zato što će Cosco uskoro postati najveća svjetska brodarska tvrtka. Odbijanje Kineza bila bi katastrofa ne samo za luku nego i za cijelu Njemačku", poručio je Mattern.