Apokaliptične tendencije i njihova normalizacija: Razmišljanje, kamoli predlaganje preventivnih napada na ruske nuklearne kapacitete zapravo je priželjkivanje sudnjeg dana

Aktuelno
Apokaliptične tendencije i njihova normalizacija: Razmišljanje, kamoli predlaganje preventivnih napada na ruske nuklearne kapacitete zapravo je priželjkivanje sudnjeg dana
Nuklearno oružje upotrebljeno je protiv ciljeva samo dva puta - u američkim napadima na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki, 6. i 9. kolovoza 1945. Od onda, unatoč prijetnjama, nuklearno oružje "koristi se" se isključivo u obrambene svrhe i to kao moćni element odvraćanja. Drugim riječima - nitko neće napasti nuklearnu silu jer posljedice bi bile nesrazmjerno katastrofične.

Nuklearno oružje upotrebljeno je protiv ciljeva samo dva puta - u američkim napadima na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki, 6. i 9. kolovoza 1945. Od onda, unatoč prijetnjama, nuklearno oružje "koristi se" se isključivo u obrambene svrhe i to kao moćni element odvraćanja. Drugim riječima - nitko neće napasti nuklearnu silu jer posljedice bi bile nesrazmjerno katastrofične.

To je ujedno i razlog zašto Moskva i Washington nikad nisu ratovali, iako su zapravo oštri rivali već cijelo stoljeće (uz pokoju pauzu). Otkako i SAD i Rusija, odnosno tadašnji SSSR, imaju nuklearno oružje, raste njihova sposobnost "uzajamnog uništenja". Kad bi jedna sila napala drugu, ova napadnuta imala bi dovoljno vremena i prostora uzvratiti nuklearnim kontranapadom i prouzrokovati potpunu devastaciju kod svog napadača.

Naravno, direktni frontalni napad od onda više nije opcija, ali što kad bi se nekako moglo eliminirati potencijal druge strane za uzvraćanjem? U tom slučaju to bi predstavljalo povratak na stanje prije no što je stvorena situacija uzajamno osiguranog uništenja. Pojednostavljeno govoreći, to bi nuklearnog neprijatelja učinilo ne-nuklearnim.

Kako to izvesti? U slučaju dvije najveće nuklearne sile, Rusije i SAD-a, jako teško. To bi se moglo eventualno primijeniti pri eliminaciji nuklearnog kapaciteta neke zemlje koja ima jako mali broj nuklearnog oružja, ili ga je pak tek dobila/proizvela. Recimo da Iran proizvede nuklearno oružje (iako tvrde da im to nije namjera), Izrael bi vjerojatno pokušao direktnim vojnim udarima eliminirati to oružje prije no što isto postane potencijalna egzistencijalna prijetnja po sam Izrael.

Naravno, o ovoj temi raspravljamo jer ju je na neki način svojim komentarima otvorio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski sugerirajući u razgovoru s australskim think-tankom da bi protiv Rusije trebalo izvesti preventivne udare kako bi se onesposobilo njenu mogućnost izvođenja nuklearnih napada.

Nakon vrlo oštre reakcije iz Moskve - gdje su ovu izjavu upotrijebili i kao "dokaz" da je Rusija trebala pokrenuti invaziju na Ukrajinu jer, kako tvrde, vlasti u Kijevu predstavljaju prijetnju po Rusiju - Zelenski je napravio korak unatrag pa je tako danas u intervjuu za BBC rekao kako je njegova ranija izjava krivo prevedena.

"Rekao sam da je potrebno koristiti preventivne udare, ne napade", poručio je Zelenski te nastavio s nuklearnom tematikom ističući kako su ruski dužnosnici počeli "pripremati javnost" za mogući scenarij uporabe nuklearnog oružja. Pritom dodaje kako smatra da Rusija nije spremna upotrijebiti takvo oružje.

Zanimljivo je i da ove izjave i intervju sa Zelenskim dolazi svega nekoliko sati nakon što je američki predsjednik Joe Biden rekao da se svijet približio mogućem "sudnjem danu", nuklearnom sukobu.

Moglo bi se stoga reći da je možda točno da ruski dužnosnici svoju javnost pripremaju za nešto, ali isto tako se može reći da možda i zapadni dužnosnici čine isto, uključujući dva ključna saveznika u ovom ratu, Zelenskog i Bidena.

Može Zelenski tvrditi da su ga krivo preveli i da je pričao o "udarcima, ne o napadima", ali u isto vrijeme - ovog puta na engleskom jeziku, u razgovoru za BBC - poručuje kako je "akcija potrebna sad jer Rusija predstavlja prijetnju po cijeli planet".

I što predlaže da se ta prijetnja ukloni? Zelenski ističe kako je potrebno pripremiti nove sankcije protiv Rusije kako bi ih se, između ostalog, natjeralo da napuste nuklearnu elektranu Zaporožje.

No, sankcije do sad nisu imali nešto naročito snažan učinak po Rusiju pa stoga teško da bi iduće mogle dovesti do prekretnice u ratu. Ono što pak može imati utjecaj je ono što ukrajinska vojska upravo čini - nanošenje poraza ruskim snagama na samom terenu. Prostor kojeg Ukrajinci vraćaju na jugu i istoku povećava se iz dana u dan, iako je pitanje koliko će još dugo moći gurati ovim tempom.

Zelenski je svjestan da će se Rusija, osim ako ih ovi udarci toliko ne ošamute da se struktura počne urušavati iznutra (što ipak nije za očekivati tako brzo), uskoro vjerojatno oporaviti i ponovno krenuti u ofenzive. Zato je potrebno nešto "snažnije", a to nešto Zelenski traži i sugerira još od početka rata - direktan vojni angažman Zapada.

Svi istaknuti zapadni dužnosnici, od šefa NATO-a do američkog predsjednika, jasno su poručili da njihove vojske neće ratovati u Ukrajini te da neće kolektivno vojskom braniti Ukrajinu pošto ista nije članica NATO saveza. Jasno, te izjave su možda još i jedini element razuma u ovoj situaciji jer rat između Zapada i Rusije ne samo da bi se mogao pretvoriti u svjetski rat već u svjetski nuklearni rat.

Jedini Volodimir Zelenski nikad nije otvoreno rekao da odbacuje takvu opasnost. Jedino on poprilično otvoreno sugerira da bi Rusiju trebalo napasti i tako riskirati opstanak cijelog svijeta kroz jačanje obrane Ukrajine (i potencijalnog razbijanja Rusije).

Ideja preventivnog napada na Rusiju pak sigurno nije samo na pameti Zelenskog. To je nešto o čemu određeni akteri razmišljaju godinama, na kraju krajeva to im je i posao ako su vojni stratezi. No, u mirnija vremena to su samo hipotetičke situacije i modeli koje se ne crta s namjerom da bi ih se jednog dana i implementiralo. Situacija je sad utoliko drugačija da neki ozbiljno i vrlo opsesivno razmišljaju o izvedivosti takve operacije.

Za neke odjednom "rizik" postaje "prilika", a prilika zaista i jest jedna od onih koje se ne događaju tako često. Rusija djeluje ošamućeno zadnjih nekoliko tjedana, ali unatoč tome, dozvoliti si razmišljanja, kamoli sugestije, da Rusija zbog toga ne bi bila u stanju zadati uzajamano osigurano uništenje, nešto je što naginje apokaliptičkim tendencijama, priželjkivanju sudnjeg dana kojeg Biden spominje.

Ne propustite