Ako Rusija od sad slanje oružja Ukrajini smatra mogućim povodom za izbijanje najgoreg scenarija, direktnog sukoba s NATO savezom, što misli učiniti po tom pitanju?

Situacija u Ukrajini svakako postaje sve napetija zadnjih dana - nakon određenog zatišja u relativno kratko vrijeme dogodilo se puno toga: ukrajinske snage krenule su u odlučno oslobađanje teritorija te nižu uspjehe na jugu i istoku, Rusija je pokrenula mobilizaciju, referendume, a ruski predsjednik Vladimir Putin danas je i službeno četiri ukrajinske regije - Donjeck, Lugansk, Herson i Zaporožje - proglasio sastavnim dijelovima Ruske Federacije.

Naravno, to dovodi do naizgled vrlo čudne, iako u stvarnosti posve očekivane situacije - naime, prema ovom novom ruskom shvaćanju ukrajinska vojska sada zapravo "napada ruski teritorij", štoviše, "okupira ruske gradove" (npr. Liman). Rusija bi mogla sad, recimo, odglumiti amneziju i sad objaviti kako je upravo napadnuta od strane Ukrajine. Ako bi htjeli situaciju učiniti krajnje ciničnom mogli bi se i požaliti pred UN Vijećem sigurnosti! No, takva pravno-teritorijalna retorika sad nije bitna, ono što je za ovaj sukob i ovaj kontinent bitno je kako će ova novonastala situacija potencijalno eskalirati.

Ni rusko ministarstvo obrane više ne krije da se ruska vojska povlači s više položaja, uključujući i s teritorija koje je Putin danas službeno dekretom proglasio dijelovima Rusije. To ne zvuči, bar ne na prvu, kao situacija gdje bi Rusija mogla ovaj rat eskalirati, ako u ovom trenutku ne može ni zadržati teritorije koje proglašava svojima. Ipak, pojedini ruski diplomati sugeriraju upravo suprotno - da bi Rusija mogla odlučiti se za direktan sukob sa Zapadom, odnosno da postoji konkretan rizik za to.

Gdje je taj rizik danas? Ruski ambasador u SAD-u, Anatolij Antonov, ističe kako se to odnosi na pošiljke oružja koje Ukrajini stižu sa Zapada (naročito iz SAD-a). Bidenova administracija je pak jučer najavila novi paket naoružanja koji ponovno uključuje i HIMARS sustave, a paket vrijedi oko 625 milijuna USD.

"To slanje oružja percipiramo kao direktnu prijetnju strateškim interesima naše zemlje", rekao je Antonov. "Slanje vojne opreme od strane SAD-a i njihovih saveznika ne samo da produljuje krvoproliće i stvara dodatne žrtve već također povećava opasnost od direktnog sukoba između Rusije i zapadnih zemalja", poručio je ruski ambasador u poruci na Telegramu.

Na taj komentar se može nadovezati izjava Konstantina Vorontsova, šefa ruske delegacije pri UN-ovoj komisiji za razoružanje - poručio je: "SAD nastavlja upumpavati sve više oružja u Ukrajinu, stvarajući direktno sudjelovanje svojih boraca i savjetnika u ovom sukobu. Ne samo da se ovime produljuje borba već se situacija primiče opasnoj liniji direktnog vojnog sukoba između Rusije i NATO-a".

Dakle, imamo dvije izjave dvojice ruskih diplomata koje su poprilično slične. I Antonov i Vorontsov upozoravaju na mogućnost direktnog vojnog sukoba. Jasno, to je opasnost koja je postojala još od početka rata, no SAD i njihovi zapadni saveznici već mjesecima šalju Ukrajini oružje, ali tek sad Rusija počinje spominjati to kao "prijestup" koji bi mogao dovesti do direktnog sukoba između Rusije i Zapada.

Zašto baš sada? To je pak jasno - zato jer sada Rusija po prvi put od početka rata niže ozbiljnije gubitke. Imali su ih i ranije, ali to su više bili pojedinačni udarci kao primjerice gubitak raketne krstarice Moskva, povlačenje sa Zmijskog otoka itd. Sad je ovo ipak sustavni problem s kojim se Rusija suočava, a jasno im je da je jedan od glavnih faktora zbog kojih nižu gubitke upravo sve veća količina zapadnog naoružanja u ukrajinskim rukama.

SAD pak sigurno neće prestati naoružavati Ukrajinu, štoviše, sad kad su napokon dobili i konkretnu potvrdu da to slanje oružja ima učinak, početi će ga slati još i u većim količinama. Valja pritom podsjetiti na posebnu shemu koju je implementirala Bidenova administracija gdje ovo slanje oružja Ukrajini uopće ni nije neki problem po SAD, štoviše, to čak i stimulira američku ekonomiju. Naime, SAD ne šalje Ukrajini oružje iz svojih skladišta već ga direktno naručuje od američkih kompanija za proizvodnju oružja. Drugim riječima, često spominjani američki "vojno-industrijski kompleks" sad je u potpunosti zahuktan i sigurno se neće tako brzo ugasiti.

Rusija pak nema previše opcija, ako i ijednu, kako bi mogla zaustaviti slanje oružja u Ukrajinu. Mogu, kao što to već čine Antonov i Vorontsov, spominjati kako će to dovesti do sukoba između Rusije i NATO-a, ali činjenica je da im svakim danom druga strana sve manje vjeruje. Putin jest u svom zadnjem obraćanju rekao da "ne blefira" kad je riječ o uporabi i najmoćnijeg naoružanja, misleći pritom na nuklearno, ali na Zapadu se zadnjih dana sve češće stiče dojam da ipak blefira. I više od toga, stiče se dojam da je u ruskoj vojsci zavladalo određeno rasulo i da Rusija možda više nije ni sposobna za takve poteze.

Podsjetimo, u prvim tjednima pa čak i mjesecima rata u Ukrajini sa Zapada su se često mogle čuti poruke kako ne treba Ukrajini slati pretjerano snažno oružje kako se, eto, ne bi Rusiju previše razljutilo jer bi ova mogla reagirati i širenjem rata. Taj strah jest bio prisutan jer je dolazio često i iz redova neimenovanih dužnosnika i diplomata, ali u zadnje vrijeme kao da ga više nema.

Ne bi stoga iznenadilo ni da Zapad počne Ukrajini slati oružje koje je Rusija eksplicitno navela da bi predstavljalo ozbiljnu eskalaciju (rakete dovoljnog dometa da Ukrajina može gađati i unutrašnjost Rusije).

Jedan od poteza kako Rusija može zaustaviti tu situaciju je zaustaviti rat, ali pitanje je li i to u ovom trenutku moguće jer upravo je Zelenski u Kijevu potpisao dekret kojim bilo kakve pregovore s Rusijom, dok je Putin na vlasti, proglašava "nemogućim", zapravo otvoreno pozivajući na državni udar u Moskvi (opširnije: Verzije Zelenskog - dobar, loš i zao: Od mirotvorca i propale Steinmeierove formule, promjene glavnih upravitelja, do današnjeg militarističkog dekreta protiv pregovora kojime se svijet uzima za taoca).

I jesu li sugestije da će američko slanje oružja Ukrajini izazvati "direktan sukob" stvarne prijetnje ili blef, pokušaj zastrašivanja neprijatelja? Teško je reći, ali ako to jesu prijetnje onda su zapravo najveće. Naime, čak ni potencijalna uporaba taktičkog nuklearnog oružja u Ukrajini nije toliko destruktivni potez (osim za prostor na kojem bi takvo oružje bilo upotrijebljeno, dakako!) koliko bi bio rat između Rusije i NATO-a. Pošto govorimo o dvije nuklearne sile to bi u pravilu trebao biti kratak i riječima neopisivo razarajući rat.

I svi akteri koji trenutačno šalju oružje Ukrajini polaze od pretpostavke da Rusija to ipak neće učiniti, a rusku retoriku (ili prijetnje) odlučili su jednostavno ignorirati. Putin je pak za vrijeme svog dugačkog govora u Kremlju prošlog tjedna, između ostalog, rekao: "Koja je svrha svijeta u kojem nema mjesta za Rusiju?". Jasno, takvim izjavama dodatno želi pojačati svoju raniju tvrdnju da "ne blefira". Ali u situacijama poput ove strana koja šalje Ukrajini oružje već je unaprijed riješila sama sa sobom da se neće obazirati na Putinove izjave, taman da on direktno rekao da je spreman uništiti svijet. Znači li to da ako se na obaziru na riječi da će do njih doprijeti samo "djela"? Možda, ali čak ni to nije zagarantirano.

Sve dok traje ovaj rat stalno treba podsjećati na njegovu zemljopisnu komponentu. Čak i da dođe do direktnog sukoba između Rusije i NATO-a, što bi bio zastrašujući, ali svakako ne i nezamisliv scenarij, Europa je ta koja bi jako nastradala, NATO centri koji se nalaze poredani koncentrično oko Ukrajine (po čisto zemljopisnoj udaljenosti, ne i vojno-političkoj važnosti, Zagreb bi bio neki 6. ili 7. "po redu"). Ne bi nastradala Amerika, bar ne toliko, a pošto je situacija takva, američko oružje nastavit će stizati u Ukrajinu i bit će sve učinkovitije (kao i drugi aspekti američke pomoći, primjerice obavještajne upute) bez obzira učinila Rusija nešto malo ili poprilično veliko po tom pitanju.

Izvor:Advance