Recesija s predumišljajem: Kako su centralne banke, koristeći se nabujalom inflacijom, odlučile još jednom potopiti radničku klasu da bi znatno povećale imovinu super-bogatih?

Je li moguće riješiti problem inflacije bez upadanja u recesiju? Globalni šefovi financija misle da nije, odnosno recesija sad već postaje neminovna i stići će još i brže podizanjem kamatnih stopa centralnih banaka. I što možemo očekivati? Da loša situacija postane gora, nažalost. Recesija koja je pred vratima dovest će do znatnog gubitka radnih mjesta, a naročito će biti pogođena tzv. nadolazeća tržišta, piše Advance.hr.

Ali recesija ovog puta dolazi s predumišljajem. Što to znači? To znači da su centralne banke (vodećih ekonomija) donijele odluku da se recesija "isplati" u kontekstu borbe protiv inflacije, odnosno da je, recimo to tako, "manje zlo" u odnosu s nastavkom rasta trenutačne inflacije.

Je li to ispravna odluka? Teško je reći. Prije se može reći da je to više agenda nego ad hoc odluka. Naime, centralne banke godinama, desetljećima zapravo, grade reputaciju ustanova koje se bore protiv recesije, odnosno to je sam temelj moderne monetarne politike.

Čak i ključni dužnosnici centralnih banaka reći će da je u ovom trenutku od esencijalne važnosti "sačuvati povjerenje" u centralne banke (povjerenje koga? Očito ne "običnog naroda"). Članica upravnog odbora Europske centralne banke, Isabel Schnabel, komentirala je u razgovoru za Reuters: "Povratak i očuvanje povjerenje zahtijeva od nas da inflaciju, što je brže moguće, vratimo natrag na ciljanu razinu. Jer što duže inflacija ostane visoka to je i veći rizik da će javnost izgubiti povjerenje u našu odlučnost i sposobnost da sačuvamo kupovnu moć".

O čemu se ovdje zapravo radi? Stvar je jednostavna. Ako se mora birati između visoke inflacije i recesije onda će se izabrati recesija? Zašto? Zato jer inflacija pogađa svih (pa i klasu bogatih i super-bogatih), ali recesija ne u tolikoj mjeri. Recesija će najviše "razbiti" one koji i inače žive teško, ljude koje spajaju kraj s krajem, radnike koji su duboko u dugovima, kreditima, a sad im prijeti gubitak radnog mjesta.

Zapravo, u neku ruku, može se reći da recesija i inflacija udara obrnuto. Zamislite ovakvu situaciju. Ako nemate puno novaca, koliko vas pogađa inflacija od 15%? Pogađa, svakako, prije svega svaki put kad odete u trgovinu jer su cijene znatno veće (nerijetko i puno veće od 15% jer trgovci vole koristiti priliku!). Kako kao "obična osoba" preživjeti inflaciju? Nije popularno, no većina će vjerojatno gledati da maksimalno racionalizira svoje resurse, štedi gdje god se može uštedjeti itd.

Bogati su pak u problemima (iako će oni bez novca reći da su itekako "slatki problemi"!) jer im inflacija nagriza nagomilano bogatstvo. Ako pojedinac ima, recimo, 10 milijuna eura u štednji, lovi ga panika jer će izgubiti 15% svog novca.

Ukratko - centralne banke brane svoju reputaciju pred ovom drugom skupinom koja ne samo da postaje nervozna već ima i konkretan utjecaj na same centralne banke. Zato je odluka donijeta da se inflaciju "mijenja" za recesiju.

Sad nam jedino ostaje za vidjeti hoće li centralne banke to zaista i uspjeti izvesti ili će dobiti kombinaciju dvije simultane katastrofe. Nažalost po obične ljude naredni scenarij nema sretnog završetka. Bogati se pak raduju recesiji jer to odlična prilika za bogatiti se još i više. Ne treba čak ni imati nekog velikog znanja, dovoljno je samo imati novac i čekati da burze potonu do nekog dna - tad kreće masovno ulaganje koje će samo od sebe podići vrijednosti dionicama i u konačnici će na tome mnogi zaraditi, možda čak i udvostručiti svoje bogatstvo ako budu relativno oprezni. Dakako, kad im to pođe za rukom itekako će klicati centralnim bankama jer bez njih takav ishod bi bio nemoguć!