Dijagnostikovan mi je RAK JAJNIKA u 24. godini: PRVI SIMPTOM koji sam osjetila UKAZIVAO NA SVE SAMO NE NA TO

Objavljeno:17.08.2022 - 19:28
A A A Times Arial

Bila je to ta čuvena 2020. godina i u februaru sam osjetila čudan bol u predjelu želuca i nadimanje stomaka.

Razmišljala sam da je možda od stresa s obzirom na to da se koronavirus rapidno širio, ali sam primijetila da je problem i ukoliko jedem neku "tešku hranu". Prebacila sam se na salate i domaće meso i na neki period stanje se, podmuklo, smirilo.

Uplivali smo u mart, strah u Srbiji vlada, a mene počinje da boli bešika - ali samo kada idem u toalet. Otišla sam da uradim analizu urina i sve se ispostavilo kao u redu, a stomak je ponovo počeo da mi se nadima. Sve se vrtilo oko želuca i bešike. Možda mi se pomjerio želudac, možda mi smeta određena hrana, možda imam upalu bešike, ipak je i dalje zima...

Zatim je nastupio prvi izuzetno bolan ciklus - sa čim inače ranije nisam imala problema. Dva dana kasnije sam išla na trodnevno putovanje sa jednom misli u glavi: čim se vratim idem ljekaru (uprkos apelu u tom trenutku da samo pacijenti sa simptomima korone idu ljekaru).

Vraćam se u vanredno stanje

Sutradan su po mom povratku proglasili vanredno stanje. Odlučila sam da ne provodim karantin u Beogradu, nego kod mojih. Nikome u kući nije bilo jasno šta mi se dešava sa stomakom i kako to da ja, koja sam mogla da jedem glavicu luka kao jabuku i to pred spavanje, sad odjednom izbjegavam određenu hranu. Ta određena hrana je vremenom postala neodređena i sve mi je smetalo.

Moje stanje se ubrzano pogoršavalo, dijareja, nadimanje i konstantna mučnina mi nisu dozvoljavali da jedem normalno, a bol u predjelu bešike je postajao jači pri svakom odlasku u toalet. Već sredinom aprila sam izgledala kao trudnica, sa izuzetno tankim rukama i nogama, ali kako smo bili zatvoreni i izolovani od ljudi, promjena se nije desila preko noći i niko nije baš primijetio da se toliko fizički mijenjam.

Boja kože je postala sivkasta, a lice upalo i imala sam crne krugove oko očiju. Mama me je jedan dan uslikala i gledala je dugo fotografiju na svom telefonu, potpuno nijema. Shvatila je da se nešto dešava i razgovarala sa mnom kao sa malim djetetom odmah te večeri. Obe smo se pitale kako smo bile tako slijepe...

Naravno, sve vrijeme smo čekali da se bolnice otvore kako bih mogla na pregled i čim se prva privatna klinika otvorila odjurile smo doktoru.

Samo nam je kliknulo...

Razmišljale smo kom ljekaru da se obratimo s obzirom na to da su simptomi nedefinisani, a ciklus je bio neredovan kao i oduvijek, samo bolniji.

Ipak, nešto nam je samo kliknulo - idemo ginekologu.

Ultrazvuk, tumor markeri i sve je bilo jasno - tumor na lijevom jajniku, i ne djeluje benigno. U tom trenutku imam 52 kilograma i 2.8 litara slobodne tečnosti u stomaku (samo toga tada nisam bila ni svjesna).

Imala sam sreću da su ljekari moje zdravstveno stanje izuzetno ozbiljno shvatili i nisam morala da čekam nekoliko mjeseci, već sam krajem juna operisana.

Nekoliko hemioterapija i dvije godine kasnije pišem o ovome jer skrining za rak jajnika ne postoji, a simptomi su, kako i sami vidite, vrlo nedefinisani. Kako ni sama nisam bila upućena ili edukovana, dajem sve od sebe da to sada činim za druge.

Simptomi raka jajnika su:

Mučnina

Gađenje

Povraćanje

Zatvor

Tup stalni bol u trbuhu

Otežano mokrenje

Gubitak apetita

Gubitak težine

Otežano disanje

Neredovne menstruacije

Izostanak menstruacije

Maljavost

Akne

Skrining ne postoji, znači ne može da se otkrije uz pomoć papa testa ili kolposkopije, zato je od izuzetne važnosti da žene idu na redovne preglede i ultrazvuk kod ginekologa.

(Žena Blic)