ANALIZA/100 DANA RATA U UKRAJINI: Putin računa na ravnodušnost svijeta

Nakon mjeseci poricanja da je bilo kakva invazija planirana, Vladimir Putin je 24. februara objavio da je pokrenuo “specijalnu vojnu operaciju” za “demilitarizaciju i denacizaciju” Ukrajine.

Ako je  Putin očekivao brz, lak rat poput njegove invazije na Krim 2014. – razočarao se. Rat je rezultirao sankcijama Rusiji, zahtjevima za članstvo u NATO-u iz Švedske i Finske, te porastom cijena goriva i hrane u zemljama hiljadama kilometara od zone sukoba. 

Putinove tvrdnje da su Rusi i Ukrajinci "jedan narod" sada odbacuju skoro svi Ukrajinci - skoro deceniju nakon što je 85 posto njih reklo da se "osjećaju dobro" u vezi s Rusijom, a 16 posto želi da se obje nacije spoje, prema anketi iz 2013. od strane Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju.

Kremlj želi da Rusi vjeruju – neupitno i slijepo – u “nacističku” politiku Zelenskog i njegove vlade, iako on potiče iz jevrejske porodice koja govori ruski, a neki od njegovih savjetnika i zvaničnika su Jermenci, Gruzijci, Afganistanci, neki imaju i korejsko porijeklo.

Činilo se da se vođa Kremlja kockao da će Zelenski pobjeći iz svog glavnog grada, baš kao što je predsjednik Afganistana kojeg podržavaju SAD napustio Kabul samo nekoliko mjeseci ranije, i da će se bijes Zapada smiriti.

Međutim, ukrajinski moral nije pao. Ukrajinske trupe, opremljene modernim protutenkovskim oružjem koje su isporučile SAD i njihovi saveznici, devastirali su ruske oklopne kolone; Ukrajinske rakete potopile su raketnu krstaricu Moskva, ponos ruske Crnomorske flote; a ukrajinski avioni su ostali u vazduhu, uprkos prvobitnim izgledima.

TEŠKO JE DATI PROGNOZU

Da li to znači da Rusija gubi?

Ukrajinci su uspjeli ubiti ruske generale zapanjujućom brzinom; Moskva je bila primorana da reorganizuje svoju vojnu komandu nakon početnog nereda; a ruske žrtve, koliko god da su zvanični brojevi nedostižni, šokantno su visoki.

Ali Rusija sada kontroliše polumjesec ukrajinske teritorije koji se proteže oko drugog ukrajinskog grada Harkova, nastavlja se kroz gradove Donjeck i Lugansk koje drže separatisti i seže na zapad do Hersona, formirajući kopneni most koji povezuje poluostrvo Krim (nasilno pripojen Rusiji u 2014) sa regijom Donbas.

Glavni pravac ruskih napora sada je u regionu Donbasa. Nedavne borbe usredsređene su oko Severodonjecka, industrijskog grada u kojem ukrajinske snage drže posljednji dio istočnog regiona Luganska.

"Odluka da se izbjegne izdvajanje više resursa za spašavanje Severodonjecka i odluka da se povuče iz njega bile su strateški razumne, koliko god bile bolne. Ukrajina mora iskoristiti svoje ograničenije resurse i fokusirati se na vraćanje kritičnog terena, a ne na odbranu terena čija kontrola neće odrediti ishod rata ili uslovi za obnovu rata", rekao je u nedavnoj analizi američki Institut za proučavanje rata.

Usred ofanzive na Severodonjeck, Oleksandr Motuzianyk, glasnogovornik ukrajinskog ministarstva odbrane, rekao je da ruske snage sada "pokušavaju opkoliti naše trupe u oblastima Donjecka i Luganska" i pregrupišu se kako bi pokrenule ofanzivu u pravcima Slavjanska, strateškog grada koji bi mogao postati fokus sljedeće ključne bitke.

Predsjednik Joe Biden najavio je u srijedu da će SAD slati naprednije raketne sisteme, uključujući raketne sisteme visoke pokretljivosti artiljerije sa municijom koja može lansirati rakete oko 49 milja, što je domet daleko veći od bilo čega što je Ukrajina do sada dobila.

To je dobra vijest za Kijev, ali ruska ofanziva na istoku se odvija dok se pažnja međunarodnih medija o Ukrajini pomalo povlači iz naslova. A to je možda ono na šta Putin računa, možda imajući na umu da će visoki troškovi energije i rastuće potrošačke cijene -- što je oboje pogoršano ratom u Ukrajini -- vjerovatnije zaokupiti javno mnijenje u Sjedinjenim Državama i drugdje u svijetu.