ČAJ OD PERŠUNA JE NAJBOLJI ZA MRŠAVLJENJE: Ali samo ako ga pijete OVAKO!

Objavljeno:17.05.2022 - 22:04
A A A Times Arial

Peršun je mediteranska začinska biljka, koja zbog jarko zelenih listova često igra glavnu ulogu u dekoraciji hrane. Međutim, ona nije samo ukras, već prava ljekovita biljka vrijedna pažnje.

Na prvom mjestu, peršun je poznat kao biljka koja podstiče izlučivanje tečnosti iz organizma, tako da je veoma korisna za zdravlje bubrega i svih mokraćnih puteva. Dakle, korijen peršuna djeluje kao diuretik, pa se upotrebljava za liječenje raznih oblika vodene bolesti (prekomjerno nakupljanje tečnosti u organizmu).

Tradicionalna medicina čaj od peršuna preporučuje kod artritisa, gihta, bubrežnih problema, za pročišćavanje morkaćnih puteva, ali i za liječenje gastritisa. Pošto se zna da efikasno ispira bakterije iz urinarnog trakta, dobro je došao u slučaju infekcije mokraćnih organa, kao i nakon operacije prostate radi bržeg oporavka. Često ulazi u sastav čajeva za liječenje žutice i drugih komplikacija nastalih usljed problema sa jetrom.

Pored toga što podstiče izlučivanje tečnosti, podstiče se i izlučivanje soli u organizmu pa utiče na smanjenje krvnog pritiska. Iz sličnih razloga može pomoći u borbi protiv gojaznosti. Zatim, povećava elastičnost krvnih sudova što umanjuje rizik od nastanka uobičajenih kardiovaskularnih bolesti.

Čaj od peršuna

Čaj od peršuna priprema se tako što se korijen peršuna (oko 15 grama) nasjecka na kockice, ubaci u 2 dl ključale vode i prokuha oko 5 minuta. Cijedi se tek poslije 15-tak minuta a da bi mogao da ispolji sve svoje lekovite moći potrebno je piti 2-3 šolje u toku dana.

Listovi peršuna su izvrstan izvor C vitamina pa je dobro jesti ih i u svježem obliku. Odlično se uklapaju uz supe, čorbe, bareni krompir i mnoga jela sa mesom. Ovaj zeleniš podstiče varenje, stimuliše izlučivanje otrovnih materija, osvježava dah, tako da efikasno prikriva čak i miris bijelog luka.

Na kraju evo i jedne zanimljivosti. Neki istoričari tvrde da su stari Rimljani davali peršun svojim gladijatorima prije borbe jer su vjerovali da ova biljka daje snagu, ubrzava reflekse i izoštrava mentalne sposobnosti, kao što je, na primjer, snalažljivost. Grickanje semenki peršuna u to doba bila je uobičajena pojava.