Ožiljci rata, potresne priče iz bolnice u Ukrajini: 19-godišnjak još uvijek u stanju šoka

Dok doktor ulazi u sobu po obilasku, Dmitro Kaljužnji mirno sjedi na svom bolničkom krevetu. On odsutno odgovara na njihova rutinska pitanja dok mu se pažljivo provjeravaju zavoji i rane, piše CNN.

Čini se da je 19-godišnjak još uvijek u stanju šoka. Nije iznenađujuće, s obzirom da je prije manje od mjesec dana njegovo tijelo bilo izrešetano gelerima od granatiranja ispred njegove kuće u Harkovu na sjeveroistoku Ukrajine.

„Nikad nisam mogao da zamislim da bi mi se tako nešto moglo desiti“, kaže on tiho.

"U početku je bilo jako teško, a onda sam se pomirio sa svime što mi se dogodilo."

Kaliuzhnyi, koji je izgubio oba roditelja prije rata, još je jedan civil koji je uhvaćen u unakrsnoj vatri jer su borbe eskalirali. Šapatom dodaje da bi volio da je slušao druge i bolje se zaštitio.

"Nikad nisam mislio da ću to reći, morate se maksimalno zaštititi i pridržavati se svih pravila koja vam odrasli govore."

Kaliuzhnyi je proveo posljednjih nekoliko sedmica ovdje u Lvivskoj kliničkoj hitnoj bolnici, najvećoj medicinskoj ustanovi u zapadnoj Ukrajini. 

Njegov doktor, Hnat Ihorovych Herych, kaže za CNN da je liječenje ovakvih povreda civila postalo previše uobičajeno jer se ruska invazija na zemlju nastavlja već treći mjesec.

„Radio sam neke operacije koje sam pročitao samo iz knjiga“, dodaje Herih, prisjećajući se nekih nedavnih zahvata koje je morao provesti.

Jedna od onih koja je zadobila povrede bila je devetogodišnja Sofija Hurmaza. Iz južnog grada Mikolajeva, početkom aprila je uhvaćena granatiranjem u blizini svoje kuće -- komad gelera udario joj je u glavu i zabio joj se duboko u mozak.

Za čudo, nakon uspješne operacije uklanjanja slomljenog fragmenta, ona se sada oporavlja u bolničkom krevetu u Lavovu pod budnim okom svoje majke Nine Vavryniuk.

Foto: Alessandro Gentile/CNN

„Veoma je jaka, nije ni plakala kada je bila ranjena“, kaže Vavryniuk, prije nego što se prisjetila trenutka kada se ponovo spojila sa kćerkom.

"Kada sam ušla, pomislila sam da je možda izgubila nešto od pamćenja. Ušla sam i neočekivano je rekla, 'Mama', sa suzama u očima.

"Bila sam tako sretna što me se sjeća i nije izgubila pamćenje. Doktor mi je rekao da je fragment prošao pravo kroz centar [njenog mozga]. Da je otišao jedan milimetar lijevo ili desno, ne bi uspjela preživjeti ."