Edis Mulalić kao Diego Simeone: Igrači Sarajeva prodali su svoje navijače

Nedeljno popodne na stadionu Grbavica obojilo je Sarajevo u plavo, a pobjeda Željezničara protiv gradskog rivala Sarajeva top tema je u glavnom gradu.

Sa gradskog derbija sumiraju se utisci, zbijaju se šale na račun oba kluba, od same jučerašnje utakmice, preko uspjeha u Evropi, titula, historije, Zubandana i Manchester Uniteda.

'Svako svog konja brani', reklo bi se, a Željezničar, počevši od uprave, stručnog štaba i samih igrača sačuvali su svoje mjesto u klubu kao i sezonu, bar trenutno.

Posamatrajući jučerašnji sarajevski gradski derbi jednostavno je bilo nemoguće, a ne pronaći sličnost sa onim madridskim, puno većim i jačim.

A sličnosti na terenu i previše. Bogato i zvijezda prepuno Sarajevo došlo je na Grbavicu sa imperativom pobjede. I ne, nisu krili niti odbijali ulogu favorita, hrabro su je preuzeli i najavili sigurnu i uvjerljivu pobjedu.

No, fudbal je igra u kojoj se pita i druga strana, a ona je ovaj put pokazala puno oštrije zube, željnije pobjede i inata da novac neće odigrati glavnu ulogu.

Igrali su za svoj klub, a ne za svoj džep, bili bolji i odnijeli slavu i tri boda. Ne kvalitetom, ne odlukom sudija ili na bilo koji drugi način, samo željom.

A ona se kod Sarajeva aspolutno nije vidjela, ili je bila nevidljiva pored one sa suprotne strane. Navijači bordo kluba su doslovno otjerali svoje igrače na kraju utakmice od tribine, a mnoge ružne riječi su se mogle čuti se sjevera, zasluženo nema šta.

Nemoguće je bilo ne vidjeti čuđenje na licima popularnih Hordi Zla odnosom njihovih igrača prema derbiju i  prema slobodno se može reći svetom 04.10. 

Igrači su izdali navijače na dan kada je to bilo najpotrebnije i kada su bili dužni 'poginuti' na terenu za njihovu sreću. Poraz je sastavni dio fudbala i sasvim je normalan, a opravdan jedino može biti kada se na terenu ostanu otisc krvi i znoja. 

A vratimo se sada na madridski gradski derbi i sličnosti sa ovim našim, sarajevskim. Statistika Atletica protiv Reala u posljenje tri godine fascinantna je obzirom na prihode i rashode oba kluba, a za sve to zaslužan je Diego Simeone. 

Trener koji je od svojih 11 igrača napravio 11 ratnika potpuno je gurnuo Real u stranu, osvojio titulu, izgubio finale Lige prvaka u produžetku, razbio Real u Superkupu itd, itd.

A kvaliteta puno manje.. Ni Ronalda, ni Balea ni igrača od preko 50 miliona. A pobjedili su više puta, željom i borbom. 

A onda uzmemo trenera Željezničara za primjer, njegov debi i njegovu prošlost- sarajevski Diego Simeone, pa i nije nerealno? 

Ekipa je postavljena na fantastičan način, igrači ,trener i navijači su bili kao jedno i na kraju su slavili. A upravo to je formula Diega Simeonea, svi zajedno i bez straha. 

Takav je bio Željezničar, za sada samo jednu utakmicu a vrijeme će pokazati kako dalje.

A Sarajevo, toliko promjena, otkaza, kupovina, dolazaka i odlazaka, vraćanja i opet ništa. Novac je tu, ne zna se ko ga troši i na koji način, ne zna se ko ga je zaslužio dobiti i koliko ali ga niko nije opravdao. Politika Sarajeva se mora promjeniti odmah, Horde Zla ovo neće trpiti još dugo.