Bosanac u srcu separatističkog Donjecka

Napetost i iščekivanje. Ovo su riječi kojima Bosanac, koji u Ukrajini živi i radi od 2017. godine, opisuje situaciju u Donjecku, dijelu Ukrajine koji je pod vlašću proruskih separatista.

“Ljudi su dosta uplašeni”, kaže za Radio Slobodna Evropa(RSE) državljanin Bosne i Hercegovine, čije ime zbog sigurnosti i prirode posla koju obavlja neće biti objavljeno.

Kaže da mu se čini da je situacija jednako teška bila i 2017. godine, kad je došao u Ukrajinu.

“Bilo je više incidenata, eksplozija i pucnjava. Ali situacija nije idealna sada, ne želim to reći. Ali, nema razaranja, nema destrukcije, nema restrikcija, kao što je recimo bio slučaj kad je rat počeo u BiH 1992. godine“, kaže i dodaje:

“Ja nekad u šali znam da kažem da je ovo ‘civilizovan rat’ u poređenju s onim što je bilo u Bosni tokom rata”.

Sugovornik RSE-a objašnjava da je grad Donjeck, gdje živi, srce tzv. Donjecke narodne republike, kojoj je Rusija priznala neovisnost 21. februara.

Trenutno, navodi, traje mobilizacija. Na fotografijama koje je poslao RSE zabilježeno je kako vojnici zaustavljaju stanovništvo.

U svome radu najviše vremena provodi u Donjecku, a na teritorij koji je pod kontrolom Vlade Ukrajine ide dvaput sedmično.

Linija razgraničenja je blizu Donjecka i aerodroma u ovom gradu koji je, opisuje, totalan razrušen.

“Mi smo do pandemije svaki dan prelazili tu granicu, tu liniju, sad je to rjeđe. Kolega koji radi u Krematorsku, gradu koji kontroliraju vladine snage, kaže mi da se ljudi tamo spremaju, kupuju zalihe namirnica. Spremaju se, iščekuju. To je ljudski da su prepadnuti, da žive u neizvjesnosti, da žele da se što je moguće više pripreme. Kao što je bilo i kod nas, kao što je bilo svuda”, govori za RSE.

Donjeck se nalazi na istoku Ukrajine. Grad ima oko dva miliona stanovnika i jedan je od glavnih centara proizvodnje čelika u Ukrajini.

“I mi smo mislili da u Sarajevu ne može biti rata”

U Kijevu, glavnom gradu Ukrajine, koji je 700 kilometara daleko od Donjecka, već pet godina živi 50-godišnji Sarajlija.

Kaže kako u razgovoru s lokalnim stanovništvom može se reći da su vrlo individualni pristupi cijeloj ovoj situaciji.

“Dok su neki poprilično prestrašeni za budućnost, drugi su potpuno opušteni i smatraju da su ovo neka politička previranja, odnosno blefiranje s jedne i druge strane, i da se apsolutno ništa neće desiti”, priča on za RSE.

Situaciju poredi s periodom pred rat 1992. godine u Bosni i Hercegovini.

Studentske dane tada je zamijenio vojničkim. Prije toga je, priča, bio opušten i mislio da je rat “negdje daleko“, da neće doći do BiH i Sarajeva.

“Bili smo dovoljno glupi, mladi i naivni da smo vjerovali da neće baš na nas doći. U tom pogledu dešava se nešto slično i ovdje [u Ukrajini]. I ja sam bio jedan od omladinaca koji je sjedio vani u kafiću kada su prvi avioni, MiG-ovi, preletjeli iznad glava i istresli svoje bombe tamo na moj grad. To je bio prvi šok”, kaže za RSE državljanin BiH.