UDOVICA MIRSADA KERIĆA KOJI JE IZGUBIO ŽIVOT U NESREĆI SA ŠABANOM Otkrila detalje koje dosad niko nije znao

Danas se navršava tačno tri godine od kada je čitav region potresla vijest o saobraćajnoj nesreći u kojoj je život izgubio Šaban Šaulić i njegov muzičar Mirsad Kerić, a njegova udovica Ružica Kerić konačno je progovorila i otkrila da je nezadovoljna presudom suda u Njemačkoj, te najavila da se neće zaustaviti dok pravda ne bude zadovoljena.

"Znala sam da presuda neće biti adekvatno donesena i prije nego što je sud tako odlučio. Goca i ja smo uložile žalbu jer želimo da sve bude korektno odrađeno i nadamo se da će istraga krenuti i iz drugih pravaca: odakle auto, zbog čega baš taj auto koji je kupljen u Albaniji, odakle to poznanstvo Turčina i Albanca, kako će njemu da oduzmu vozačku, koja praktično ne postoji jer je nije imao, i odakle baš ta kazna u trajanju od tri godine i tri mjeseca. Smatrala sam da će dobiti kaznu od najmanje pet godina, a i da je dobio tu kaznu, opet bih išla na Viši sud. I za to sam uložila žalbu. Čini mi se kao da je sud više bio na strani optuženog jer je on nemački državljanin poreklom iz Turske", rekla je Ružica za Kurir i nastavila o detaljima:

"Suđenje je bilo i više nego smiješno, to nije bilo suđenje, već cirkus. Zgrozila me je izjava pojedinih advokata kada su rekli da su zadovoljni presudom. Ona je toliko mizerna i jadna za dva izgubljena života i treći koji je fizički i mentalno uništen skroz. Ni Goca ni ja ne možemo da vratimo ni Šabana ni Mirsada, ali neophodno nam je da imamo taj mir i da znamo šta se tačno desilo jer postoji mnogo nelogičnosti u cijelom slučaju. Pričala sam sa Gocom i Bobijem (Slobodan Bobi Stojadinović, Šabanov kum, koji je jedini preživio nesreću) i oni su za to da se ide dalje i da se sve istera na čistac, i nećemo stati dok se to ne desi."

Ina je otkrila da nije imala snage da se pojavi pred sudom i pogleda u lice osobe koja je usmrtila njenog supruga.

"Nisam mogla da idem na sud zbog tuge, bolesti i zbog psihičke nestabilnosti, jer znala sam presudu. Nisam htjela da dođem u situaciju da ustanem usred suda i postavljam pitanja umjesto advokata i dovedem sebe u nezgodnu situaciju i sebi psihički otežavam. Negde sam srećna što nisam ni videla tog čoveka. Ni moj sin isto nije mogao da izdrži sve to, a on je mnogo emotivno stabilniji od mene", priča Ružica.

"Sa Gocom se čujem redovno, kao i sa Bobijem. Nekorektno je bilo od strane medija koji su izbacivali svakakve naslove i aludirali da sam rekla nešto protiv njih. Ništa od toga nisam rekla i željela bih da se to ispravi. Goca i ja dijelimo isti bol, kao i naša djeca, koja su rasla zajedno. Bobiju je možda i najteže, jer mi smo izgubili njih dvojicu, a Bobi je sve to vidio i proživio."

Kerićeva i dalje ne može da se pomiri sa činjenicom da njenog supruga više nema, ali ipak je skupila snage kako bi se makar izborila za svoju djecu.

"Mirsad i ja smo počeli da se zabavljamo kao djeca, sa 18 godina, a sa 20 smo se vjenčali. Sve smo zajedno prošli i bili kao jedno. Živjeli smo normalan život bez svađa i bilo kakvih trzavica. Kako dani prolaze, to i Ilda isto kaže, svaki dan je sve teži", priča Ružica, dodajući da se u njihovom stanu ništa nije promenilo:

"Još živim u istom stanu. Sve Mirsadove stvari, njegov klavir, klavijature koje je te noći imao pored sebe i kompjuter, koji nikad više nisam upalila, još stoje na istom jmestu. Privatne stvari ne pomjeram, možda je to loše, ne znam. Pričam sa psihoterapeutom koga sam angažovala odmah nakon nesreće, prvenstveno zbog djece, a najviše zbog ćerkice, koja je najviše vremena provodila sa Mirsadom. Teško je, ali uspjevamo nekako. Najstariji sin je završio školu i zaposlio se, mlađi treba da upiše višu, ćerka ide u školu", zaključila je Ružica.