Profesor Mladen Mrdalj tvrdi: Dva su modela za spas BiH, jedan uključuje intervenisanje NATO-a
Usvajanjem Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima Republike Srpske u oktobru predviđeno je osnivanje entitetske agencije za lijekove i medicinska sredstva, a u decembru je Narodna skupština RS-a usvojila i deklaraciju koja obuhvata vraćanje nadležnosti u oblastima odbrane, pravosuđa, indirektnih poreza i sigurnosti. Vlada RS-a je 3. januara 2022. usvojila prijedlog o osnivanju agencije, a on je razmatran i prvog dana trodnevne sjednice NSRS-a koja završava danas. Razmatrani su i prijedlozi zakona o nepokretnoj imovini, izmjena Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, a usvojen je Zakon o dopuni Zakona o tržištu hartija od vrijednosti. Na redu je i Nacrt zakona o VSTV-u RS-a. Prof. dr. Mladen Mrdalj, profesor na Webster Universityju, za Oslobođenje naglašava da su konkretni koraci EU, SAD-a i UK već poduzeti.
- Dodik se nevoljko dogovorio sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem da se predstavnici RS-a vrate u institucije BiH. NSRS je nedavno usvojio zaključke kojima se nalaže predstavnicima RS-a da se vrate, ali samo da brane interese RS-a, kao da im to nije uvijek ideja vodilja. Ovako tanko prikriveni ustupak trebao bi biti pokriven i inicijativom promocije donošenja zakona o zabrani označavanja RS-a “genocidnom”. Ali, ova maska tanko prikriva implicitno slabljenje Dodikovog pritiska da se “Inzkov zakon” ukloni. Kako su SAD i EU vršile pritisak na Vučića da pritisne Dodika, možda ćemo tek saznati, ali da se nešto dogodilo je gotovo sigurno. Čini se da je fokus na Dodiku razvodnjen dramatičnom ukrajinsko-ruskom vojnom eskalacijom i hrvatsko-bošnjačkom političkom eskalacijom zbog izborne reforme. Ova pitanja daju prostor Dodiku da pokuša da sačuva obraz i da se vrati u institucije pod okriljem svoje medijske paljbe, objašnjava nam prof. dr. Mrdalj.
Nema sumnje da će novi regionalni okvir u nastajanju utjecati na BiH, ističe Christophe Solioz
Mišljenja je kako je nategnut zaključak da je Dodikova putanja od umjerenog do nacionalističkog lidera koji se zalagao za otcjepljenje RS-a sistematična, jer bi pokretačka snaga morala biti vanjska, a ne unutrašnja.
- Dok Dodikova politička ideologija može biti istinski etnonacionalistička i secesionistička, izborni poticaji dolaze iz političkog konteksta: prosječni glasači u RS-u nagrađuju distanciranje od Sarajeva i kažnjavaju saradnju sa Sarajevom. I percipirani “povratak” Rusije, rast Kine, evropski razdor i američko oklijevanje pojačavaju podsticajnu strukturu unutar koje Dodik djeluje. Da je Dodik i sam kreator svog političkog konteksta, samo je djelimično tačno. Izgubio je glavni grad RS-a i sada trpi teške medijske udare. Dodik prvenstveno ima za cilj pobjedu na izborima, da dokaže da se njegovi birači distanciraju od Sarajeva. Svaki novi izborni ciklus zahtijeva još jedan dokaz. Sve zajedno izgleda kao sistematski napor, dok je agregacija ad hoc izbornog manevrisanja između njegovog prosječnog glasača, napora centralizacije Sarajeva izgrađenih na moralnom vrhuncu bošnjačke žrtve i zapadne podrške Sarajevu koja ponekad izgleda nekoherentno. Nekoherentna zapadna signalizacija podstiče nade svih strana, stimulišući eskalaciju koja zahtijeva razjašnjenje u pristupu, čiji je najmanji zajednički imenitelj sve jači finansijski pritisak na Srbiju i RS. Barem dok se hrvatsko-bošnjački sukob ne riješi. BiH se može spasiti ili tako što će NATO vojno prisiliti RS da prihvati centralizaciju nakon još jedne eskalacije ili što će Zapad politički prisiliti Sarajevo da prihvati izbornu reformu s ciljem da se sakrije etnički zasnovan politički sistem. “Neumski pregovori” potvrđuju da je druga metoda u toku. Dugoročno gledano, ove metode se međusobno ne isključuju, ističe prof. dr. Mrdalj.
Dodikov politički legitimitet može biti smrtno povrijeđen među prosječnim glasačima u RS-u, govori prof. dr. Mrdalj
Christophe Solioz, profesor na Collège de Genèveu, mišljenja je da “EU zbog podijeljenosti, UK zbog izolacije, te SAD zbog slabosti nisu u poziciji da stvarno utječu na bh. politički pejzaž”.
- Ni u prethodnim “geopolitičkim okvirima” nisu bili ni voljni da se pomaknu “preko Daytona”, niti su željeli ograničiti sve sistematičniju destruktivnu strategiju koju provodi Dodik. Naprotiv! No, međunarodni odnosi i situacija u BiH ilustruju da dugoročno ni intervencija ni sankcije nisu efikasne. Paradoksalno, to je čak ojačalo moć onih koji su trebali biti, ako ne “eliminisani”, barem marginalizovani. Danas više nego jučer sudbina BiH je u njenim rukama, poručuje Solioz.
Govori da je novo geopolitičko okruženje važno, kao i jasno neliberalni “trendovi” u nekim susjednim zemljama - članicama EU. Tim više što se značajno miješaju i još uvijek se miješaju u unutrašnje stvari BiH. Stoga bi neki disidentski glasovi mogli biti dobrodošli. U pitanju je i budući oblik preuređene srednje Evrope koja bi, nadajmo se, mogla slijediti druge puteve. Odgovarajuće sankcije moraju jasno doći od državnih pravnih organa i građana tokom izbora. Ipak, civilno društvo i političke stranke imaju obavezu da formulišu izvodljivu alternativu koja zemlji pruža perspektivu. Nema vremena za utopiju ili želje. Ipak, “još ne” mora biti navedeno. Jasno je da je potreban novi društveni ugovor, država mora biti potpuno suverena (nezavisno od eventualnih perspektiva članstva u EU) i proces tranzicije mora biti preoblikovan i preorijentisan na ekološku tranziciju, ističe Solioz.
Dodaje da bi “kasnije, priznajući očigledno, postojanje ‘biotičkih zajednica’ - prirodnog skupa živih organizama u istom okruženju (umjesto ‘entiteta’, bioregije), uključujući ljude, životinje, biljke, šumu, vazduh, vodu, zemlju i kamenje - moglo značajno proširiti ideju zajednice, pripadnosti i građanstva i to ne samo u BiH”.
- Prethodni pristupi koje nisu formulisali strani akteri, već Bosanci i Hercegovci koji ne žele da podijele, već da strukturišu zemlju po regionima anticipirali su ovaj okvir, objašnjava Solioz.