Kurban-bajram u kolektivnom centru Cerik u Brčkom: Para je malo, ali je duša puna
Današnji prvi dan Kurbanskog ili Hadžijskog bajrama, jednog od najsvetijih praznika muslimana, vjernici s posebnom radošću dočekuju, a oni koji su u financijskoj mogućnosti, prinose žrtvu klanjem kurbana.
Duh Kurban-bajrama, koji nastupa dva mjeseca i deset dana nakon svetog mjeseca ramazana, osjeti se i u kolektivnom centru na Ceriku, kod Brčkog. Vjernici u ovom centru, u okviru svojih mogućnosti, pripremaju se i obilježavaju blagdan koji traje četiri dana.
Brčak Bećir Osmić, koji od 1999. godine živi u kolektivnom centru Cerik, rekao je kako slavi Bajram od djetinjstva, te da se i sad, u 47. godini, priprema za Bajram na tradicionalni način, kako je i navikao.
- Zajedničke pripreme za Bajram -
Osmić je ranije bio smješten u kolektivnom centru Prutače, a zatim se preselio u centar na Ceriku. Kao ratni vojni invalid, dobiva 50 KM mjesečno. Radio je kao vodoinstalater dok ga je, kako kaže, zdravlje služilo, a sada ova porodica preživljava od dnevnica koje sinovi zarade radeći na raznim, često fizičkim poslovima.
U izjavi za AA, Osmić je kazao da u kolektivnom centru žive ljudi svih religija, te da svi međusobno poštuju običaje i praznike jedni drugih.
“Poštujem tuđe, ali moje mi je, naravno, najdraže. Nas trojica zajedno se pripremamo za Bajram. Nije da pravimo nešto posebno, ali baklava je obavezna, to je broj jedan. A za sve ostalo, ako ima može se, a ako nema, onda ništa“, navodi Osmić.
On zajedno sa sinovima napravi bogatu sofru za Bajram, a zajedno očiste i kuću. Kako je rekao, “kuća mora blistati za Bajram“.
“Što se tiče rada u kući, ne bojim se nijedne žene. Pitu ću napraviti bolje nego mnoge žene, garantujem. Financijske mogućnosti nam nisu najbolje, djeca zarade dnevnice i tako, ali za Bajram mora biti, pa makar i kad sutra ne bi imali šta jesti. To je nebitno“, izjavio je Osmić.
- Baklava kod Šemse -
Jedan od stanovnika kolektivnog centra na Ceriku je i pedesetsedmogodišnja Šemsa Džinović iz Gradačca. Ona pet godina živi ovdje, zajedno sa sinom Antom. U njenoj kući obilježavaju se bajrami, ali i Božić.
“Ja za svaki Bajram operem zavjese, tepihe, prozore, očistim cijelu kuću, avliju, pravim kolače, meso… Prvog dana bajrama dođu mi kćerke s porodicama. Unuci me svakog Bajrama prvo zovu na telefon i pitaju jesam li napravila ‘tolumbe’, kažu kako neće doći ako ih nisam napravila“, kazala je Džinović, koja radi kao čistačica, a pored toga i dodatno u jednoj firmi gdje puni plišane medvjede.
Kaže da je prvi dan Bajrama izdvojen isključivo za porodične posjete, a da drugog i narednih dana Bajrama posjećuju prijatelje, komšije, poznanike...
“Svi maksuz dođu meni na kolače. Ja pravim ono tradicionalno, baklavu, tulumbe, tortu... Samo što ja pravim kajmak baklavu, s jajima, kajmakom i orasima. Takvih nema ni u slastičarni. Kad dođu djeca postavimo veliku sofru i dan nam prođe veselo, u razgovoru i druženju“, rekla je Džinović.
Vrijedna pedesetsedmogodišnjakinja ne žali se na uslove u kojima živi. Kaže da je zaradila sebi i penziju, ali mora čekati da napuni godine.
“Da je meni zdravlja, lijepe moje ruke, ja sebi uvijek zaradim. Ko hoće raditi može i zaraditi“, poručila je ona.
- Život od socijalne pomoći -
S druge strane, Idriz Ajkić je jedan od onih “manje sretnih“ u kolektivnom centru. Ovaj šezdesetsedmogodišnjak ovisi o socijalnoj pomoći države, koja, kako navodi, nije uplaćena već nekoliko mjeseci.
“Ja i žena zajedno primamo 200 KM. Ali i toga nije bilo od jula ove godine, tako da u kući imamo samo brašna, nismo se uspjeli pripremiti za Bajram. Nadamo se da će ove godine neko nama donijeti kurbansko meso“, rekao je Ajkić.
U šest kolektivnih centara na području Brčko distrikta BiH, koji se nalaze na lokacijama Prutače, Cerik, Bukvih, Grbavica, Brka i Ivici, u 293 stana koji su na raspolaganju, smješteno je 108 porodica raseljenih lica, 178 porodica u stanju socijalne pomoći i tri porodice izbjeglica, ukupno 872 člana porodica.