ZEMLJE ŠIROM SVIJETA UZIMALE SU ENERGETSKU SIGURNOST ZDRAVO ZA GOTOVO: Sad kreće opasno hladno buđenje i odrazit će se na sve aspekte moderne ekonomije, pa i same civilizacije

Koncept globalizma ima svoje pristaše i svoje kritičare, svoje prednosti i svoje mane, ali nema sumnje da je riječ o pristupu "upravljanja svijetom" koji je prihvaćen/nametnut kao ne samo dominantan već i jedini. Razumljivo, moderna ekonomija kao takva može jedino u okvirima globalizma i egzistirati. Promjena tog koncepta zahtijevala bi velike transformacije vertikalno i horizontalno, ali dok sustav "funkcionira" - odnosno dok transnacionalni kapital zarađuje - nitko na poziciji moći neće isti dovoditi u pitanje. Ali problemi se gomilaju. Međusobna, gotovo totalna, ovisnost ekonomija znači da se problemi šire globalno brzinom virusa ili još i brže.

Svaki problem u nekoj od najvećih ekonomija svijeta odrazit će se na cijeli svijet po principu "kad ona kihne, svi će se prehladiti". To se dogodilo i 2008. s velikom financijskom krizom u SAD-u koja je devastirala svijet i bacila milijune u siromaštvo (iz kojeg se mnogi ni do danas nisu izvukli - za njih je ova kriza postala permanentna). Danas pak imamo višestruki problem u Kini, ekonomski i energetski. Usporavanje kineske ekonomije je nešto što ćemo svi osjetiti, a za početak dovoljna je samo najava istog pa da se strah zakotrlja svijetom. No, prije toga osjetit ćemo aktualnu veliku kinesku energetsku krizu jer o njoj, posredno, ovisit će i toliko toga diljem svijeta.

Kineska energetska kriza traje već mjesecima, još od lipnja traju povremene redukcije struje, a situacija je sad izraženija. U međuvremenu energetska kriza počela je udarati i po Europi, a razlozi su slični i povezani. Naime, i Europa i Kina ambiciozno su krenule s idejom smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima te su određeni koraci već implementirani. Taj proces prebacivanja na obnovljive izvore energije zasigurno jest važan korak u očuvanju Zemlje i života na njemu, ali bilo bi naivno vjerovati da neće biti posljedica. Smanjenje obujma proizvodnje energije iz fosilnih goriva (nafta i plin) dovelo je do povijesno niskih razina zaliha ovih energenata, a na to se nadovezala poprilično kaotična regulacija još uvijek aktualnom covid pandemijom.

Moglo se pretpostaviti da će zapadne zemlje, glavni potrošači sveg proizvedenog, krenuti s ne baš promišljenim i poprilično naglim otvaranjem ekonomija. Teško je reći da se to čini iz zdravstvenih razloga jer, sudeći po brojkama, opasnost od koronavirusa nije prošla (unatoč cijepljenima), ekonomije se otvaraju jer je zaključeno - točno - da će iste masovno propasti ako se to hitno ne učini. Čak bi se moglo reći da je na sceni još jedno panično spašavanje sistema koji već dugo vremena pokazuje previše kontradikcija da bi bio održiv, no ostavimo to za neku drugu temu.

Veliko otvaranje ekonomija je rezultiralo, jasno, velikom i eksplozivnom potražnjom, a nestašice su u skoro pa svim domenama. Od Kine se, kao i zadnjih nekoliko desetljeća, očekuje da hitno proizvede sve što zapadna tržišta žele. Kina, koja se pak transformirala u jedan ogroman proizvodni pogon (koji i nije baš idealno balansiran) "bacila se na posao", ali u cijelom tom procesu se zaboravlja da osnovnih sirovina - energije - nedostaje. Zapravo zna se, ali nije poznato tko bi trebao ovu situaciju spašavati!

Ponuda i potražnja sad su učinile svoje i raketirale cijenu ugljena i prirodnog plina na rekordno visoke cijene - u trenutku dok temperature diljem Kine počinju naglo padati. Mnoge tvornice i kućanstva diljem Kine mogli bi ostati bez energije dok temperature padaju ispod nule.

U više od deset kineskih provincija stanje je već sad teško. U nekima naređuju tvornicama da prekinu s radom na nekoliko dana svakog tjedna (jasno, ovo će izazvati dodatni kaos u globalnom logističkom lancu).

Dakako, nije isključeno da će ovo imati i političke posljedice po Kinu što bi, jasno, nekim njezinim rivalima itekako odgovaralo. Reakcija kineskih građana je očekivano loša, pogotovo zbog činjenice da isključivanja struje dolaze bez najave te zatim traju satima, a ponekad i danima. Kompanije koje prodaju agregate u Kini doživjele su dramatičan porast prodaje, a neke od njih već su prodale i sve svoje zalihe.

Što pak rade kineske vlasti? Očekivano, naredili su veliko povećanje proizvodnje ugljena. Više od 100 rudnika dobilo je hitno odobrenje za povećanjem proizvodnje. Dionice velikih proizvođača ugljena u Kini - kao što su China Coal Energy i Shanxi Coking Coal Energy - su se gotovo udvostručile ove godine.

Nadalje, Peking se odlučio na liberalizaciju cijene struje bez presedana. Naime, vlasti su do sad nastojale strogo regulirati ovo tržište, ali to pak dovodi do situacije da neke elektrane obustavljaju proizvodnju jer im jednostavno postaje neisplativo (zbog naglo rastuće cijene energenata). Na temelju ove nove odredbe cijena struje smije fluktuirati do 20% od bazne razine, a za energetski intenzivnu industriju (kao što su čelik i cement) cijenu će u potpunosti određivati tržište i neće biti ovih ograničenja od 20%.

Naravno, to znači da će industrija, ali i sami kineski građani, morati pokrivati veću cijenu struje. I još jednom, globalizacija će odraditi svoje tako da će se ovo stanje iz Kine brzo odraziti i na ostatak svijeta, naročito Europu.

Svijet se navikao na to da Kina proizvodi sve po prihvatljivim cijenama, a iza svakog kineskog proizvoda - koji, isti takav, da se proizvodi negdje drugdje bio bi sigurno skuplji - stoji jedna konstantna koja više nije aktivna: jeftina kineska energija.

Što Kina može učiniti da ova situacija sad ne izazove veliku globalnu krizu? Pitanje je može li išta, ali teoretski mogla bi povećati uvoz energije (što znači da će je biti manje za neka druga tržišta, recimo Europu). Svakako može na neko vrijeme zaboraviti na proces transformacije prema čistoj energiji i zabrinjavajuće emisije CO2 i drugih plinova.

U isto vrijeme - tragično i ironično - upravo su ekstremni vremenski uvjeti ove godine u Kini (i drugdje) poprilično pridonijeli energetskoj nestašici (naročito velike poplave).

Zemlje diljem svijeta godinama su uzimale energetsku sigurnost zdravo za gotovo, kako svoju tako i tuđu - naravno, i kinesku! Sada energetika, o kojoj se dugo vremena priča samo u kontekstu prljava i čista, pokazuje svoju još jednu opasnu stranu - nestašicu.

Postavimo stvari ovako. Energija je bazični pokretač svega oko nas, pa u konačnici i same naše civilizacije. Pojavom tzv. energetskog siromaštva iz istog se granaju toliki problemi da bi ih bilo nemoguće sve nabrojati - spomenimo tek neke: rast nezaposlenosti, redukcije struje, inflacija, još znatno veći problemi u logistici, a u konačnici i smrt.

Moglo bi se sad puno pričati o tome kako je potrebno promijeniti globalne postavke, djelovati protiv neobuzdang konzumerizma, proizvoditi lokalno... ali za to će biti (ili je bilo!) vremena. U situaciji se nalazimo sada i morat ćemo kroz nju proći, po mogućnosti uz što manje posljedica, iako - opet tipično za globalizam - kontrola koju imamo, ne samo kao pojedinci već i kao cijele države, često je minimalna.