VEČERAS PREMINUO

MARKO ŽIVIĆ JE O BORBI SA OPAKOM BOLEŠĆU OTVORENO PRIČAO: "Potpuno slučajno sam to otkrio"

Objavljeno:14.10.2021 - 20:27
A A A Times Arial

Glumac Marko Živić umro je danas oko 18.30 u 49. godini života, nakon teške borbe sa korona virusom.

On je jednom prilikom otkrio kako se oporavio nakon što mu je 2008. godine odstranjen zloćudni tumor koji mu je tada zahvatio dijelove jednjaka i želuca i poručio da je uz pomoć optimizma uspeo da izvojeva bitku.

Gostujući u emisiji “Preživjeli” na K1, Marko Živić prisjetio se teškog razdbolja u životu, kada je otkrio da ima karcinom.

- Potpuno slučajno sam to otkrio. Otišao sam kod akademika dr Predraga Peška, direktora Instituta za bolesti digestivnog trakta, i tako saznao da imam abdomenalni problem, a zatim i bolest jednjaka. Danas imam rez od 15 santimetara, duž grudi i stomaka. Abdomen je zeznut, jer oni odstranjuju šta ne valja, a onda sklapaju šta mogu. Moja operacija je trajala sedam i po sati. Ali sam shvatio da imam dve opcije: ili da udjem hrabro ili da odustanem. Naravno odmah sam se odlučio za ovu prvu - rekao je tad Živić te nastavio:

- Sjećam se noći pred operaciju, tad mi je bilo najteže. Gledam kroz prozor, sijneg pada i vidim da nema nazad, nema druge opcije. Onda kreneš da razmišljaš o svemu i svačemu, bože otkud ovo, zašto, ali mislim da mi je pomoglo što sam bio lud u svojoj energiji. Lud da tu trku istrčim.

Marko je takođe otkrio da je samo mjesec dana nakon teške intervencije igrao predstavu.

- Sjećam se da me je Dragan Bjelogrlić molio da ne igram predstavu, on je bio vodeći lik. Htio je sve da otkaže ali ja sam bio uporan. Čak su mi roditelji zvali hirurga i pitali: “Je l’ može on da se smiri”, a on im je samo rekao: “Ne. Ako se smiri, opet će upasti u loše stanje, neka ga, to je njegov način da se sa svim izbori”. I tako je i bilo, posle te predstave sam se osjećao nevjerovatno, iako sam imao svježe rezove i nosio zavoje - ispričao je glumac tom prilikom i dodao da je tokom svog oporavka često vedrim duhom bodrio i ostale bolesnike, one koji su posustali u borbi za život:

- Zvali su me često iz klinike da pshički dižem pacijente tamo. Išao sam da ih zasmijavam i vjerujem da sam nekome i pomogao. Kasnije sam postao maskota cijelog odjeljenja. Tako je bilo i dok sam sam ležao u bolnici. Desi se da padneš mentalno u toku noči jer dnevno primaš 6 ili 8 infuzija, a jedna kaplje 2 sata. Noću plačeš jer si vezan za krevet, ali sam ustajao, šetao hodnikom i glumio Rokija Balbou. Boli te sve, ali ja sam glumio da boksujem sa nekim. Pacijenti su izlazili da me gledaju, smijali se, navijali. Moraš nekako da se isčupaš iz toga. Recidivi obično stignu kasnije nakon tih stresnih situacija, imao sam trenutak da kažem sebi ne mogu više, ali sam gurao kao buldožer, iako nisam imao snage.

(Blic.rs)

  
 

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!