Mirza Teletović - od ratnog pakla, bolesti do povratka na vrh

Službena web stranica NBA lige objavila je opširnu priču o kapitenu naše košarkaške reprezentacije Mirzi Teletoviću. Mi istu prenosimo vam u cijelosti...

Trideseti rođendan je dovoljan razlog za slavlje, ali Mirza Teletović  ima više razloga za slavlje nego većina. Tokom 90-ih godina u jeku rata u Bosni, mladi Mirza bi dnevno slušao imena nastradalih. 

Jedne noći je upitao svoju majku, “Da li je iko živ?” 

Ipak, u jeku rata i ruševina svoje domovine, dječak je pronašao strast koja mu je udahnula život usred takvih okolnosti. Igranje fudbala, kick boks kao ni karate mu nisu pružili zadovoljstvo i lagodnost kao košarka. Među urušenim i bombardovanim zgradama je pronašao bijeg od haosa koji ga je okruživao. 

“To mi najbolje odgovara”, rekao je. “Imao sam osjećaj za igru.”

Mirza je neumorno nastavio da igra košarku, jedino je pravio pauze kada je osjetio da više ne može da igra, ili kad su sirene označavale da je novi napad na pomolu. 

Rat u Bosni je bio jedna od nasilnih posljedica politički raspadnute Jugoslavije. Konflikt koji je potpomogao raspadu 50 godina stare države se poklopio s rađanjem najbolje generacije košarkaša iz te regije ikada. Toni Kukoč, Dražen Petrović i Dino Rađa su bila zlatna imena tog vremena. 

Teletović je uspio da razbije averziju NBA lige prema evropskim talentima. On se trudio da bude jedan od njih, i činilo se da je i u ranom dobu bio na dobrom putu. 

Prvi profesionalni ugovor je potpisao s 15 godina. Teletović, je očito bio previše dobar igrač za lokalna takmčenja, postizao je skoro 30 poena po meču u svojoj domovini Bosni i Hercegovini. Onda je uslijedio odlazak u Belgiju, nakon čega I transfer u elitnu špansku ACB ligu, u kojoj su najbolji timovi bili članovi Eurolige. 

Preobražaj iz zvijezde koja dolazi iz malog grada u velikog ligaškog igrača je bio značajan. 

Teletović priznaje: “Prve dvije ili tri godine su bile privikavanje”. 

Do 2007. se osjećao sasvim spremnim da zakorači u NBA ligu. Teletović se već takmičio protiv najboljih igrača Evrope predstavljajući Bosnu i Hercegovinu na eurobasketima  2003. i 2005. godine. U prethodnim NBA draftovima, igrači rođeni van SAD-a činili su skoro jednu trećinu novih članova, uključujući i Mirzinog zemljaka, Edina Bavčića. 

Teletović se prijavio za draft, nakon čega nije bio pozvan na isti. Ipak, to mu je bio samo dodatni vjetar u leđa.

Postizao je sve bolje rezultate u svakoj sezoni. Tako je imenovan za 2007./2008. ACB Rising Star i za MVP-ja 2009. u Kupu kralja.  Osvajao je mnoge nagrade od ACB lige. 
Njegov napredak je bio primjećen od NBA skauta, činjenica koja je bila očita svakome osim Teletoviću. 

“Nisam uopšte razmišljao o tome”, rekao je.

"Imao sam još dvije godine do isteka ugovora u Španiji, nisam znao da li ću završiti s karijerom ili nastaviti igrati negdje drugo u Evropi. Moj menadžer mi je rekao da postoji veliki interes iz NBA lige, te da bih mogao nastaviti igrati u Americi. Osjećao sam da je pravo vrijeme da odem u NBA ligu.”

U prvi mah, Phoenix je pokazao interes za Teletovića, ali Brooklyn je dao bolju ponudu, trogodišnji ugovor  s potpunom garancijom na ostvarenje sna koji je bio na čekanju pola decenije. 

Teletović je bio stariji igrač s iskustvom i potrebnim vještinama koje su potrebne da odmah napreduje. Bez obzira na njegove sposobnosti, većinu vremena u prvoj sezoni je proveo na klupi. U sezoni 2013./2014. mu je povjerena bitnija uloga na koju je odgovorio s 8.6 poena, 3.7 skokova, te 39% više šuteva s udaljenosti s koje se ubacuje trojka. 

U januaru 2015, Teletović je napustio meč protiv Clippersa koji se održavao u Los Angelesu. Nije mogao disati. U toku sezone mu se dešavalo da izgubi dah, ali ovog puta je to bilo puno ozbiljnije. Nakon toga je upućen u bolnicu gdje mu je prema CT snimku dijagnosticiran plućna embolija: krvni ugrušci u plućima. 

Za razliku od djetinjstva koje je proveo u ratu, Teletović nije mogao da pobjegne od nove situacije s kojom se suočio igrajući sport koji voli. Dvije sedmice kasnije dobio je dozvolu da lagano vježba, što je bio vrhunac njegovih fizičkih aktivnosti. 

“Nisam mogao da imam kontakt, niti da igram 5 na 5.” 

Njegovo stanje se dovoljno pobolljšalo kako bi napravio nekoliko vrhunskih pojavljivanja u prvoj rundi Netsa protiv Atlante. Nakon što su bili izbačeni iz play-offa, odlučio je da napravi pauzu u međusezoni kako bi se potpuno oporavio. 

To je za njega značilo propuštanje timskih obaveza u reprezentaciji na Eurobasketu 2015. što ga je posebno pogodilo jer je nosio dres reprezentacije više od decenije. Na prethodnom Eurobasketu (2013.), bio je lider našeg tima, postižući u prosjeku 24.3 poena u prosjeku, 6.3 skoka i 2.1 asistenciju po utakmici.

Za nekoga ko je prošao kroz toliko preokreta na terenu i van njega, stalni interes ekipe Suns je mnogo značio. 

“Želio sam da idem tamo gdje me žele“, rekao je Teletović. “Želim da idem tamo gdje ljudi preoznaju moju igru. Mislim da je to slučaj s ovom ekipom, i smatram da se savršeno uklapam ovdje.” 

I to na više načina. Vatren, kakav je na terenu, ovaj Bosanac uspijeva da se prilagodi. Već se zaljubio u Phoenix. Toplo vrijeme je preporodilo i njega i njegovu porodicu. Teletović, njegova žena i četvero djece vole da plivaju. Jednostavno uživa da bude u pokretu. 

“Sviđa mi se sunce, i vrijeme ovdje. Također volim šetnju”, rekao je. “Jednostavno volim odlaske u barove, druženje s ljudima, zabavljati se. To isto možete raditi u Brooklynu, ali je ovdje nekako drugačije. Možete da sjedite vani, da pričate s ljudima.” 

Zdravlje mu se također poboljšalo. Sada igra bez ikakvih medicinskih nadzora, u nastojanju da poboljša svoj status u ekipi. S njegovim šutevima (39% u sezoni 2013./2014.), Phoenix je uvidio da može imati više prostora, što znači više prostora za napad, više poena i više pobjeda. 

Teletović bi volio da se to desi, kako bi bio dio toga. U poređenju s ratnim dešavanjima gdje je izbjegao smrt, te vremenu provedenom u bolnici, trenutni posao mu dođe kao poklon. 

“Ono što te ne ubije, ojača te. Ja to tako vidim”, rekao je. “Šta god da te zadesi u životu, treba imati vjeru u Boga i boriti se. To je ono što sam uradio oba puta – tokom rata i bolesti koja me zadesila. Negativno je utjecala na mene u smislu igračke karijere jer sam izgubio tri do četiri mjeseca sezone. Ali s druge strane, imala je pozitivan utjecaj, jer sam nakon toga još više shvatio šta želim da radim u životu. Sada se osjećam slobodnije i opuštenije.”