Déjà vu: Kao da smo to već negdje vidjeli
Vjerujemo da se većina vas našla nekada u situaciji 'kao sam to već vidio', ili 'kao da mi se to već dogodilo', iako nema šanse da je to tačno.
Istraživanje iz 1888. godine kod pacijenata sa epilepsijom, pokazalo je da oni češće imaju 'taj' osjećaj, nego ljudi koji nemaju tu bolest. Po nekim istraživanjima, tu dolazi do promjene aktivnosti u medijalnom temporalnom režnju, dijelu mozga za čulne percepcije, govor i memoriju.
Prilikom napada, neuroni šalju poruke različitim dijelovima tijela. Neki naučnici smatraju da bi slično ponašanje neurona također izazvalo osjećaj bliskosti sa nekim mjestom ili situacijom, iako nema razloga za to.
Postoji i druga hipoteza koja uključuje moždanu grešku. U ovom slučaju problem je u našem sjećanju. En Kliri, profesor kognitivne psihologije na državnom univerzitetu u Koloradu, kaže da nešto u novoj situaciji aktivira sjećanje sličnog iskustva iz prošlosti, ali naš mozak ne uspjeva da ga se sjeti.
- Zamislite da boravite u Parizu po prvi put i došli ste u Louvre. Pogled vam padne na ogromne staklene piramide i to vam probudi čudan osjećaj. U tom trenutku, vaš mozak ne uspjeva da preuzme memoriju koja bi mogla to da objasni. U filmu 'Da Vinčijev kod' imate izbliza pogled baš na te piramide. U nedostatku sjećanja iz prošlosti koja bi dala objašnjenje za osjećaj 'kao da ste već bili ovdje', vama je samo ostao osjećaj poznavanja trenutne situacije - kaže Kliri.
Smatra se da osjećaj familijarnosti dolazi od naše sposobnosti da osjetimo prostornu konfiguraciju okruženja. Kako bi testirala ovu hipotezu, ona je odlučila da podstakne deja vu u laboratoriji.
Uz pomoć simulacija života iz popularne igrice 'The Sims', Kliri i njen tim su izgradili dvije različite scene, u različitim karakteristikama, ali identične u svom rasporedu. Prva je dvorište koje karakteriše drvo u centru, okruženo raznim biljkama, i korpe sa visećim biljkama po zidovima. Druga je muzejska postavka u kojoj su zamijenili drvo za veliku statuu, a viseće biljke sa visećim ćilimima.
Kada su učesnici eksperimenta bili u drugoj sobi, oni su prijavili osjećaj već viđenog, ali nisu mogli da se sjete gdje se to zapravo desilo.
– Ljudi imaju povećan osećaj već viđenog kad scena ima sličan raspored, ali oni ne mogu da se sjete izvora tog poznatog osjećaja – kaže Kliri.
Podvrste 'već viđenog'
Presque vu
Time se opisuje stanje u kojem nam je nešto "na vrhu jezika". Imamo osjećaj da ćemo se sjetiti ili izgovoriti nešto izuzetno bitno.
Deja entendu
Označava ono što smo već čuli, tj. sigurni smo da znamo o čemu se govori, mada se ne možemo sjetiti ko nam je, kada i gdje to pričao.
Deja senti
Temelji se na već proživljenim osjećajima, tj. čini nam se da smo se u nekoj situaciji u prošlosti identično osjećali, ali se ne možemo sjetiti detalja toga.
Deja vecu
Označava oblik deja vu-a u kojem sa sigurnošću znamo što će se sljedeće dogoditi.
Deja visite
Odnosi se na točno prepoznavanje i snalaženje po mjestu na kojem nismo nikad bili, ali nam je iz nekog razloga poznato.
Pogledajte manje poznate činjenice o tom fenomenu u sljedećem videu: