TERORIZAM I REALPOLITIK U PRIČI KOJOM UPRAVLJAJU ILI ZLIKOVCI ILI NAIVCI: SAD će se sada morati oslanjati na Talibane da im čuvaju leđa od puno veće opasnosti koju su - namjerno ili slučajno - sami stvorili

Po pitanju velikog terorističkog napada pred zračnom lukom u Kabulu iz američke vojske jučer su potvrdili kako dijele i obavještajne informacije s Talibanima pošto sad oboje nastoje izbjeći nove napade. Nadalje, glavni zapovjednik američkih snaga general Frank McKenzie sugerirao je u izjavi za medije kako su Talibani već spriječili bar nekoliko pokušaja terorističkih napada na prostoru zračne luke.

Jasno je da javnost ne zna što se sve odvija u pozadini ove iznimno opasne operacije evakuacije s prostora zračne luke u Kabulu, no sama činjenica da američka vojska i Talibani - nakon 20 godina ratovanja - sada surađuju kako bi, doslovno, spasili glavu, uistinu je, barem iz političke perspektive, fascinantna.

Već sada se može reći da je ovo možda prva epizoda jedne čudne suradnje koja bi mogla potrajati i nakon što se američka vojska konačna povuče iz Afganistana (31. kolovoza i dalje stoji kao konačni datum). Realpolitik nije ništa novo u međunarodnim odnosima iako ovdje probija neke nove razine. No, bez obzira na prethodnih 20 godina činjenica je da su se Amerikanci i Talibani sad našli u situaciji da pred sobom imaju zajedničkog opasnog neprijatelja, skupinu koja je daleko radikalnija od Talibana, u zadnje vrijeme toliko spominjani ISIS-K.

Biden je u govoru spominjao kako je jedina američka misija u Afganistanu trebala biti zaustavljanje terorista te je pritom rekao kako je SAD tu misiju već davno ispunio. Dakako, sama činjenica da se jučer dogodilo to što se dogodilo i da je ubijeno najmanje 13 američkih vojnika pokazuje da SAD nije nigdje došao sa svojim ciljem. Naravno, Bidenov govor je bio čisti primjer PR-a pošto je i njemu svakako jasno da američka "misija" ne može biti zaustavljanje globalnog terorizma kad upravo SAD toliko toga radi, svjesno ili nesvjesno (teško da je sve nesvjesno!), što zapravo podupire i raspiruje oluju globalnog islamističkog terorizma.

Svaka zemlja u koju je SAD vojno intervenirao postala je teroristički inkubator. Ironično, ali glavne kočnice islamističkog terorizma i radikalizma desetljećima su bile zemlje na koje se SAD upravo najviše okomio. Uništen je Irak kakav je postojao za vrijeme Saddama Husseina i ta je zemlja postala jedan od najvećih terorističkih inkubatora, a sve upućuje na to da je ISIL nastao upravo tamo. Zatim imamo Siriju koju se također američkim intervencionizmom pretvorilo u prostor gdje su teroristi harali desetak godina, a i danas bi se mogli ponovno vratiti - i to naročito na prostorima gdje SAD ima de-facto kontrolu (istok Sirije).

O Libiji da ni ne govorimo. Jednostavno je nemoguće zamisliti konverzaciju u američkom vrhu gdje recimo predsjednik Obama 2011. postavlja pitanje vojnim stručnjacima -"Ako uklonimo Gaddafija, naoružavanjem islamističkih militanata, hoće li to u Libiji dovesti do povećanja ili smanjenja terorističke prijetnje?" - da bi mu ovi odgovorili ikako drugačije osim "svakako će se povećati".

Jedan katastrofalno pogrešan potez mogao bi se nazvati krivom procjenom, ali iza SAD-a su Irak, Sirija, Libija, Somalija... Može se čak reći kako je i američka potpora za tzv. Arapsko proljeće u vrijeme Baracka Obame stvorila terorističku prijetnju u zemljama poput Tunisa, a još više Egipta (gdje je prostor Sjevernog Sinaja i dalje nepristupačna zona).

Nakon toliko "pogrešaka" legitimno se može postaviti pitanje - radi li SAD sve to namjerno kako bi sami sebi dali prostora za neke buduće vojne intervencije? Nakon ovog jučerašnjeg napada u Kabulu oglasio se notorni bivši direktor CIA-e, Leon Panetta, iz vremena dok je Biden bio potpredsjednik, Obama predsjednik. Panetta se protivi napuštanju Afganistana te već sad "proriče" novi američki rat u Afganistanu, rat protiv Al-Qaede i ISIL-a. Imajući u vidu te izjave teško je naći bolji primjer pristaše tzv. "vječnih ratova" u koje se SAD upušta.

Što se pak realpolitika tiče SAD bi, ako se glasovi raznih Panetta uspiju utišati, zaista mogao u bliskoj budućnosti osloniti se na Talibane da pokušaju regulirati situaciju u Afganistanu na način da ne daju uporište za ISIL, odnosno da ga aktivno suzbijaju. No, to se čini kao nemoguća misija jer ISIL, i sve njegove reinkarnacije, danas imaju toliko prostora da je nemoguće reći gdje se sve nalaze njihove ćelije. Trenutačno samo u "popratnim vijestima" se izvještava o situaciji u Africi, no tamo bukti velika oluja islamističkog radikalizma koji se proširio na brojne države - i to se sve opet događa uvelike zbog američke agresije na Libiju 2011. godine.

Suradnja pak s Talibanima, kao i donedavni rat protiv njih, poprilično je čudna rabota. Naime, kroz 20 godina i više znalo se da su Talibani "dijete" pakistanske geopolitike, no unatoč tome SAD sve ove godine upravo ističe Pakistan kao "važnog saveznika u borbi protiv terorizma". Štoviše, čak i kad bi situacija u Pakistanu znala postati napeta, odnosno kad bi američki utjecaj počeo slabiti, američki dužnosnici argumentirali su kako se ne smije vršiti preveliki pritisak na Islamabad jer, eto, Pakistan je saveznik u spomenutoj borbi...

Kada bismo išli korak dalje, možemo postaviti i ovo kontroverzno pitanje - nije li priča oko ISIL-a zapravo jako slična? Tko god je svjedočio velikom širenju tzv. "kalifata" i usponu Islamske Države na prostorima Iraka i Sirije jasno mu je da takva "operacija" nije mogla nastati iz vakuuma, odnosno bez aktivne prešutne potpore jedne ili više zemalja.

Imali smo situacije da su pripadnici ISIL-a u kolonama prelazili iz Turske u Siriju, a zatim iz Sirije transportirali kolone cisterni ukradene nafte natrag u Turska. Ta ista Turska je navodno američki NATO saveznik. Turski opozicijski dužnosnici o svemu su otvoreno govorili, prokazali su taj gigantski skandal pred svijetom. I? Tišina. Jedino je ruska avijacija radila na bombardiranju ISIL-ovih konvoja.

Sad pak imamo napade ISIS-K inkarnacije u Kabulu i imamo američkog predsjednika Bidena koji, kao u kakvoj slikovnici o dobru i zlu, najavljuje "osvetu" protiv zlih sila. Gdje su esencijalna pitanja? Ako se zna da je Pakistan stajao iza Talibana (koji, ponovimo to, definitivno nisu izvodili teroristički napade po zapadnim metropolama), zašto se ne postavi razumno pitanje tko stoji iza ovih terorista? Ili smo još jednom u priči gdje se s podupirateljima istih održavaju dobri i prijateljski odnosi?

Nije teško pronaći sumnjivce. Tri bliskoistočne zemlje na koje se SAD najviše oslanja kad je riječ o regionalnoj geopolitici su Saudijska Arabija, Katar i Turska. Sve tri su itekako veliki sumnjivci, dovoljno je samo podsjetiti da su sve tri aktivno podupirale ekstremističke skupine u Siriji, a SAD-u to tad nije nimalo smetalo, štoviše, činili su to i sami!

Afganistan se svakako nalazi pred određenom velikom prekretnicom i neke stvari će se tamo zasigurno promijeniti, ali ova priča daleko je od završene. Zapravo u nekim segmentima još nismo niti zagrebli ispod površine iako je ta površina danas već toliko transparentna da vidimo ravno kroz nju.

Možemo postaviti i jednu alternativnu teoriju koja ne ide u predobro organiziranu zavjeru - možda je američka vojno-politička elita jednostavno sastavljena od zlikovaca i naivaca. Zlikovci beskrupulozno guraju vojno-ekonomske interese i svjesno pojačavaju i ostavljaju terorističku prijetnju da bi kasnije profitirali od iste. Naivci pak gase požare bombama, napadaju i povlače se, te pritom nisu ni svjesni da su i sami prijekopotrebni u provedbi planova ovih prvih. Joe Biden u jučerašnjem govoru nije zvučao kao zlikovac.