SVAKI MJESEC ROĐENJA IMA SVOJ CVIJET I ZNAČENJE: Pronađite svoj i saznajte šta to govori o vama!
Cvijeće je ukras svakog svečanog trenutka i najčešći način da nekome pokažemo da nam je stalo. No ono je i mnogo više od toga. I bonton nas uči da moramo paziti koje cvijeće kome darovati. Mirisima i ljepotom cvijeće privlači kukce koji ga oprašuju i tako si biljka jamči opstanak u biljnom svijetu, a ti mirisi i cvjetne boje izazivaju i u nama određene emocije koja želimo zadržati i ponovno proživjeti.
Kalendar cvijeća
Koliko će neki cvijet utjecati na nas i kako će pomoći pri nošenju sa životnim izazovima staro je učenje kojim su se bavili mnogi mudri ljudi. Tako je nastao i kalendar cvijeća prema kojem se svakome od nas rođenjem u određenome mjesecu pridružuje neki cvijet, ali i sav spektar njegova značenja i djelovanja.
Tradicija darivanja cvijeća, najčešće za rođendane, započela je najprije u Rimskom Carstvu. Slavljeniku su rodbina i prijatelji donosili cvijeće kojim bi ga okružili, ali on je to cvijeće tijekom slavlja slagao na kućni oltar i posvećivao bogovima. Cvijećem se tako spajao ljudski i duhovni svijet.
Flora je rimska božica cvijeća, a festival Floralia održavao se u starom Rimu svake godine u rano proljeće. Boginji su posvećena i dva hrama, a to dovoljno govori koliko su Rimljani cijenili cvijeće. Iako postoje neke naznake da su već i Grci poznavali simboliku cvijeća i upleli ih u mitove, za razvoj jezika cvijeća, točnije pridruživanje značenja pojedinim cvjetnim glavicama, smatra se da je najzaslužnije viktorijansko razdoblje.
U to se konzervativno i vrlo zatvoreno doba, posebno kad je riječ o emocijama koje su se potiskivale, teško komuniciralo. Intimne poruke teško su se prenosile, no pridruživanjem značenja pojedinom cvijetu otvarao se prolaz u svijet tajni, točnije cvijet je nosio poruku za onoga koji ga prima. Najveće se zasluge za moderan razvoj i zapisivanje jezika cvijeća pripisuju Mary Wortley, Lady Montague, supruzi turskog veleposlanika u Engleskoj.
Njezina je knjižica “Tajni glasnik” bila vrlo popularna u Engleskoj. Ona je skupila dostupna znanja i pridružila ih narodnim vjerovanjima kako bi stvorila svojevrsni rječnik cvijeća i poruka koje se njima prenose.
JANUAR
Cvijet rođenih u siječnju je karanfil, ali mnogi tu pridodaju i visibabu. Karanfil se može naći u različitim bojama od bijele, ružičaste do tamnocrvene, gotovo crne, pa nije stoga čudno da simbolizira i različitost. Osim toga, znak je i ljubavi te fasciniranosti. Ime mu dolazi od grčke riječi za nebeski cvijet. Svijetlocrveni karanfili predstavljaju divljenje, a tamnocrveni su znak duboke ljubavi i naklonosti. Bijeli karanfili predstavljaju čistu ljubav i sreću, a prugasti (šaroliki) simboliziraju tugu što se ljubav ne može dijeliti.
Purpurni karanfili upućuju na hirovitost. U Francuskoj to je tradicionalni pogrebni cvijet, znak sućuti za smrt voljene osobe. Prema kršćanskoj legendi, karanfil se prvi put pojavio na Zemlji kad je Isus nosio križ. Na mjestu gdje su pale suze Djevice Marije zbog Isusova stradanja pojavili su se karanfili. Tako je ružičasti karanfil postao simbol majčinske besmrtne ljubavi. Neke od poruka vezanih uz crveni karanfil su: “Srce me boli zbog tebe“, uz ružičasti “Nikad te neću zaboraviti“, uz žuti “Razočarao si me“, a uz šareni “Željela bih biti s tobom“. Visibaba se pak povezuje s ljepotom i nježnošću.
NASTAVAK --->>>