O TALIBANIMA I NJIHOVOJ GEOPOLITIČKOJ FUNKCIJI: Pakistan je prije 27 godina sebično stvorio "islamističkog Frankensteina" koji je sad slomio i najveću vojsku svijeta, a ako se ne otme kontroli za njega imaju ulogu koja će obilježiti 21. stoljeće

Nakon što su Talibani ponovno preuzeli vlast u Afganistanu, nakon 20 godina rata sa SAD-om, vrijeme je da se počnu nabrajati geopolitčki pobjednici i gubitnici. Na vrhu liste gubitnika svakako je SAD, pošto su izgubili rat, a ima li uopće pobjednika? Svakako. Jedan od najvećih geopolitičkih pobjednika cijele ove situacije je Pakistan.

Odnos između Pakistana i Talibana je intenzivan još od samog početka. Neki će ići tako daleko da će reći kako su Talibani kao pokret zapravo i stvoreni od strane Pakistana i notorne pakistanske tajne službe ISI. Ono što jest činjenica je to da su Talibani zapravo "relativno nov pokret", naročito ako se vraćamo u vrijeme sovjetske invazije na Afganistan (od 1979. do 1989. godine). Jasno, njihovi korijeni proizlaze iz mudžahedina koji su podupirani i naoružavani od strane SAD-a da zaustave njihove hladnoratovske rivale u Afganistanu, ali Talibani kao pokret nastaju tek 1994. godine.

Mudžahedini su uspjeli natjerati SSSR na povlačenje iz Afganistana, samim time ostvarili su cilj koji im je SAD namijenio kada su ih odlučili podržavati. No, glavni cilj SAD-a bio je potkopati Sovjete, što su svakako i uspjeli, odnosno nisu imali neke velike planove za Afganistan nakon toga - naročito pošto se i sam SSSR raspao te je odjednom i Hladni rat nestao (a fokus geopolitike se prebacio na ratove na Balkanu te prvi američki rat protiv Saddama Husseina).

Dakle, Afganistanci, odnosno afganistanske borbene skupine, prepuštene su same sebi da se bore i dalje međusobno i da najžešća od njih preuzme i vlast. Tako je i bilo. Već 1992. u Afganistanu izbija građanski rat u kojem se razne frakcije bore za kontrolu. Kako bi se moglo i pretpostaviti, zemlje regije podržavale su razne skupine - Saudijska Arabija podržavala je Ittihad-i Islami frakciju, Iran je podupirao Hizb-e Wahdat snage, itd.

No, Talibana kao organizacije još nema. Na njihovom stvaranju tek se radi, a moglo bi se reći kako je epicentar iz kojeg su nastali Pakistan, točnije religijske škole, medrese.

U Pakistanu je razvijena ideja da će Afganistanom najprije zavladati skupina koja će biti najžešća, puno stroža, rigidnija i represivnija od ostalih.

Talibane je kreirao klerik Mullah Mohammad Omar. Nastali su 1994. u Kandaharu. Doslovno je okupio 50-ak studenata pa je tako organizacija i dobila naziv (Taliban znači "studenti", množina od riječi Talib koja znači "student"). Omar nije bio zadovoljan činjenicom da Afganistan nije uveo islamski zakon nakon što su komunisti srušeni s vlasti. Među drugim mudžahedinima svakako je bilo potpore za to, ali ta potpora je varirala.

No, zato su novoosnovani Talibani u svoje redove primarno regrutirali afganistanske studente iz pakistanskih religijskih škola. Etnički su to većinom bili paštuni s juga i istoka Afganistana, ali ne u potpunosti.

Dobro, Talibani su organizacija nastala 1994. i imali su namjeru u zemlji zahvaćenoj građanskim ratom osvojiti vlast i nametnuti islamistički ustroj, ali kakve veze to ima s Pakistanom? Pa Pakistan nije teokracija, štoviše, riječ je o zemlji gdje je od samog nastanka veliku ulogu imala vojska, samim time i sekularni sustav? Zašto bi Pakistan htio u susjednom Afganistanu stvoriti izuzetno represivni islamistički sustav dok ga oni sami ne prakticiraju?

Odgovor je jasan - geopolitika.

Glavni podupiratelj Talibana i njihovog osnutka bio je utjecajan pakistanski general Naseerullah Babar. I njegovi razlozi bili su gotovo isključivo geopolitički. Tako da su Talibani i Mullah Omar od samog početka dobivali novac (i štogod da je trebalo) od pakistanskog ISI-a.

Ali još jednom, zašto bi Pakistan to htio? Kakav je njihov geopolitički argument? Sva pakistanska geopolitika može se proučavati kroz prizmu njihovog odnosa, odnosno animoziteta prema Indiji.

Kako i znamo, Pakistan je nastao 1947. razbijanjem Indije i od onda su Pakistan i Indija veliki rivali, a danas i iznimno opasni rivali imajući u vidu kako su obje zemlje nuklearne sile.

Nakon nastanka Pakistan je neko kraće vrijeme pokušavao razvijati politiku nesvrstanosti, odnosno dobrih odnosa i sa SAD-om i sa SSSR-om. No, uskoro se ispostavilo da to nije moguće, a kako je Moskva imala dobre odnose s Indijom, Pakistan je počeo razvijati vrlo prisne odnose sa SAD-om. U isto vrijeme, nakon raskola između Moskve i Pekinga, Pakistan je razvio vrlo dobre odnose i s Kinom (koja pak dijeli njihov animozitet prema Indiji!). Štoviše, upravo je Pakistan povezao Nixona i Kinu stvarajući presudnu američko-kinesku alijansu koja je u konačnici pridonijela i raspadu SSSR-a te pobjedi SAD-a u Hladnom ratu.

Zanimljivo, ali nakon Hladnog rata ti odnosi su se podosta presložili pa tako danas imamo situaciju da su odnosi između Rusije i Pakistana vrlo dobri dok u isto vrijeme je jačao odnos između SAD-a i Indije dok se na Pakistan počelo gledati vrlo sumnjičavo (naročito nakon napada na SAD 11. rujna 2001. godine).

U svakom slučaju, Pakistan je bio poprilično instrumentalan u stvaranju Talibana 1994. godine te su "njihovi studenti" već 1996. dobili rat i proglasili Islamski Emirat Afganistan. To im je pošlo za rukom prije svega zbog toga što su bili zaista najrepresivniji, no bili su i iznimno organizirani. Jasno, promovirajući svoju fundamentalističku interpretaciju Islama (sve to su izučili u pakistanskim medresama koje su pak - važno je spomenutu - često financirane od strane pakistanskog saveznika, Saudijske Arabije) dobili su određenu potporu i u društvu (jasno, da je nisu imali ne bi ni mogli dobiti rat).

Pakistan je bio presretan kad su Talibani preuzeli vlast u Afganistanu jer sad to znači da bi tamo mogli imati sebi lojalnu vlast. Zar su zaista mislili da će im Talibani biti lojalni? Ne baš, ne posve lojalni, ali dovoljno lojalni da preko njih imaju pristup centralnoj Aziji i da nema šanse da taj esencijalni geopolitički (i tranzitni) prostor padne u ruke indijskog utjecaja!

Zapravo od početka američke invazije 2001. Pakistan je u poprilično paničnom strahu da će u Afganistanu prevladati indijski utjecaj. Posebno su se bojali da će to biti slučaj nakon što se SAD jednog dana povuče, pod uvjetom da na vlasti u Kabulu ostanu vlasti koje su prije par dana srušene!

No, Pakistan sad ponovno može mirno spavati - njihova "investicija" prije više od četvrt stoljeća još jednom im se isplatila. Talibani su se pokazali izuzetno žilavi. Preživjeli su 20 godina američkih napada i vratili se još moćniji.

E sad, možda su čak malo i premoćni za pakistanski ukus. Što ako Talibani u Afganistanu jednog dana odluče da bi trebalo i Pakistan pretvoriti u zrcalnu sliku sebe? Tamo već djeluju brojne radikalne snage s kojima će se sada sigurno bolje "razumjeti" neko s pakistanskim vojno-obavještajnim podzemljem! Drugim riječima, prije 27 godina pakistanske službe možda su stvorili islamističkog Frankensteina kojeg sad, kako smo i vidjeli, čak ni najveća vojska svijeta više nije u stanju kontrolirati.

No, pakistanske službe još jednom su zadovoljne, vjerujući da će ipak puno prije oni pronaći zajednički jezik s Talibanima nego što bi to mogli Indijci! Nadalje, Pakistan se ponovno sprema odigrati ključan geopolitički potez koji bi mogao obilježiti 21. stoljeće, baš kao što su odigrali i kod onog koji je obilježio 20. stoljeće (povezivanje SAD-a i Kine). Naime, spremaju se povezati Talibane i Kinu. Uvesti će Kinu u Kabul, u Afganistan, dati Kini tranzit preko Afganistana do Europe, a to godi i Pakistanu jer svako jačanje kineske moći je samim time i slabljenje indijske.

Iz sebičnih geopolitičkih razloga pakistanski ISI je pridonio stvaranju Talibana. Osim Pakistana svi drugi također gledaju kako ostvariti svoje interese u Afganistanu ili preko Afganistana. Dakako, nastojao je i SAD, potrošio preko 2 bilijuna USD, ali u konačnici za ništa. Pobjedu odnose Talibani i oni koji će preko njih sad ostvarivati svoje geopolitičke i ekonomske interese, a u prvom redu to su Pakistan i Kina.