VEČERAS NIJE PAO SAMO KABUL, VEČERAS JE KONAČNO PAO I MIT O AMERIČKOJ NADMOĆI I IZUZETNOSTI - večeras dok se obnavlja okrutni Islamski Emirat Afganistan, propala je i američka vanjska politika

Iza nas je ne samo kaotičan, već po svemu sudeći i povijesni dan. 20 godina nakon američke vojne invazije na Afganistan Kabul je ponovno pao, Talibani su se vratili na vlast. U vrijeme pisanja ovog teksta još uvijek traje kaotična evakuacija američkih i drugih zapadnih diplomata iz glavnog grada Afganistana, spominju se oružani sukobi u neposrednoj blizini međunarodne zračne luke, a Talibani su se popeli "do trona", zauzeviši predsjedničku palaču. Od tamo bi trebali svaki trenutak proglasiti povratak 20 godina unatrag, povratak u Islamski Emirat Afganistan.

O ovom danu pričat će se još godinama jer će i obilježiti godine koje dolaze.

Ali već sada možemo toliko toga reći. Sredinom ovog tjedna američka obavještajna zajednica rekla je kako "nema opasnosti" da Kabul padne čak i ako Talibani zauzmu sve druge gradove... Naprosto je nevjerovatno do koje mjere su ili pogriješili ili žive u iluziji.

Kritike će se sad svaliti na Joea Bidena i ovo će jako naštetiti njegovom mandatu, ali zapravo, ako smo iskreni, ne može ga se ni kriviti za ovaj fijasko jer odluke o Afganistanu donosi na temelju izvještaja američke obavještajne zajednice koja je očito u potpunom rasulu.

A u rasulu je i američka vanjska politika koja je prije 20 godina krenula putem hegemonije i sad se raspada kao kula od karata, baš kao i fiktivni demokratski Afganistan koji je čak 20 godina postojao "na papiru" da bi se srušio doslovno preko par dana i par noći.

Napravimo malu usporedbu. Tzv. afganistanska vojska koja je navodno brojila nekoliko stotina tisuća vojnika obučavanih, naoružavanih i pripremanih 20 godina od strane, navodno, najveće vojne sile svijeta doslovno je prestala postojati u svega tjedan dana. Talibani u svom nevjerojatnom blitzkriegu nisu naišli na niti jedan ozbiljan otpor, niti jedan grad se nije čak ni pokušalo obraniti.

I onda je na red došao Kabul uz potpuno neutemeljene priče da će "Talibani ovdje biti zaustavljeni", da će "krvava bitka trajati mjesecima"... Ništa od toga se nije dogodilo. Dogodila se jedna te ista stvar koju pratimo već danima, Kabul je pao kao i svi drugi gradovi prije njega. Predsjednik Ashraf Ghani jedne minute poručio je svom narodu da će ga "braniti" da bi već druge bio u helikopteru jureći prema Tadžikistanu.

Usporedba je sljedeća - najveća vojna sila svijeta ulupala je stotine milijardi dolara u afganistansku vojsku koja je trebala dugoročno osiguravati njihovo uporište u ovom strateški izuzetnom dijelu svijeta. Da, Biden je planirao povući vojsku, ali bi iza nje ostao ogroman obavještajni sustav koji bi pod nadzorom držao Kinu, Pakistan, Iran, cijelu centralnu Aziju... Ta vojska se raspala i nestala. Usporedimo to sad sa Sirijom. Sirijska vojska, suočena s daleko ekstremnijim militantima no što su Talibani (ne treba umanjivati okrutnost Talibana, ali nisu Al-Nusra Front i ISIL) izdržala je i borila se cijelo desetljeće te čak i dobila taj rat unatoč činjenici da su upravo Zapadne sile koje sad bježe pred Talibanima intenzivno podržavale militante, teroriste i ekstremiste u Siriji.

Komparaciju je među prvima večeras povukao bivši britanski zastupnik George Galloway i to je vrlo precizna komparacija. Jedna vojska borila se za svoju domovinu, domovinu u koju vjeruje, u načela sekularizma, otpora i neovisnosti. Druga vojska nikad nije ni bila vojska, bila je "show progam" kojeg su na životu držale milijarde američkih poreznih obveznika.

Kako će izgledati Islamski Emirat Afganistan 2.0 tek ćemo vidjeti, ali on večeras očito nastaje. Možda bude drugačiji nego onaj prvi koji je postojao od 1996. do 2001. Danas popodne vidjeli smo snimke Talibana kako ulaze u Kabul i tamo se pozdravljaju s ljudima, jedni druge snimaju pametnim telefonima za uspomenu, možda rade i "selfije". Ali mali tehnološki skok ne bi trebao zavarati, baš kao ni prazna talibanska obećanja da će "dozvoliti ženska prava, škole" itd. Ovo je povratak u tvrdokorni islamistički režim koji je postojao i prije 20 godina.

Amerika je ostavila stotine tisuća afganistanskih stanovnika na milost i nemilost Talibana. S druge strane bilo bi naivno padati na propagandne priče da su baš svi Afganistanci sad u strahu od Talibana. Istina je da su mnogi od njih spremno ih dočekali u svoje gradove pa i u Kabul. Možda će vrlo brzo zažaliti zbog toga, ali činjenica da su prihvatili Talibane umjesto korumpiranih pro-zapadnih vlasti koje su obilježile Afganistan tijekom zadnjih 20 godina puno nam govori.

Na stranu priče o liberalizmu i tzv. "univerzalnim vrednotama", Afganistan je zemlja koja je 20 godina bila okupirana od strane vojske. U svakoj zemlji stanovništvo će pozdraviti otpor protiv okupatora bez obzira od kud taj otpor dolazio. Možemo bježati od toga koliko god želimo, ali jedan popriličan dio Afganistanaca dočekao je Talibane kao osloboditelje

Jer SAD u Afganistanu nije ni gradio demokraciju i republiku, to je bila farsa od početka. Gradili su njima lojalnu kleptokraciju i izgradili su je, ali ista ne može imati potporu naroda. Ista se može održavati samo silom što je Washington i činio 20 godina. Trenutak kad su rekli da to više neće - ili više ne mogu - održavati, sve se raspalo.

Ali večeras se raspalo i nešto više od korumpiranih marionetskih vlasti u Kabulu. Večeras se raspala iluzija o američkoj nadmoći pa čak i o američkoj izuzetnosti. Velika je šteta da tu spoznaju svijetu donose reakcionarni i okrutni akteri poput Talibana, ali netko bi je donio prije ili kasnije.