Potencijali Sjevernomorskog prolaza za Rusiju, ali priroda je prevrtljiva

Medijski izvještaji i komentari najnovije putovanje ruskog tankera LNG-a (ukapljeni prirodni plin) Christophea de Margerieja pozdravljaju kao znatan događaj. Putovanje je u središte pozornosti ponovno donijelo san Moskve o cjelogodišnjem pristupu Sjevernomorskom prolazu (North Sea Route, NSR), a špekulira se široko oko toga je li perspektiva bliža stvarnosti nego što se ranije mislilo. Međutim, nekoliko aspekata može baciti više svjetla na izvedivost NSR-a kao pretovarnog puta.

Nikolaj Jevgenov, još jedan nosač LNG-a i sestrinski brod Christophe de Margerie, krenuo je dan kasnije istom rutom, ali je pretrpio štetu na svom pogonskom sustavu. Brod se sada nalazi na suhom doku u Francuskoj na popravcima. Incident je umanjio senzacionalne tvrdnje da je Arktik sada otvoren za cjelogodišnja sigurna putovanja bez teških ledolomaca koji raščišćavaju put. Kremlj razvoj glavne ruske regije Daleki istok i ekonomsku izvedivost brodarstva duž NSR-a smatra glavnim uporištem svoje geostrategije. Tradicionalno se Rusija usredotočila na Arktik više nego na ostatak svijeta, jer je geografski najbliži - zbog čega danas Kremlj zapovijeda najvećom flotom nuklearnih ledolomaca na svijetu.

Ruska vlada ima posebno ministarstvo za razvoj Dalekog istoka. Predsjednik Vladimir Putin rekao je, "Uspon Dalekog istoka naš je nacionalni prioritet za cijelo 21. stoljeće." Nadalje, Kremlj je odredio cilj povećanja brodskog prometa NSR-om na 90 milijuna metričkih tona do 2030. i 130 milijuna metričkih tona do 2035. godine. Kao što je tipično za mjesta s ekstremnim temperaturama, ruski Daleki istok ima nisku gustoću naseljenosti (oko jedne osobe po kvadratnom kilometru). Osim industrijskih pogona pod federalnom upravom, ima mnoštvo nerazvijenih središta sa značajnim uzorkom odljeva stanovništva u europsku Rusiju. Unatoč tome, u regiji postoji mnogo prirodnih resursa koji se tek trebaju iskoristiti, posebno nafte i plina.

Postoje različiti aspekti ruskog Plana razvoja sjevernog morskog puta, uključujući izgradnju osnovne infrastrukture: terminala, morskih luka i željezničkih pruga za otpremu goriva sa sjeverne obale poluotoka Jamal, te geoloških istraživanja na kopnu i hidrografsko-oceanografskih crtanja otopljenog Arktičkog mora. Također se planira izgradnja novih teških ledolomaca na nuklearni pogon i razarača nuklearnog navođenja projektila klase Lider kako bi se proširio zaštitni kišobran.

Rusija je apelirala na Ujedinjene narode da revidiraju granice svog kontinentalnog pojasa i ekskluzivne ekonomske zone (EEZ) na Arktiku. U svjetlu znanstvenih podataka koji podupiru tvrdnju Rusije za proširenje kontinentalnog pojasa i EEZ-a, čini se vjerojatnim da će ili UN uskoro odobriti proširenje EEZ-a ili će Rusija možda djelovati samostalno. Širenje EEZ-a na Arktiku bit će izravno pogodan ruskim ekonomskim izgledima zbog dodatnih podzemnih ležišta nafte, plina i minerala.

Što se tiče digitalne povezanosti, regija Sjevernog mora tradicionalno zaostaje za ostatkom svijeta, osim za nordijskim zemljama, koje očekuju još veći rast podatkovnih centara velikih tehnoloških divova poput Facebooka, Microsofta, Googlea i drugih. Za Rusiju je to komplicirano, s malo infrastrukture za povezivanje izvan industrijskih postrojenja, postrojenja za eksploataciju naftnog plina i morskih luka duž NSR-a. Propusnost ovih sustava dragocjena je za državne industrijske primjene i vojne komunikacije. Civilno stanovništvo koje nije angažirano ni u jednom državnom poduzeću / funkciji živi gotovo bez pristupa Internetu. Ruska vlada nema novca za samostalno postavljanje složenog optičkog kabelskog sustava. Međutim, ako takav sustav dođe na mrežu, bit će brži od ostalih sličnih sustava u pogledu usmjeravanja i ponuđene širine pojasa. Uz NSR, projekt o kojem se najviše govori o podvodnim kabelima optičkih vlakana je Arctic Connect, koji 'može biti 1.500-2.000 km kraći od postojećih veza koje povezuju Europu s istočnom Azijom'. Vrijednost projekta je najmanje 700 milijuna eura (840 milijuna američkih dolara).

Ruski partner u konzorciju je MegaFon, drugi po veličini pružatelj mobilnih usluga u zemlji. Finska vlada i Cinia Group, arbitri su ovog kabelskog sustava. Cinia je spremna surađivati sa svima u konzorciju od China Telecoma i Huwaei Marinea do MegaFona. Najmanje šest japanskih tvrtki također je bilo uključeno u završne studije izvodljivosti za Arctic Connect. Jedna od ključnih točaka koju treba istaknuti je da NSR nema točke gušenja poput tjesnaca Malacca, gdje količina podmorskih kabela povećava vjerojatnost da budu oštećeni ili presječeni. U tom smislu, privatni investitori u infrastrukturu imaju manje straha od potencijalnih diverzanata.

Rusija i Kina glasno izražavaju svoju odbojnost prema zapadnom 'poretku zasnovanom na pravilima', a geopolitičko rivalstvo Rusije, Sjedinjenih Država i Kine nije tajna. Kada je riječ o kabelima duž NSR-a, Zapad ih smatra prijetnjom zbog sumnje da su kineski i ruski korporativni entiteti opunomoćenici špijunskog aparata svojih zemalja. Možda je to zato jer zapadne zemlje same rade isto. Ruski istraživački brod Jantar praćen je kao potencijalna prijetnja infrastrukturi podmorskih kabelskih mreža. Jantar je djelovao na nekoliko mjesta, uključujući vode u blizini Škotske, Baltičkog mora i Južne Amerike. Kineski istraživački brodovi i bespilotne letjelice sposobne za špijuniranje također predstavljaju brigu za primorske zemlje u regiji Indijskog oceana. Neki nedavni komentari također govore o vezama Megafona s ruskom federalnom službom sigurnosti, FSB-om. Nije tajna da u Rusiji pružatelji telekomunikacijskih usluga i privatna poduzeća surađuju s organima za provedbu zakona i sigurnosnim službama. Stoga dolazak određenog kapaciteta u novi sustav nije izvan područja mogućnosti FSB-a ili Ruske vojne obavještajne službe (GRU). Uostalom, zašto bi bio?!

U arktičkoj regiji najvažniji fokus ruskog svemirskog programa i Roscosmosa usmjeren je na omogućavanje boljih komunikacija i mogućnosti daljinskog očitavanja brodara, posebno ribarskih brodova na području NSR. Rusija je započela izgradnju zemaljskih stanica i lansira niz satelita za daljinsko očitavanje i sposobnosti promatranja zemlje u arktičkoj regiji. Sateliti Arktika također će ruskim vlastima omogućiti pružanje poboljšanih podataka o pozicioniranju i vremenskim / meteorološkim podacima sustava automatske identifikacije (AIS). Ova nova imovina imat će ogromne implikacije na sigurnost i učinkovitost pomoraca, uključujući ribare. Procjena koju je sredinom 2020. objavio IHS-Markit kaže da su ruski Arktik i Beringovo more bili 'drugi po broju zabilježenih smrtnih slučajeva' među pomorcima. Prema istom izvješću, 'to je posljedica ribolovnih i kočarskih incidenata.' AIS i transponderi su vitalni za provođenje potrage i spašavanja (SAR), a spomenuta ruska svemirska imovina vjerojatno se pokreće kako bi se nesreće ublažile. Arktički sporazum o traganju i spašavanju iz 2011. godine zalog su Rusije, Kanade, Danske, Finske, Islanda, Norveške, Švedske i Sjedinjenih Država o razvoju sposobnosti provođenja SAR-a na njihovom kopnenom području, unutarnjim vodama, teritorijalnom moru i zračnom prostoru iznad njih. . Rusija ima najveći ledolomac i zrakoplovnu flotu SAR-a, što bi bio ključni krovni partner SAR-a svima koji uđu u NSR.

Sve u svemu, sjevernomorski prolaz ima svojih velikih potencijala nakon što Rusija uloži znatna sredstva u transportnu sigurnost. Priroda je prevrtljiva. Unatoč mnogim predviđanjima otapljanja ledenjaka i slobodnom putu preko Arktičkog oceana tijekom cijele godine, to doba još nije stiglo, ali se Rusija i te kako priprema za to vrijeme.