Protesti u Senegalu, problemi u "najuspješnijoj afričkoj demokraciji"
Od uhićenja vodećeg oporbenog političara Ousmanea Sonka 3. ožujka, Senegal je zahvaćen neviđenim narodnim prosvjedima. Umjesto da posluša zahtjeve uglavnom mirnog prosvjednog pokreta, vlada je krenula u njegovo suzbijanje koristeći sva raspoloživa sredstva: proizvoljna uhićenja, uporabu žive municije i raspoređivanje pljačkaških milicija.
U veljači je Sonko, predsjednik oporbene stranke PASTEF (Patrioti Senegala za rad, etiku i bratstvo), optužen za silovanje i prijetnje smrću zaposleniku kozmetičkog salona, a naknadno mu je oduzet zastupnički imunitet. Ad hoc povjerenstvo u kojem dominiraju provladini zastupnici vrlo je brzo donijelo takvu odluku. Nade u pravično rješavanje optužbi propale su kad je Sonko na putu do suda samovoljno uhićen i stavljen u policijski pritvor zbog "remećenja javnog reda i mira". To je bila zadnja kap. Izbio je bijes javnosti, koji je digao na noge cijeli Senegal.
Zapadnoafrička država Senegal, koja se dugo smatra jednim od afričkih demokratskih uzora, ima tradiciju stabilnih vlada i civilne vladavine. Stotine Senegalaca ubijeno je u lokalnom separatističkom sukobu u južnoj regiji Casamance, ali nasilje je prestalo od prekida vatre 2014. godine. Stabilnost zemlje omogućila joj je slanje mirovnih trupa u DR Kongo, Liberiju i Kosovo. Novac koji su kući poslali Senegalci koji žive u inozemstvu ključni je izvor prihoda. Gospodarstvo zemlje temelji se sada uglavnom na poljoprivredi, dok su tijekom 17. i 18. stoljeća s obale izvoženi robovi, slonovača i zlato.
Nekada saveznik bivšeg predsjednika Abdoulayea Wadea, sadašnji predsjednik Senegala Macky Sall stvorio je vlastitu oporbenu stranku 2008. i pobijedio Wadea na izborima 2012. godine. Za njegova mandata separatistički sukob u južnoj regiji Casamance je jenjavao, a pobunjenički čelnik Salif Sadio 2014. proglasio je jednostrano prekid vatre. Predsjednik Sall predložio je smanjenje predsjedničkog mandata sa sedam godina na pet, rekavši da želi dati primjer u Africi, gdje se mnogi čelnici drže za vlast koja im ostaje i izvan dodijeljenog mandata. Prijedlog je odobren na referendumu u ožujku 2016., ali bit će proveden tek nakon mandata Salla. Senegal ima živahnu političku scenu, a stranke se natječu na etničkim, vjerskim i ideološkim linijama.
Pritužbe koje su pokrenule demonstracije širom zemlje - od glavnog grada Dakara do regije Casamance na krajnjem jugu - daleko nadilaze Sonkov slučaj. Na ulicama i na društvenim mrežama poklici "Slobodni Senegal" i "Macky out" gotovo su utihnuli uzvike "Free Sonko". Raširena nezaposlenost mladih, rastuća nejednakost, korupcijski skandali, represivne mjere usred pandemije COVID-19, u korijenu su rastućeg bijesa javnosti. Vidimo kako stanovništvo izlazi na ulice da bi odbacilo vladajuću političku klasu u zemlji.
Od veljače, gotovo da nije prošao dan, a da policija nije pretresla i uhitila aktiviste PASTEF-a, članove Fronte za narodni antiimperijalistički pokret Panafričke revolucije (FRAPP) i druge političke ličnosti. Brojne organizacije za zaštitu ljudskih prava zazvonile su na uzbunu, a Amnesty International pozvao je vlasti Senegala da "zaustave proizvoljna uhićenja protivnika i aktivista, poštuju slobodu mirnog okupljanja i slobodu izražavanja i rasvijetle prisutnost muškaraca naoružanih palicama uz sigurnosne snage. " Uz to, mučenje, alat kolonijalne represije koji održava svaki režim od neovisnosti, ponovno je podiglo svoju ružnu glavu. Čini se da je to potvrdila i Khadidiatou Ndiouck Faye, direktorica zloglasnog zatvora Cape Manuel, kada je 4. ožujka rekla da su politički zatvorenici koji ne surađuju držani u kaznenim ćelijama gdje je "pravilo da pritvorenik počini samoubojstvo".
Uz ograničenja pristupa društvenim mrežama, što je potvrdio i monitor cyber sigurnosti NetBlocks, vlasti su zatvorile nekoliko privatnih televizijskih i radio stanica. Brojni videozapisi podijeljeni na društvenim mrežama pokazuju kako sigurnosne snage progone nenaoružane prosvjednike uz zvukove pucnjave. U nekim regijama pozvana je i vojska. Do sada je najmanje 10 ljudi ubijeno, a stotine teško ozlijeđeno. Unatoč rastućem broju žrtava, vlada je odlučila nastaviti istom taktikom pa je 5. ožujka, nakon trećeg dana mobilizacije, pozvan u pomoć kolektiv Y'en a Marre ("siti"), koji je 2011. mobilizirao mladež da svrgne bivšeg predsjednika Abdoulayea Wadea. Ministar unutarnjih poslova Antoine Félix Diome objavio je izjavu kojom poziva predsjednika Macky Salla da se ni pred čim ne zaustavi. Diome je okarakterizirao nasilje kao "terorističko" i rekao da su demonstrantima manipulirale "okultne snage".
Od svoje neovisnosti, Senegal je pridobio moćne saveznike - među kojima je prije svega Francuska - koji su podržavali uzastopne režime, zatvarajući oči pred autoritarizmom i kršenjem ljudskih prava. Slika "uzorne demokracije", otoka stabilnosti u nemirnoj regiji Sahel, koju je isklesao prvi predsjednik države Léopold Sédar Senghor, i sam šef jednostranačkog režima koji je zabranio oporbu, još uvijek odjekuje na međunarodnom planu. Zemlja se otvorila za višestranački sustav 1980-ih i prošla je dvije tranzicije vlasti 2000. i 2012. Ali predsjednik Abdoulaye Wade (2000.-2012.) I sada Macky Sall (od 2012.), krenuli su stopama autoritarnih prethodnika. Takva koncentracija moći u rukama predsjednika seže do hiperpredsjedničkog sustava naslijeđenog od Pete Francuske Republike 1958. i senegalskog ustava 1963., koji je ukinuo premijersko mjesto nakon svrgavanja tadašnjeg šefa vlade, Mamadou Dia. Sposobnost predsjednika da grubo raspravlja oko ustavne podjele vlasti potvrdio je i sam Macky Sall, kada je prošle godine u televizijskom govoru za Silvestrovo rekao: "Ako predsjednik zna da će uhićenje [osobe] uključene u korupcijskom skandalu dovesti do smrti ljudi, hoće li ga i dalje uhititi? Možda postoji drugi način [za rješavanje problema]. " Zapravo, Macky Sall nije uspio istražiti korupcijski skandal koji je BBC otkrio 2019. godine u kojem je British Petroleum navodno pristao platiti 10 milijardi dolara za sumnjiv senegalski posao s plinom u kojem je sudjelovao rođeni brat Macky Salla.
Sad kad je demokratska šarada Senegala konačno izložena pred svjetskim kamerama, nekažnjavanje režima Macky Salla na sudu međunarodnog mnijenja mora prestati. Zapravo, 2018. godine, Sud pravde Ekonomske zajednice zapadnoafričkih država osudio je državu Senegal zbog kršenja prava bivšeg gradonačelnika Dakara i glavnog predsjedničkog kandidata Khalife Salla koji je proglašen krivim za pronevjeru i zatvoren 2017. godine. Usred trenutne političke krize u zemlji, Ujedinjeni narodi pozvali su "sve aktere da budu suzdržani i smireni". Nakon razmjera represije režima, puke izjave više nisu dovoljne. Tako je nedavno skupina senegalskih akademika, umjetnika i intelektualaca zatražila punu odgovornost i pravdu za zločine počinjene pred senegalskim i međunarodnim sudovima.
Dok su se bijesni prosvjednici kretali glavnim gradom i manjim gradovima, oni su naročito ciljali tvrtke i maloprodajne marke u francuskom vlasništvu. Izgorjele su Totalove benzinske crpke, a opljačkano je više od desetak supermarketa lanca Auchan. Prosvjednici su optužili lanac da podriva lokalne proizvođače i trgovce koji su teško pogođeni propisima o zaključavanju COVID-19. Uništena su i vrata za naplatu cestarine kojima je upravljala francuska tvrtka, što se smatra simbolom ekonomske podjele između onih koji si mogu priuštiti naknadu i onih koji to ne mogu. U Senegalu se nalazi najveće francusko veleposlanstvo u Africi, a zemlja - kao i mnogi njezini susjedi - još uvijek koristi franak CFA iz kolonijalnog doba, valutu povezanu s francuskom ekonomijom. S francuskim trupama smještenim u zemlji, Pariz također smatra predsjednika Senegala Mackyja Salla ključnim saveznikom u Africi, što se možda više neće računati u njegovu korist među mladim glasačima.