RUSKO "USPORAVANJE" TWITTERA KAO MOGUĆA VELIKA PREKRETNICA: Kulminacija 5-godišnjeg sraza, početak kraja globalne povezanosti, online bitka za Europu i uspon dvoslojnog svijeta

Ruska frustracija američkim društvenim platformama, očekivano, raste, a sad se Moskva odlučila i na konkretan potez protiv jedne od najpopularnijih i politički najaktivnijih - Twittera. Pokrenuli su nešto što nije baš čest slučaj, odlučili su "usporiti" Twitter. Iz Moskve poručuju kako su se na ovaj potez odlučili zbog činjenice da je Twitter odbio ukloniti određene "zabranjene sadržaje" (tvrde kako je riječ o porukama koje "pozivaju djecu" da sudjeluju u pro-Navaljni prosvjedima u Moskvi). Ovo "usporavanje" brzine je, poručuju, upozorenje pred isključenje - ukoliko Twitter ne ispuni ruski zahtjev bit će uskoro potpuno blokiran u Rusiji.

Ovo je potencijalno velika stvar, zapravo početak nečeg što se moglo očekivati već dugo vremena, a imat će brojne posljedice. Naime, sraz između Rusije i američkih društvenih medija traje već dugo vremena, no sve do nedavno, recimo zadnjih pola godine, Rusija je ove platforme percipirala kao virtualni prostor u kojem i ona sama može doći do glasa, čak i upravljati djelomično s tim narativom.

Neki će pak reći kako je Rusija pokušala i "parazitirati" na američkim mrežama, eksploatirajući njihovu otvorenu platformu. Tamo se uspješno i uglavio veći broj ruskih kanala, od kojih je dakako najmoćniji od strane države poduprijet RT. No, ta vremena gdje će oprečna mišljenja "mirno egzistirati" jedno pored drugog u prostorima kao što su YouTube, Facebook i Twitter, sad su za nama.

Tko je "kriv" zbog eskalacije? Stvar je bila nekompatibilna od samog početka, ali ako netko mora biti prozvan onda su to svakako američke platforme koje su prošle transformaciju od otvorenog foruma do cenzuriranog megafona. Neke su možda jedva čekale da do toga dođe, recimo Twitter, dok se pak Facebook, čini se, nadao da će to moći izbjeći, ali je pritisak politike snažan.

Što god neki zagovornici "potpune slobode govora" tvrdili, za govor mržnje na javnim platformama ne bi smjelo biti mjesta. To bi trebalo biti univerzalno pravilo. No, drugačiji politički stavovi, drugačije perspektive glede određenih tema, to nije "govor mržnje", to je i više nego potreban diverzitet koji sprečava jednoumlje. Ipak, to je postao "nepoželjni govor", a sve je eskaliralo tamo negdje prije 5 godina kada se ispostavilo da je baš ta otvorenost do te mjere pomrsila političke račune u SAD-u da je jedan Donald Trump uspio postati predsjednikom.

U retrospektivi možemo posve čvrsto tvrditi - da Trump nije imao pristup društvenim mrežama (kao što danas više nema), ne bi bio niti predsjednik. Zbog Trumpa je došlo do radikalnih promjena. Prije Trumpa i Twitter je bio prostor za razmjenu mišljenja cijelog političkog spektra. Danas to više nije.

Kakve to veze ima s Rusijom? Velike. Koliko god je teorija zavjere o tome da je Putin "postavio" Trumpa na vlast u SAD-u apsurdna ista se ipak "zakačila", dovoljno duboko da više nikad neće biti izbrisana, baš kao i druge velike teorije zavjere. Američka politika percipira Rusiju kao prijetnju, često veću prijetnju od recimo Kine. Zašto? Zato jer se Rusija češće "gura" i želi istaknuti svoja oprečna mišljenja i stavove (i pritom osvaja dio publike).

Zašto pak to Rusija čini, a Kina ne? Postoji više razloga, ali iznad svega su tu ruski nacionalni i strateški interesi. U suštini Rusija smatra da je to način kako može sebi osigurati ono što smatra neophodnim za svoj dugoročni opstanak, a to je njen opstanak u Europi.

Iako je najvidljiviji sraz onaj između Moskve i Washingtona, "bojno polje" zapravo je Europa. Potpuna anti-ruska Europa bio bi konačni cilj američke politike, svojevrsni "progon" Rusije u hladnoću. Takva Rusija postala bi slabija, manje relevantna, što je jedan od glavnih američkih geostrateških ciljeva. To je nešto što Rusija već godinama nastoji spriječiti, između ostalog, i borbom u informacijskoj areni. Rusija vjeruje, čak i točno, da svojim drugačijim narativom, svakako konzervativnijim i tradicionalnijim, može doprijeti do velikog broja Europljana koji će, u konačnici, osiguravati da njihove zemlje ne postanu dio "anti-ruske Europe".

I gdje se te bitke vode? U online domeni, poprilično. Naravno, druga strana je svega i više nego svjesna i radi na tome da ograniči Rusiji pristup. Pritom je prvo mora demonzirati, prikazati je kao prijetnju, kao mračnu silu koja potkopava ono najvažnije i ono sveto - demokraciju.

Dakako, to je samo narativ. Nema Rusija ništa protiv demokracije, Rusija voli demokraciju na isti način kako je voli i SAD - da daje željene rezultate. Ništa Rusiji ne smeta demokracija primjerice u Mađarskoj ako će Mađari i dalje glasati za vlasti koje će biti voljne njegovati dobre odnose s Moskvom. Isto je i kod SAD-a. Washington voli kad demokracija daje željeni rezultat, a ako to nije slučaj brzo će pristati i na državne udare, diktaturu...

No, vratimo se na pitanje "usporenog" Twittera. Rusija se sve više približava danu kada će morati priznati poraz, danu kada će cijela njena online prisutnost završiti na način kako je završila i ona Donalda Trumpa ili pak Alexa Jonesa. Jedina je razlika u tome da ona sad može birati hoće li čekati da bude izbačena ili će samu sebe izbaciti.

U ovom drugom slučaju razlog je i veći - uključuje i spašavanje sebe. Naime, društvene mreže već su jasno postavile stvari na način da je Rusija nepoželjna, ali sada kreću i u ofenzive. Primjer su nedavni veliki prosvjedi potpore Alekseju Navaljnom koji su zapravo i najveći anti-vladini prosvjedi u Rusiji zadnjih godina.

Gubeći bitku tamo gdje je bitka morala biti izgubljena, Rusija se sad suočava sa situacijom da joj američke društvene mreže prijete destabilizacijom. Dakle, online front se prebacuje s centra prema istoku. Što Rusija može učiniti? Može ići putem Kine. Izolirati se od američkih online platforma i graditi svoje.

Rusija je zapravo već i učinila poprilično na tom području (Yandex i sl.), no to ne znači da je to scenarij koji priželjkuje. Kako smo i rekli, to bi Rusiju udaljilo od Europe, njen utjecaj bi se smanjio. Ali zašto Rusija ne može biti poput Kine? Kina je vrlo drugačija priča. Kina je "unutarnje carstvo" koje svojom ekonomskom silom gradi utjecaj i puteve prema Europi.

Rusija pak u takvoj izolaciji nije sigurna što zapravo želi biti, u dugoročnom smislu. Ona je ipak do "nedavno" bila jedna od dvije supersile svijeta i ne sviđa joj se scenarij gdje njena moć blijedi ili je pak osuđena samo na neke post-sovjetske zone (a i tamo se prostor smanjuje).

Bez (društveno)medijskog utjecaja Rusija zna da su joj karte slabije i da će teže održavati svoje strateške interese. U isto vrijeme nema previše opcija. Američke društvene mreže mogu (one same ili preko njih) pokretati sve veće ofenzive protiv Rusije, naročito sada kada jedan Twitter ističe da im je dužnost promicati ljudska prava. Hoće li Twitter možda popustiti u strahu od gubitka tržišta? Ne bi bilo prvi put - društvene mreže su, primjerice, Kini itekako popuštale da bi osigurale svoje financijske interese. No, ovo je drugačije, Rusija je vrlo politizirana priča i društvene mreže u ovom slučaju ne mogu, bar se tako čini, odluke donositi na svoju ruku bez odobrenja ili "vrlo jake sugestije" od strane američke politike.

Ako se pak dogodi da u narednim danima Rusija "ugasi" Twitter onda se može očekivati da će to uskoro biti slučaj i s drugim mrežama. I što onda? To je onda već kraj jedne ere "globalne povezanosti", uspon dvoslojnog svijeta, dublja segregacija na Istok i Zapad, a možda i kraj iluzije koja je živjela prije 30-ak godina raspadom istočnog bloka.