AFRIČKI DIGITALNI MRAK - Kako vlade koriste blokade interneta u svoju korist
U posljednjih nekoliko godina povećao se utjecaj novih medija na afričku javnu raspravu. Olakšali su organiziranje antivladinih prosvjeda, na primjer, putem Twittera, koji je bio glavni kanal za koordinaciju demonstracija u Sudanu 2019. godine koje su dovele do pada predsjednika Omara al-Bashira. Njihova uporaba također dovodi do iskrivljenja sposobnosti korisnika da objektivno procijene stvarnost. Diplomatske napetosti između Južne Afrike i Nigerije u 2017. godini uglavnom su potaknuli videozapisi objavljeni na WhatsAppu koji lažno prikazuju amaterske snimke ranijih ratova kao nedavne napade na Nigerijce koji žive u Južnoj Africi.
Postalo je standard za izborno osoblje da unajmljuju tajne timove koji šire lažne vijesti o konkurentu. Na primjer, tijekom izbora u Zimbabveu 2018. godine, na zahtjev političkih stranaka, takozvani 'Varakashi' ('Razarači'), skupina IT stručnjaka koji promoviraju vladajući ZANU-PF, sukobili su se s antivladinim 'Nerroristima' ( 'Nero' - pseudonim vođe oporbenog MDC-a). Kibernetski prostor afričkih zemalja također je pod utjecajem stranih entiteta, koji međusobno umanjuju svoju atraktivnost za razne političke opcije.
Internetske tvrtke iz Silicijske doline različito su reagirale na informacijski kaos generiran putem njihovih platformi. Twitter je više puta onemogućio profile somalijske terorističke skupine Al-Shabaab. Facebook je donedavno izveo dva glavna vala brisanja računa. U prosincu 2019. uklonio je oko 200 profila, grupa i web mjesta povezanih s ruskim oligarhom Jevgenijem Prigožinom, čiji su trolovi utjecali na javno mnijenje u Libiji, Sudanu, Srednjoafričkoj Republici (CAR), Obali Bjelokosti, Demokratskoj Republici Kongo, Madagaskaru, Mozambiku i Kamerunu. Godinu dana kasnije, također je izbrisao francuske i ruske botove koji su utjecali na predizborna raspoloženja u Srednjoafričkoj Republici - u ovom su slučaju stupili u međusobni dijalog i optužili jedni druge da su lažni računi. U tom kontekstu, odluka Facebooka u siječnju ove godine da izbriše provladine kanale prije izbora u Ugandi otišla je najdalje. Presedan blokiranja računa američkog predsjednika Donalda Trumpa nekoliko dana ranije vjerojatno je olakšao odluku.
Na izborima 14. siječnja, predsjednika Musevenija, koji je na vlasti od 1986. godine, izazvao je popularni pjevač Robert Kyagulanyi, poznatiji kao Bobi Wine. 38-godišnji pjevač-političar stekao je široku podršku mladih glasača, pozivajući se na pitanja poput nezaposlenosti, korupcije i iskustva policijske brutalnosti. Podršku je gradio na generacijskim i pop-kulturnim vezama s mladima, posebno stanovnicima grada, koje je nazvao 'Facebook generacijom'. Suprotstavili su im se gerontokracija Musevenija, jednog od najdugovječnijih autoritarnih vođa, koji je 2017. promijenio ustav kako bi proširio svoju vladavinu i nakon 75. godine života. To je bilo od posebnog značaja u drugom najmlađem društvu na svijetu (nakon Nigera) —77 posto Ugandijaca ima manje od 30 godina, a srednja dob je 15-16 godina. Wineov sukob s Musevenijem izazvao je zanimanje u cijeloj Africi kao simptom strukturnih problema mnogih zemalja kontinenta i najavljujući generacijske promjene u njihovoj politici.
Zbog pandemije, kampanja se velikim dijelom preselila na internet. Uoči izbora, Facebook je u Ugandi uklonio 450 profila (također s Instagrama), grupe i stranice, od kojih je većina provladina, a koje je identificirao kao generiranje koordiniranog neautentičnog ponašanja, na primjer dupliciranjem sadržaja koji podržavaju predsjednika. Uključivali su račune povezane s Ministarstvom informacija. Musevenijev glasnogovornik i vođe popularnog mišljenja koji podržavaju predsjednika također su izgubili pristup profilima na društvenim mrežama, što je bilo teško opravdati. To je vlastima dalo opravdanje da onemoguće pristup društvenim mrežama, a zatim i cijelom internetu tijekom glasanja, što je bio ionako dugo planirani potez. Iako je Museveni proglašen pobjednikom na izborima (58,6% do 34,8%), ni EU ni SAD ne smatraju ih poštenima. Nakon što je izvijestila o rezultatima, vojska je 11 dana držala u okruženju Wineovu kuću, odsjekavši mu kontakt s pristalicama. Potom je započelo vladino nasilje nad oporbom i svirepo napadanje po ulicama i privatnim objektima.
Izborna internetska blokada u Ugandi bio je najistaknutiji nedavni primjer kako državne vlasti u Africi ograničavaju prostor za internetske rasprave kako bi se suprotstavile stvarnim ili pretjeranim prijetnjama stabilnosti. Primjerice, Tanzanija je 2018. nametnula skupu (900 dolara) licencu za blogiranje, što je oslabilo prethodno živahnu blogosferu. U Ugandi su 2018. vlasti uvele porez na društvene mreže koji je povećao troškove upotrebe pametnih telefona s aplikacijama WhatsApp, Facebook ili Twitter. Obala Bjelokosti bila je jedna od prvih na svijetu koja je inkriminirala širenje lažnih vijesti, iako očito s namjerom da uznemirava oporbu; na primjer, u siječnju 2018., sin bivšeg predsjednika i šefa utjecajnog portala Koaci.com, osuđen je prema ovom zakonu. Prije izbora u Ugandi, vlasti su neuspješno podnijele zahtjev Googleu da ukloni predizborne isječke i glazbene spotove Winea s YouTubea, što su opisali kao promicanje terorizma i anarhije.
U Africi vlade često zahtijevaju od domaćih davatelja usluga da privremeno blokiraju pristup društvenim mrežama ili mreži. Na kontinentu se godišnje dogodi oko 20-30 takvih situacija. Prema Zakladi Mo Ibrahim, koja održava najpouzdaniji indeks kvalitete upravljanja u Africi, to pridonosi regresiji na ovom području na kontinentalnom nivou. U 2020. godini u subsaharskoj Africi isključenja su zahvatila oko 50 milijuna ljudi, a gubici se procjenjuju na gotovo 240 milijuna dolara. Najčešće blokade pokrivaju cijelu zemlju, a u ostalim vremenima samo jedan dio (npr. Provincija Tigray u Etiopiji tijekom rata u studenom 2020.).
Onemogućavanje pristupa društvenim mrežama postaje rutina tijekom izbora. Godine 2020. Burundi, Gvineja i Tanzanija donijeli su blokade. Takva ograničenja obično traju nekoliko dana, iako su druga, poput kontinuirane šesnaestomjesečne blokade u Čadu (ožujak 2018. do srpnja 2019.), pokrenuta tijekom javne rasprave o ustavnim reformama jačanja predsjednikove moći, postavila svjetski rekord. Potpune internetske blokade su najskuplje, posebno u zemljama u kojima su mobilna plaćanja uglavnom zamijenila gotovinu. U Sudanu, gdje se procjenjuje da bi gubici koji su nastali uslijed nekoliko blokada u 2019. godini (uključujući 37-dnevnu blokadu, uključujući VPN) dosegli čak 1,8 milijardi dolara, dijelom i zbog paralize raznih servisa. Uganda je tijekom šestodnevne izborne blokade ove godine izgubila oko 11 milijuna dolara.
Vlasti afričkih zemalja sve su spremnije pribjeći internetskim ograničenjima radi političke koristi. Trend će se nastaviti, iako VPN pristup ostaje na raspolaganju (npr. Kako ne bi ometao rad diplomata). Paralelno s tim, aktivisti će povećati sposobnost zaobilaženja blokada, što će vremenom smanjiti učinkovitost ograničenja. Rutinsko prekidanje veze s internetom otežava poslovanje lokalnim poduzetnicima i stranim investitorima. Također jača autoritarne tendencije i, kao u Ugandi, proširuje generacijski jaz između elite i mladih društava kojima je pristup Internetu kamen temeljac u načinu života. Zemaljske instalacije ili infrastruktura nadnacionalnih dobavljača, poput SpaceX-a, koji planira popularizirati brzi internet u Africi, također će biti uvučeni u političku borbu.
Nakon izbora u Ugandi, ubrzat će se proces osposobljavanja lokalnog afričkog osoblja od strane najvećih svjetskih pružatelja društvenih mreža. Ovo pomaže u izbjegavanju kontroverze u upravljanju sadržajem, na primjer u odlukama o brisanju računa. Istodobno, mnoge afričke zemlje planiraju uspostaviti institucije za nadzor i održavanje ravnoteže na mreži tijekom izbora. Razina nepristranosti tih agencija trebala bi biti važan kriterij za EU u procjeni stanja demokracije ili provođenja izbora u pojedinim zemljama. EU bi također trebala nadzirati protok stranih tehnologija za kontrolu interneta: najmanje sedam afričkih zemalja nabavilo je softver za internetski nadzor od Izraela, a Nigerija je, na primjer, izjavila zanimanje za kinesko iskustvo u upravljanju mrežom.