PRODOR PREMA SVIJETU I PRITISAK IZNUTRA: Kineske velike tehnološke kompanije osvajaju globalna tržišta, izazivaju strah kod rivala, ali zašto su onda sada na meti žestokog udara same Komunističke partije Kine?

Iako Kina kontinuirano napreduje u gotovo svim domenama jedna se posebno ističe - tehnologija. Nije tajna da je do nedavno termin "kineski proizvod" bio poprilično derogativan, no danas se takva koncepcija naglo mijenja i to naročito na području tehnologije. Kina je napravila veliki skok naprijed u gotovo svim granama tehnologije, od one koja se tiče masovne potrošnje (pametni telefoni, računala...) pa sve do napredne, tzv. visoke tehnologije kao što su umjetna inteligencija i sl.

Kineski tehnološki proizvodi izazvali su i popriličnu paniku kod njenog glavnog rivala, SAD-a, a prethodna Trumpova administracija pokrenula je trgovinski rat nastojeći spriječiti prodor moćnih kineskih kompanija kao što su Lenovo, Huawei i druge (naročito kad je riječ o implementaciji 5G tehnologije). U online domeni kineske platforme su danas još uvelike samo kineske uz možda popularni Tik-Tok kao iznimku. Razlog tome je činjenica da Kina gotovo da ima "zasebni Internet" - popularne platforme kao što su Facebook, a od nedavno i Google, nisu dostupne u Kini tako da tamo dominiraju lokalne platforme kao što su WeChat i Baidu. Nadalje, brojne strane kompanije su djelomično bazirane u Kini, primjerice poznata aplikacija za video-konferencije Zoom dobrim dijelom operira upravo iz Kine (zbog čega neki smatraju da bi komunikacija na istoj mogla biti nadzirana od strane kineskih vlasti). Tu je zatim i centralni kineski megalopolis Zhengzhou kojeg već i lokalni stanovnici nazivaju "iPhone City" (proizvodni pogoni američkog Apple-a smješteni su tamo). Globalno sve je popularnija kineska online trgovina Alibaba (iza koje stoji kineski poduzetnik, milijarder Jack Ma) istu neki smatraju direktnim rivalom američkom Amazonu.

Stječe se dojam da je Kina na samom rubu početka širenja svoje tehnološke dominacije globalno iako se na nju vrši snažan pritisak, naročito iz SAD-a. No, možda još i veći udarac velikim kineskim tehnološkim kompanijama sada pak dolazi iz same Kine, odnosno od strane kineskih vlasti. O čemu se radi? Sve je počelo (ubrzanim tempom) negdje krajem prošle godine...

Jedna od najvećih i najvrijednijih tehnoloških (i uopće) kompanija u Kini je Ant Group - iza iste se nalazi Alipay, sustav za online plaćanje koji ima čak više od milijardu korisnika. Iza Ant-a također stoji već spomenuti kineski poduzetnik Jack Ma, osoba koju se do nedavno moglo vidjeti na najprestižnijim globalnim ekonomskim i tehnološkim forumima. Sve u svemu, Ant Group je početkom studenog trebao imati svoj IPO (Inicijalna javna ponuda - riječ je prvoj ponudi dionica neke kompanije). Trebao je to biti zaista povijesni trenutak jer se spekuliralo da bi Ant-ov IPO mogao biti najveći u povijesti.

No, IPO se nikad nije dogodio. Zašto? Kineske vlasti - odnosno Kineska komunistička partija - sve su stopirale, a nedugo zatim vlasti su donijele i nacrt antitrust zakona koji cilja upravo tehnološke kompanije.

Na meti su se tako našle najveće kineske tehnološke kompanije, naročito one koje operiraju primarno u online domeni kao što su Alibaba Group Holding Ltd. i Tencent Holdings Ltd. (oni stoje iza iznimno popularne kineske aplikacije WeChat). Što vladini regulatori tvrde? Pozivaju na pokretanje istrage oko "monopolističkih ambicija" Alibabe dok se Ant-u poručuje da se mora fokusirati na svoje "osnove", odnosno digitalno plaćanje.

Mnogi (naročito investitori) pitaju se - zašto sad? Odgovor nije baš jednostavno dati jer Komunistička partija Kine svakako nije "poznata" po tome da će javnosti objašnjavati svoje odluke. Neki smatraju da KPK nema ambiciju previše remetiti postojeće stanje već ovim potezom samo žele podsjetiti na to "tko je gazda". Drugi pak vjeruju da će se ovim potezima ići na razbijanje velikih kompanija pa čak i po cijenu da to, za neko kraće vrijeme, prouzrokuje ekonomske gubitke samoj Kini.

Možda se KPK boji prevelike moći tehnoloških kompanija? I to bi mogao biti jedan od većih razloga. Iz prve ruke mogu vidjeti što se trenutačno događa u SAD-u gdje američke vlasti također nastoje, ali bez previše uspjeha, "zauzdati" velike tehnološke gigante koji ih prestižu po količini moći koju imaju u svojim rukama. Ogromne korporacije kao što su Facebook, Amazon, Twitter, Alphabet (Google) danas su već toliko moćne da mogu dirigirati puno toga, a možda i to tko će biti, a tko neće biti na političkoj funkciji (ovisno o tome kome će dozvoliti uporabu njihovog prostora i koliko će ih sami "pogurati").

Može li se Amerika pretvoriti u neku distopiju u kojoj korporacije vladaju politikom? Neki će reći da već i jest u takvom stanju, no kako god da bilo Komunistička partija Kine ne namjerava ići tim putem te sada preventivno udara na vlastiti sektor koji je postao iznimno moćan.

Upoznati sa situacijom kažu da je vlastima u Pekingu već dosta "arogantnih milijardera" koji sve češće misle da smiju partiji govoriti kako bi trebala voditi zemlju. Upravo spomenuti Jack Ma je na konferenciji u listopadu prošle godine oštro kritizirao kineski financijski sustav tražeći hitne reforme. Nakon toga je pozvan u Peking na sastanak s najvišim financijskim dužnosnicima u zemlji. Nedugo zatim počele su stizati vijesti o spomenutim regulacijama, a list The Wall Street Journal piše, pozivajući se na svoje izvore, kako je sam kineski predsjednik Xi Jinping osobno u studenom prošle godine blokirao IPO Ant Grupe.

Neposredno nakon toga Jack Ma je jednostavno "nestao". Neki od njemu bliskih ljudi navode kako su mu iz vrha vlasti poručili da bi "bilo najbolje da ne napušta zemlju". Nakon raznih spekulacija Ma se ponovno pojavio, u siječnju ove godine, bez previše komentara o svom "izbijanju".

Odnos između kineskog privatnog sektora i komunističke partije uvijek je bio delikatan. Tek nedavno se privatni sektor probio kao važan faktor kineske budućnosti. KPK tu igra važnu, ako ne i odlučujući ulogu. Vlast će pogurati kompanije za koje osjeća da imaju šansu probiti se na strano tržište i zauzvrat puniti kinesku riznicu dodatnim profitom, ali isto tako neće dozvoliti da se privatni sektor "otme kontroli". Po potrebi, sporadično, napravit će nešto da bi se dalo do znanja tko je na vlasti. Čak i s karizmatičnim poduzetničkim liderima kao što je Jack Ma partija "zna" kako izaći na kraj. Spomenimo pritom da je Jack od 2018. i sam član Komunističke partije Kine (svojom voljom ili ne, teško je reći).

Radi li KPK sve ovo kako ne bi došlo do stvaranja monopola? Nije li to pomalo licemjerno za jednu političku stranku koja je i sama monopolist jer demokracije u Kini nema? Možda, ali KPK u suštini nema ništa protiv monopola, smetaju im samo monopoli koje ne mogu - ili misle da uskoro neće moći - kontrolirati.

To je donekle riskantna situacija. S jedne strane tim potezima mogu nanijeti popriličnu štetu tehnološkom rastu kojeg Kina kolektivno ostvaruje uvelike zahvaljujući prodornom privatnom sektoru. U isto vrijeme, čini se, da KPK nije baš sigurna gdje se u konačnici nalazi lojalnost novopečenih kineskih milijardera, naročito u vrijeme kada će pritisak na Kinu, od strane SAD-a, bivati sve veći.