RODITELJI OVAKO UNIŠTAVATE BUDUĆNOST DJECE, ne govorite im ovih 15 rečenica: Evo šta će se desiti kad odrastu

Objavljeno:23.09.2021 - 14:00
A A A Times Arial

Put djece do psihoterapeuta popločan je dobrom namjerom naših roditelja. U većini slučajeva naše su majke i očevi zaista željeli samo najbolje za nas, ali ipak, puno godina kasnije, njihova se odrasla djeca trude se prevladati posljedice svog odgoja. Štoviše, dio njih ponavlja greške svojih roditelja koji su svojoj djeci govorili iste fraze koje je neko vrijeme također povrijedila ista retorika.

Bright Sideu je prikupio fraze i izjave koje najviše bole današnje odrasle osobe kako bismo shvatili koliko su ove naizgled bezazlene riječi utjecale na njihov život.

"U ovoj kući nema ničega što je tvoje!"

Neki su roditelji uvjereni da dijete nema vlastitu osobnost dok  ne bude moglo finansijski osigurati samo sebe. To znači da bi prije ovog trenutka mogli zanemariti djetetovo mišljenje, osjećaje i posebne potrebe. Otrovna ideja da osoba nije nitko dok ne počne sama zarađivati ​​novac odgaja generaciju ozloglašenih radoholičara.

d7df2c50c9945d4ee351898bd2

Djeca koja su od djetinjstva upijala misao da im ništa u roditeljskom domu ne pripada i koja se nikad ne osjećaju sigurno. Izgubljeno djetinjstvo, depresija, anksioznost, iscrpljujući osjećaj krivnje i srama, kao i nisko samopoštovanje - samo su neke od čestih posljedica ovakve vrste odgoja.

Roditeljski stav poput ovog motivirat će tinejdžera da se želi brzo odmaknuti od mame i tate kako bi napokon imao svoj mali svijet, s barem nekom vrstom stabilnosti, čak i ako je to soba u studentskom domu koja je iluzija svoje "vlastito" mjesto. U pravilu ti ljudi puno rade jer se samo tako mogu osjećati značajnima.

"Klonite se razgovora odraslih."

Za mnoge će roditelje njihovo dijete uvijek biti glupo dijete i nije važno koliko imaju godina njihovi potomci (5,15 ili 50). Čini im se da njihovo dijete nije u stanju ozbiljno razgovarati s odraslima i da je prerano da imaju svoje stajalište o bilo čemu. Ti roditelji svoju djecu ne smatraju pojedincima, a njihova djeca to u potpunosti osjećaju.

Nakon mnogo godina može odjeknuti u činjenici da će se odraslo dijete osjećati sramežljivo izraziti svoje mišljenje u nazočnosti odraslih (učitelji, šefovi) i mislit će da su njihove misli beznačajne i da ne zaslužuju pažnju. Spriječit će dijete da ne razvija svoje talente na studijama, kao i da gradi uspješnu karijeru.

"Ako se  ne sjećam, znači da nisam obećala."

b3d61c58bf83a971294ea49015

Danas mnogi od nas znaju za rasvjetljavanje i razumiju da je poricanje stvarnih događaja oblik psihološkog nasilja. Ali u djetinjstvu su mnogi od nas čuli rečenicu: „Sve je u vašoj mašti! Nikad se nije dogodilo! " od naših roditelja, koji nisu htjeli priznati svoje pogreške.

Kao rezultat toga, djeca počinju sumnjati u adekvatnost svoje percepcije stvarnosti i korisnost vlastitog pamćenja. To negativno utječe na njihovu sposobnost da vjeruju sebi i svijetu jer im čak i roditelji neprestano pokazuju da nešto nije u redu s njima jer se sjećaju stvari koje se zapravo "nikada nisu dogodile".

"Ne biste trebali vrijeđati djevojke."

Ovo bi se mogao činiti točnim savjetom - pravi muškarac trebao bi zaštititi predstavnike slabije polovice planeta, pomoći im i ustupiti im. Sve ide dobro do trenutka kad djevojke počnu koristiti svoje privilegije kako bi iskoristile prednosti dječaka ili se loše ponašale. Dok dobro odgojeni dječak mora samo stajati tu i zadirkivati ​​svoje vršnjakinje.

Na kraju, izrastu u muškarce koji se jednostavno boje žena i ne mogu dati usmeni odboj čak i u slučajevima kada žene prelaze sve granice. Tada smjernica koja je trebala spriječiti nasilje koje se odnosi na jednu vrstu ljudi, dovodi do pojave socijalno odobrenog nasilja nad drugima. Muškarci se u ovom slučaju osjećaju sramežljivo čak i podnijeti zahtjev ili se s njim suočiti.

"Sve uništavaš."

Malo ljudi može učiniti nešto dobro, što im je potpuno novo, iz prvog ili čak drugog pokušaja. Potrebna su nam iskustva, vještine i navike. Pogriješiti je potpuno normalno, pogotovo u djetinjstvu. Nije normalno prenijeti svu odgovornost na dijete na njegove pogreške. Uostalom, ako roditelji svoje potomke nisu nešto naučili, to nije krivica djeteta.

S vremenom će malo dijete koje redovito čuje ove riječi usmjerene na njih prestati pokušavati bilo što učiniti kako ne bi bilo krivo. Štoviše, dijete se može početi smatrati izvorom svih problema svojih roditelja i moglo bi vjerovati da nije dovoljno dobro i da ne zaslužuje ljubav ili pravo na život.

NASTAVAK NA SLJEDEĆOJ STRANICI---->>>

  
 

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA - Portal Novi.ba zadržava pravo da obriše neprimjereni dio ili cijeli komentar bez najave i objašnjenja. Mišljenja iznešena u komentarima nisu stavovi redakcije web portala Novi.ba!