Što se dešava u Mjanmaru? Iza kulisa vojnog udara nalazi se dublji interes preživljavanja vojnih povlastica

Uoči sazivanja prvog zasjedanja novoizabranog parlamenta Mjanmara vojska je preuzela vlast izvodeći puč, svrgavajući civilnu vladu.

Prošlo je samo otprilike desetljeće otkako je vladavina vojne hunte raspuštena u zemlji. Prije toga, Mjanmar ima povijest gotovo pet desetljeća vojne vladavine. Vojska je proglasila izvanredno stanje na godinu dana u zemlji, nakon nepromišljenog pritvaranja istaknutih civilnih čelnika, uključujući državnu savjetnicu (de facto premijerku) Aung San Suu Kyi, koja pripada vladajućoj Nacionalnoj ligi za demokraciju (NLD), stranci koja je na vlasti od 2015. godine. Predsjednik Win Myint također je priveden.

Vojska je 2010. godine oslobodila Aung San Suu Kyi, tada prodemokratsku aktivisticu, iz gotovo dva desetljeća kućnog pritvora. Više od deset godina kasnije, suočava se s još jednim snažnim pritvorom. Posljednji puč uslijedio je nakon premoćne pobjede NLD-a na izborima u studenom 2020. godine, osvojivši 83 posto mjesta u parlamentu, rezultati koje su mnogi vidjeli kao referendum o prihvaćanju Suu Kyi kao vođe burmanskog naroda. No, vojni udar, prvi protiv civilne vlade od 1962. godine, prepreka je na putu pred budućim izgledima glatke demokratske tranzicije, usred civilnih pokušaja smanjenja uloge vojske u politici i vladi. Ali ono što su rani sati 1. veljače 2021. pokazali, vojska se nije skanjivala oduzeti vlast demokratski izabranoj vladi i predati je vrhovnom zapovjedniku Min Aung Hlaing, koji je posljednjih dana bio u središtu pozornosti kako su rasle špekulacije o državnom udaru. Vojska i njena usklađena Sindikalna stranka solidarnosti i razvoja (USDP) navode izborne prijevare i nepravilnosti otkako su izgubili na prošlogodišnjim izborima. Nisu bili spremni prihvatiti svoj poraz. Ali, izborno povjerenstvo zemlje odbacilo je sve navode o prijevarama birača koje je iznijela vojska. Nekoliko dana unazad, načelnik vojske navodno je nagovijestio ukidanje ustava iz 2008. godine, postavljajući ton predstojećeg puča, navodeći izbornu prijevaru u govoru, pozivajući na reakcije iz različitih krajeva svijeta, uključujući Ujedinjene narode.

Nekoliko veleposlanstava i diplomatskih misija, posebno zapadnih zemalja, u Yangonu izdalo je zajedničko priopćenje suprotstavljajući se bilo kojem pokušaju nasilnog mijenjanja ishoda izbora u studenom ili ometanja demokratske tranzicije u zemlji koja traje. Jedina regionalna zemlja koja nije komentirala događaj i pritom izrazila zabrinutost je Hun Senova Kambodža. Nakon toga, prije nekoliko dana, šef vojske umanjio je oštru retoriku izjavivši da će poštivati ustav. Ali, ono što je uslijedilo potpuno je kršilo ono što je vojska upravo obećala.

U Mjanmaru se vodi najduži građanski rat 20. stoljeća, u obliku 'zamrznutog' sukoba, s izuzetkom većinski muslimanske pokrajine Rakhine i nekih dijelova sjevernog Mjanmara. Postojali su i mnogobrojni pokušaji primirja, pa se tako ističu pregovori 1958, 1963, 1980, 1989, ali najuspješniji su bili pregovori u kolovozu 2011. godine kada je nova vojna vlada pod predsjednikom Thein Seinom uspjela pomaknuti stvari s mrtve točke. Tijekom devedesetih, vojni režim je potpisao 38 primirja, a mnoge manje skupine su uspješno razoružane 2005. Ipak, danas Mjanmar ima oko stotinu nedržavnih naoružanih skupina, različitih statusa, veličina, lokacija i političkih motiva. Njih 21 imaju određenu podršku vlade, dok su drugi u pregovorima. Te etničke milicije i vlada od 2016. godine djeluju kroz Centar za nacionalnu pomirbu i Odbor za mir, s čijim se članovima autor ovog članka susreo u Bangkoku prošle godine, prije neostvarenog puta u Mjanmar. Ovo je fascinantan sustav, jer pod zajedničkim koordinacijskim tijelom djeluje Zajednički odbor za mirovni dijalog u kojemu sjede predstavnici vlade, vojske (Tatmadaw), političkih stranaka i unije etničkih milicija, dok u Zajedničkom odboru za nadzor primirja su predstavnici vlade, milicija i civili. Oni stvaraju ono što se kolokvijalno naziva Pang Long dogovorom 21. stoljeća, a sastoji se od 51 članka u političkom, gospodarskom, društvenom i zemljišnom sektoru.

Sve to zvuči vrlo lijepo i pametno za pomirenje, ali mir je dalje nego ikad. Naime, cijela ova struktura namijenjena je suradnji u konfliktnoj ekonomiji, zajedno s pograničnom policijom koja je tek nešto više od drumskih razbojnika uključenih u krijumčarenje narkoticima i lukrativni biznis. Skupine su uključene u krijumčarenje mineralnih resursa kao što je drago kamenje (osobito žad i rubin), drva, rijetke zemlje, oružja, ljudi, narkotika. Novac od droge se skriva u velikim hotelima i kockarnicama koji niču na granici s Kinom. Provode ilegalno oporezivanje domaćeg stanovništva (što je izjednačeno s masovnim reketarenjem), a iako postoje mnoge procjene ne zna se koliko zarade ide u ruke naoružanih skupina. Trenutno se smatra da one dobivaju između 30 i 50 milijardi dolara godišnje. Službeni BDP Mjanmara u 2019. godini bio je 71 milijarda dolara. Momci stoga imaju velikog razloga prići vojsci ili miliciji. Danas vojska ima oko 406 tisuća ljudi pod oružjem, a proračun za obranu je iznad dvije i pol milijarde dolara. Oko 30 tisuća vojnika raspoređeno je u milicijama. Vojska i milicije su u primirju, ali bez stvarnih političkih pregovora jer ova ekonomija stvara bogatstvo svima.

U trenutku kada se najviši redovi vojske nalaze pred umirovljenjem, prijeti im i lakši način da se nađu pred sudom zbog kršenja ljudskih prava, ratnih zločina i krijumčarenja narkoticima. Napori civilne vlade da se stane na kraj tim vojnim djelatnostima zasigurno su doprinijeli brzom i učinkovitom udaru protiv Suu Kyi.

Civilna vlada Suu Kyi u nelagodnom je sporazumu o podjeli moći s vojskom otkako je prvi put došla na vlast 2015. godine. Nažalost, njezin neovisni glas kao ikonu demokratskih težnji i kao vođu burmanskog naroda već je od početka umanjivala vojska. Iako je pobjeda NLD-a na općim izborima 2015. i 2020. podigla nadu demokratskim aktivistima i pristašama u zamjetno novoj demokraciji Azije, zemlja ponovno pada u kaos druge vojne vladavine, nakon desetljeća duge pauze. Međutim, od njezinog uspona na vlast, državna savjetnica Suu Kyi nije uspjela održati svoju poziciju pobjednice prava potlačenih. Neprestano su je kritizirali zbog nedostatka napora da sprovede reforme u zemlji, zaustavi silovanja i ubojstva koja su desetljećima obuzimala naciju i barem prkosi tiranskoj vojsci koja je unatoč prevladavajućoj demokraciji i dalje uživala četvrtinu mjesta u saboru i nastavila se miješati u državne stvari. Suu Kyi potpuno je izgubila svoje poštovanje kao popularni vođa kada je umjesto da se zalaže za zajednicu Rohingya, otvoreno branila akcije snaga Tatmadawa na Međunarodnom sudu 2019. godine, što je njezine pristaše potpuno iznenadilo i zgrozilo. Ipak, očito većina naroda podržava njezine diskriminatorne politike ili barem vidi u njoj manje zlo za svoju zemlju, pa je njezina stranka uspjela premoćno pobijediti na izborima.

Ujedinjeni narodi, zapadne sile poput Sjedinjenih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Europske unije i susjedne Indije izrazili su zabrinutost zbog žalosnog stanja mjanmarske demokracije i pozvali na preokret djelovanja vojske i obnovu demokracije i legitimne civilne vlade koju je vodila Suu Kyi. S vojskom na čelu, tekući proces socijalne kohezije između većinskih budista i manjinskih zajednica poput Rohingya neće imati glatki put. Štoviše, ako svjetske sile odluče uvesti oštre sankcije, to bi moglo naštetiti burmanskom gospodarstvu koje se pokušava oporaviti od pandemijskog šoka. Držanje vojske moglo bi dodatno izolirati strane komercijalne aktere, osim možda Kineze koji gledaju na strateške dobitke iz svojih ekonomskih odnosa s Mjanmarom usredotočenih na infrastrukturne projekte koje vodi Peking i koji su dio veće kineske inicijative Pojas i put. Javni bijes mogao bi izbiti u bilo kojem trenutku, poprimiti nasilni oblik. Sadašnja kriza mogla bi potencijalno eskalirati u šire prosvjede širom zemlje u narednim danima, jer vojska nastoji olabaviti ograničenja, čime se postiže pregovaračka nagodba između civilnog i vojnog čelnika. Sve bi to moglo gurnuti demokratsku tranziciju Mjanmara na neugodan teren.