Nije tačno da “nove vakcine protiv Covid-19 izazivaju infekciju HIV-om”
Naučni članak u magazinu The Lancet je objavljen u oktobru 2020, a ne u junu (lipnju), te ustvari predstavlja jednu vrstu upozorenja kojeg su autori članka, Susan P Buchbinder, Juliana McElrath, Carl Dieffenbach i Lawrence Corey, objavili povodom kliničkih ispitivanja nekih vakcina protiv virusa SARS-CoV- 2, prilikom čijeg razvoja je korišten vektor Ad5 (rekombinantni vektor adenovirusa tipa 5).
O tekstu objavljenom u naučnom magazinu The Lancet u oktobru 2020. godine pisalo je i hrvatsko izdanje portala N1, u čijem se članku na korektan način predstavlja zabrinutost koju su iznijeli naučnici:
No jedna skupina istraživača sada upozorava da se među potencijalnim cjepivima koja su sada u fazi kliničkog testiranja barem kod četiri nalazi komponenta koja bi mogla povećati rizik od zaraze HIV-om.
Jedno od tih potencijalnih cjepiva je prošlo drugu fazu testiranja u kolovozu, i uskoro kreće u treću fazu u Rusiji i Pakistanu.
Naime, kako se navodi u tom članku, istraživanje u okviru razvoja vakcine protiv HIV-a, provedeno prije deset godina, pokazalo je da ista komponenta, koju sadrže i neke vakcine protiv Covida-19, može povećati osjetljivost od kasnije zaraze HIV-om kod muškaraca.
Na problem je upozorio tim znanstvenika koje vodi Susan Buchbinder, sveučilišna profesorica na University of California San Francisco (UCSF) koja vodi i program za istraživanje prevencije HIV-a u odjelu za javno zdravstvo grada San Francisca. Njen tim je na sličan problem naišao kada su pokušavali razviti cjepivo za HIV.
Na njihovu žalost, potencijalno cjepivo koje je najviše obećavalo je nakon 20 godina razvoja naposljetku dalo suprotne rezultate i neke pacijente učinilo još više ranjivima na tu bolest. Svoje iskustvo su opisali u uglednom medicinskom žurnalu The Lancet.
“Zabrinuti smo zbog toga što bi upotreba vektora Ad5 za imunizaciju od od virusa SARS-CoV-2 mogla na sličan način povećati rizik od zaraze HIV-1 virusom kod muškaraca koji prime to cjepivo,” napisali su.
U članku portala N1 dodatno je pojašnjeno i o kakvoj se komponenti vakcine, odnosno vektoru, u ovom slučaju radi:
Sva cjepiva zahtijevaju neku vrstu sredstva kojim se dostavljaju na željenu lokaciju. To se naziva vektor – i ta komponenta nekih od ovih cjepiva zabrinjava znanstvenike.
Kod nekoliko kandidata za cjepivo protiv koronavirusa kao vektor se koriste adenovirusi. Na primjer, u jednom od ispitivanja genetski modificirani adenovirus se koristi kako sredstvo kojim se dostavlja genetski kod proteina iz proteinskog omotača stanice virusa, tako da naš imunosustav može naučiti prepoznati omotač – i time SARS-CoV-2 – kao neprijatelja.
Adenovirusi su obično bezopasni osim što uzrokuju prehladu, i neka druga cjepiva su već uspješno koristila različite modificirane varijante takvih adenovirusa za vektore bez da se pokazalo da povećavaju rizik od zaraze HIV-om. No četiri kandidata za cjepivo za koronavirus koriste vektor koji se zove Ad5 (rekombinantni adenovirus tip-5) i taj konkretni adenovirus je doveo do problema u razvoju cjepiva za HIV.
Prije desetak godina, kad su Buchbinder i njeni kolege pokušali napraviti nešto slično kako bi razvili cjepivo za HIV, u dvije studije kod muškaraca koji su ga primili pokazalo se da se kod njih povećao rizik od zaraze HIV-om – osobito ako su već u prošlosti bili zaraženi adenovirusom Ad5.
Iako je mehanizam koji stoji iza ovog nejasan, jedna studija iz 2008. ukazala je da je moguće da ovaj efekt ima veze s povećanom aktivnošću imunosustava, što povećava broj stanica koje HIV cilja.
Iz ovog pojašnjenja navoda iz članka magazina The Lancet jasno se može vidjeti da tvrdnja, prema kojoj vakcine razvijene na ovaj način mogu “izazvati” infekciju HIV-om, nema nikakvo utemeljenje u činjenicama.
(Raskrinkavanje)