Dobrodošli u Lukomir - posljednje pravo bosansko selo
Na 1495 metara nadmorske visine, prostire se najviše selo u Bosni i Hercegovini. Najviše, ali i najizolovanije. Mnogi dokumentarni filmovi posvećeni su Lukomiru, njegovom etno izgledu, kamenim kućama, tradicionalnoj odjeći, ali i rahatluku koji se tu osjeća.
Legenda kaže kako su u ovo 'posljednje pravo bosansko selo' došli ljudi sa područja Dubrovnika, bježeći kao bogumili pred kršćanstvom. Tome u prilog idu i nekropole stećaka koje se nalaze na ovom području, a za koje se procjenjuje da datiraju iz 14. i 15. stoljeća. Kako legenda dalje govori, kada su stigli na područje današnjeg Lukomira i ugledali plato koji se ne vidi ni sa jedne strane, okružen kanjonima, ljudi su povikali: ovo je naša luka mira. Tako je i do danas ostalo.
Neki se u ovu luku mira upute zbog avanture, neki zbog svježeg zraka, a neki jer tu luku zovu svojim domom. A kada dođete, prizor je nestvaran: rijedak pogled na dugačak greben Visočice, čiji se rub obrušava u gotovo 1000 metara dubok klanac kojim protiče Rakitnica, stećci koji potiču iz 14. i 15. stoljeća, kamene kuće prekrivene šindrom od trešnjinog drveta, tradicionalna odjeća, veličanstveni pejzaži, miris tek ispečene zeljanice i sirnice, pleteni vuneni čarapi... Kojim god povodom da ste došli, i više ste nego dobrodošli, jer na domaćinima nećete vidjeti ni jednu drugu emociju osim zadovoljstva i dobrodošlice.
Do Lukomira vode dva puta, pješačenjem iz sela Umoljani iznad kanjona Rakitnice ili preko Crvenog klanca i Dugog polja. Može se doći i automobilom, ali svi iskreni ljubitelji prirode to izbjegavaju. Ljubitelji prirode i planinari, biciklisti i motoristi od proljeća do kasne jeseni pohode Lukomir uživajući u pogledu na kanjon Rakitnice, a vidokrug seže do "mostarskih vrata" i Prenja, Visočice, Krvavca, Oblja.
Ljeti Lukomir vrvi turistima, ljeti su 22 kuće u Lukomiru nastanjene, na pašnjacima bude i do 4000 ovaca, a zimi...
Tokom zime selu je nemoguće prići, osim na skijama ili pješke, već sa dolaskom prvog snijega u decembru. Sve utone u zimski san, tamo sve do sredine aprila, kada se ljudi ponovo vrate na svoja ognjišta.
A ove godine i zima u Lukomiru kasni. Kažu, nešto je zadržalo, ali će ipak doći. Još četiri seljana sa svojim stadima je čekaju. Kažu, čekat će je pa i do Nove godine. Isteretovan je ovdje bosanski čovjek, zna samo za rad, na drugačije nije ni navikao. Ali, ovog rahatluka nikome ne da.