Vakcina protiv COVID-19 ne mijenja gensku strukturu čovjeka

Nedavno je objavljen je intervju iz emisije “Jutro” sa srbijanskim kardiologom Višeslavom Hadži-Tanovićem, u kome je voditelj Filip Čukanović sa ljekarom razgovarao o vakcinama protiv novog koronavirusa. 

Hadži-Tanović je u svom gostovanju iznio nekoliko netačnih tvrdnji o vakcinama. Naveo je da vakcine, koje su zasnovane na mRNK tehnologiji (Pfizer i Moderna), mogu da izmijene gensku strukturu čovjeka, piše Raskrinkavanje.

Sad ova vakcina po prvi put je vakcina koja u sebi ima gensku šifru koja može da menja, mi to ne znamo, i gensku strukturu čoveka.

(...)

Znači ti kad ubaciš genetski modifikovan, bilo koji lek ili vakcinu i tako dalje, mi ne znamo kakve će biti posledice kod čoveka, dosad to nije rađeno. Mi sad po prvi put sada imamo genetski modifikovanu vakcinu koja se jednostavno ubrizga. Kakve će biti posledice genske po čoveka koji sada živi, po njegovu mogućnost da stvara potomstvo i to sve ostalo? 

Kako zapravo funkcionišu vakcine za novi koronavirus?

Od samog početka pandemije COVID-19, razne kompanije diljem svijeta počele su razvijati vakcine protiv te bolesti. Neke su se oslonile na tradicionalni način pravljenja vakcina, koji uključuje ubrizgavanje dijelova virusa u ćelije osobe. Molekule na ubrizganim dijelovima, nazvane antigeni, imuni sistem prepozna kao opasnost i reagira praveći antitijela koja neutraliziraju virus. 

Kako navodi Scientific American u članku od 1.6.2020, ustaljeni pristup proizvodnji vakcina je da se oslabljeni virusi uzgoje u kokošijim jajima, a u skorije vrijeme i u ćelijama insekata i sisara, i onda se izvuku željeni dijelovi. Međutim, proces pronalaska ispravnih antigena može trajati četiri do šest mjeseci, čak i za poznate viruse koji se mijenjaju svake godine, poput virusa gripe. Stoga, piše Scientific American u istom članku, kompanije su se okrenule alternativi. 

Umjesto toga, laboratorije se okreću vakcinama na bazi gena. Naučnici koriste podatke iz genoma virusa kako bi stvorili nacrt odabranih antigena. Nacrt je napravljen od DNK ili RNK - molekula koje sadrže genske upute. Zatim istraživači ubrizgavaju DNK ili RNK u ljudske ćelije. Aparatura ćelije koristi upute za stvaranje antigena virusa na koje imunološki sustav reaguje. Ćelije odgovaraju na upute kao normalan dio svog svakodnevnog postojanja. To je ista osobina koju zarazni virusi iskorištavaju; ne mogu se sami razmnožavati, pa koriste ćelijski mehanizam kako bi napravili svoje kopije. Oni izlijeću iz ćelije i zaraze druge ćelije, šireći infekciju.

Gotovo sve laboratorije žele pronaći način da istreniraju ljudske ćelije za stvaranje antigena koji se naziva spike (šiljak) protein. On izlazi iz virusa SARS-CoV-2 poput šiljka na automobilskoj gumi, omogućujući virusu da se veže za ljudsku ćeliju i ušulja se unutra. Gotovo sve laboratorije koriste jedan od tri pristupa za isporuku nacrta šiljka. Prvi je DNK plazmid, obično mala molekula u obliku obruča. Plazmid je prikladan alat, jer ako virus mutira, istraživači mogu lako ubaciti novi nacrt. DNK-plazmidne vakcine napravljene su za veterinarske svrhe kod riba, pasa, svinja i konja, ali primjena kod ljudi je zaostajala, ponajviše zato što su vakcine imale poteškoća s prolaskom kroz zaštitnu vanjsku membranu ćelije kako bi došle do unutrašnje aparature. Jedno od nedavnih poboljšanja je ubrizgavanje vakcine instrumentom koji daje kratke električne naboje ćelijama u blizini mjesta ubrizgavanja, koje otvaraju pore u ćelijskim membranama kako bi vakcina mogla ući.

Zašto nisu tačne tvrdnje da će virus promijeniti gensku strukturu čovjeka?

Kako se vidi iz gore pojašnjene procedure, vakcine koje koriste DNK ili RNK oponašaju način funkcionisanja konvencionalne vakcine u smislu da se tvar ubaci u organizam koji je prepozna kao uljeza i uništi. Antitijela koja se tom prilikom formiraju u organizmu uništavaju sve što prepoznaju kao tog uljeza. Jedina razlika je u tome da nove vakcine ne koriste dijelove virusa, već sintetički napravljen DNK ili RNK virusa ubrizgan u ljudske ćelije.

U već spomenutom Reutersovom članku, Mark Lynas sa Univerziteta Cornell, jednog od najbolje rangiranih američkih univerziteta, rekao je da nijedna vakcina ne može “genski modificirati” ljudski DNK. 

"To je samo mit, koji aktivisti protiv vakcinisanja često namjerno šire kako bi stvorili zbunjenost i nepovjerenje", rekao je. “Genska modifikacija uključivala bi namjerno umetanje stranog DNK u jezgru ljudske ćelije, a vakcine to jednostavno ne rade. Vakcine djeluju trenirajući imunološki sustav da prepozna patogen kada pokušava zaraziti tijelo - to se uglavnom radi ubrizgavanjem virusnih antigena ili oslabljenih živih virusa koji stimuliraju imunološki odgovor stvaranjem antitijela".

IFL Science u članku od 14.1.2021. ovo dodatno pojašnjava:

Neki su pogrešno sugerisali da se sistemski genski materijal, prisutan u mRNK vakcinama, nekako miješa s našim genskim materijalom i mijenja ga. Međutim, ovo je netačno. Iako mRNK ulazi u ljudsku ćeliju i reproducira se ćelijskom aparaturom za stvaranje proteina, ona ne ulazi u jezgru, središte ćelije u kojem su pohranjeni naši hromozomi.

“Vaša DNK - što je uputa za stvaranje vas - sadržana je u ćeliji, u ćelijskoj jezgri. Ova mRNK nema načina da zapravo pristupi ovom dijelu ćelije”, rekla je Helen Petousis-Harris, vakcinologinja i vanredna profesorica na Odjelu opšte prakse i primarne zdravstvene zaštite Univerziteta Auckland na Novom Zelandu, u internet-obraćanju u decembru 2020.

(...) Nadalje, mRNK se u vašem tijelu ne umnožava zauvijek. Fragment genetskog materijala relativno je krhak i bit će unutar ćelije samo oko 72 sata nakon uboda, prije nego što se raspadne.

Dakle, vakcine kojima se ubrizgava mRNK virusa ne mogu izmijeniti gensku strukturu organizma.

(Raskrinkavanje)