Ibrahim Krehić za Novi.ba: Političari su sport skoro pa zanemarili, a Vedran Bosnić radi vrhunski posao

Ibrahim Krehić, čuveni bh. košarški stručnjak, bio je u stručnom štabu Bosne je postala prvak Evrope u Grenoblu. Najtrofejniji trener u historiji bh. košarke.

Razgovarao: Mirza Hadžijusufović

Naši momci su uspjeli i prije zvaničnog završetka kvalifikacija plasirati se na Eurobasket uprkos brojnim problemima. Koliko je veliko ovo postignuće Vedrana Bosnića i samih igrača?

Krehić: Sigurno da je plasman na Evropsko prvenstvo veliki uspjeh, ali isto tako sad se treba izboriti za što bolji plasman na samom takmičenju. Čestitke igračima i stručnom štabu na čelu s Vedranom Bosnićem. Sigurno da je i vjerovatni plasman djevojaka na Evropsko prvenstvo još jedan znak da BiH može i treba da bude učesnik svakog EP-a u obje kategorije i to bi bila velika stvar za jednu malu zemlju kao što je naša.

Uvijek smo imali izuzetne talente, ali je problem što većina tih talenata ostaje na tome. Iz Nurkićeve generacije samo je on ostao i postao pravi igrač, takođe iz Musine generacije samo je Džanan uhvatio ritam razvoja i napredovanja, iako se i on još nije definitivno pokazao kao veliki igrač.

Bili ste učesnik velikih takmičenja. Šta smatrate kao ključno na jednom velikom takmičenju poput Eurobasketa, šta biste savjetovali Bosniću i našem stručnom štabu?

Krehić: Na velikim takmičenjima bitno je imati tri do četiri vrhunska igrača i još dva do tri kvalitetna igrača koji mogu da ih prate, a uz to odraditi dobre pripreme i tempirati formu za Eurobasket ili neko drugo veliko takmičenje koje je za nas nažalost samo san.

Vedran Bosnić već sada radi dobar posao, ima veoma kvalitetnu igru u odbrani, efikasan napad i igrači se trude i uspijevaju da urade sve što nam je potrebno. Od igrača ne bih nikoga izdvajao osim one dvojice koji su se već sami istakli - Nurkić i Musa. Svi ostali imaju mogućnost da radom u klubovima napreduju i steknu status vrhunskog igrača u recimo Euroligi, a takvih trenutno nemamo.

Cijeli svoj život posvetili ste košarci. Koliko generacija je prošlo kroz Vaše škole košarke, te koje pojedince naročito izdvajate?

Krehić: Imao sam sreću da sam dugi niz godina bio član stručnog savjeta jugoslovenske košarke i trener u svim muškim i ženskim selekcijama i to u raznim ulogama: kao kondicioni, pomoćni i glavni trener. Također, u mom klubu Bosni bio sam trener svih muških i svih ženskih selekcija u raznim ulogama, a sve je to bilo moguće pošto sam u vrhunskoj košarci skoro 50 godina i trenirao sav više generacija i u klubu i u reprezentaciji Jugoslavije, pa bh. seniore. 

Interesantno je da sam u muškoj reprezentaciji Jugoslavije trenirao tri najkvalitetnije generacije: prvu na čelu sa Čosićem, Dalipagićem,Slavnićem, Žižićem i drugim, drugu na čelu sa Kićanovićem, Delibašićem,  Radovanovićem, Đorđevićem, Varajićem, Radulovićem, Bilalovićem. I treću, za koju smatram da je bila najkvalitetnija jer u njoj je bilo 10 NBA igraća, a to je već garancija kvaliteta: Petrović, Kukoć, Divac, Rađa, Paspalj, Danilović, Čurćić, Zdovc, Komazec, Đorđević i drugi. Bitno je istači da je tu bila i jedna među generacija i sa njom smo bili treći na svijetu sa Peterom Vilfanom na čelu.

U svojoj školi košarke, to je jedna osnovna škola u kojoj sam radio kao profesor 13 godina, iznjedrio sam 15 reprezentativaca jugoslovenske i bh. košarke, a tri igrača su bili u ekipi Bosne kad je osvojila titulu evropskog prvaka. Interesantno je da sam s Benečekovom generacijom vrlo često imao i tri treninga dnevno, tako da rezultati nikad ne dolaze slučajno već im prethodi sistematski i stručan rad.

U jugoslovenskoj košarci smo imali nekoliko vrhunskih trenera i ja sam imao priliku da s njima radim i učim od njih. To su bili Nikolić, Žeravica, Novosel pa Tanjević, trenirao sam Obradovića i Pešića koji su danas među najboljim trenerima Evrope.

Tako da i Bosnini rezultati nisu slučajni, imali smo sjajno rukovodstvo kluba s vrhunskim ljudima i to je bila osnova za sve ostalo. Boša Tanjević je vrlo mlad stao na čelo struke i svoj talenat iz dana u dan pretvarao u kvalitet same ekipe.

Prošlo je preko 17 godina od preranog odlaska Sabahudina Dine Bilalovića na bolji svijet. Upravo je Sabahudin bio najbolji strijelac Evropskog prvenstva u Minhenu 1993. godine i omogućio nam da dođemo do historijskog rezultata. Koliko Vam nedostaje Dino, jer znamo da ste bili veliki prijatelji?

Krehić: Dino Bilalović je bio veliki igrač, vrlo mlad i jako talentovan došao je u Bosnu iz Trebinja i vrlo brzo stekao status prvotimca, a uskoro i reprezentativca tada najkače evropske reprezentacije. Volio je da radi i jako brzo je napredovao i mene je izuzetno cijenio i poštovao, tada je takvo pravilo u Bosni bilo da se treneri cijene i poštuju.

Na Evropskom prvenstvu 1993. godine Dino je, iako je na pripreme došao povrijeđen, odigrao skoro sa vršeno i uz Primorca, Mutapćića i Avdića bio član naše udarne četvorke. Smatram da su nam dozvolili da nastupe Alihodžić i Radulović, da ni titula ne bi bila daleko.

KK Bosna je trenutno na niskim granama. Šta je potrebno da se Studenti barem donekle vrate na stare staze i koliko je zapravo sport zapostavljen u našoj državi?

Krehić: Danas je u klubu situacija onakva kakva je bila u Slobodi prije nekoliko godina i ja ne volim raditi u takvim sitacijama. Do prije nekoliko godina bio sam šef omladinskih pogona i imali smo nekoliko vanserijskih talenata, ali tadašnje klupsko rukovodstvo je žurilo s rezultatima i nedovoljno pažnje poklanjalo takvim talentima kao što su braća Đedović, Zimić i ostali. 

Političari su sport skoro pa zanemarili, dovoljno je znati da je budžet sporta i fizičke kulture u Kantonu Sarajevo osam puta niži nego prije rata, a da je državni budžet za sport i kulturu samo milion maraka. Pa toliko je potrebno jednom vrhunskom sportisti tipa tenisera.

Prošle godine dobili ste nagradu za životno djelo u organizaciji Sportskog saveza BiH. Koliko Vam to znači?

Krehić: Priznanje koje sam dobio mi veoma godi i drago mi je da ljudi cijene moj rad, a godinu dana ranije dobio sam slično priznanje i od Olimpijskog komiteta.

Kako komentirate činjenicu da u reprezentativnim selekcijama nema veličina poput Vas, Nene Markovića, Gordana Firića i mnogih drugih?

Krehić: U Posljednje vrijeme ta nepravda se ispravlja. Naime, došao je Mirza Teletović, stigla je i Razija Mujanović, kao i Vedran Bosnić, a tu je i Gordan Lojo. Ranije je na čelu bh. tima bio i Damir Mulaomerović, došao je novi generalni sekretar koji je vrlo agilan i uspješan, i ta tendencija treba da se nastavi. Krivo mi je bilo kada su u BiH dovođeni strani treneri, a naši itekako imaju uspjeha u Evropi. Izić je digao tursku košarku, Mutapćić je preporodio njemačku košarku, a nikad nisu bili kandidati za selektora. Također, treba znati da Vukovića i mene niko nije ni spominjao.

Razgovarao: Mirza Hadžijusufović