10 rečenica koje NE SMIJETE REĆI SVOM DJETETU: Ovo iz vaših usta ne smije da čuje!
Vaše dijete upija svaku vašu riječ. Stoga pažljivo birajte kojim tonom i kojim tekstom ćete se obratiti svome čedu
Sljedećih 10 rečenica NEMOJTE da govorite vašem djetetu:
Jesi li lud/a?
Ovo je u redu da kažete ako dijete zna da se šalite i ako je atmosfera potpuno opuštena. Ali, ako ste ljuti i derete se na dijete postavljajući mu ovo pitanje samo ćete negativno uticati na na njegovo samopouzdanje. Umesto da lakomisleno govorite, potrudite se da date kontruktivnu kritiku jer ćete ovim riječima samo postići da dete misli da ga smatrate ludim, piše sajt najboljamamanasvetu.com.
Bilo šta što sugeriše krivicu za mentalno stanje roditelja
Na primjer, nemojte da kažete “Izluđuješ me” ili “Ludim zbog tebe” To može da vam izgleda kao dobar odgovor u trenutku, ali to nije ono što vaše dijete treba da čuje. Krivica ima negativan uticaj na to što dijete shvata da radi roditelju. Optuživanje djeteta da vas čini ludim ima potencijal da djetetu smanji samopouzdanje.
Prazne prijetnje
Svaki roditelj je ili izgovorio prazne pretnje ili čuo druge kako prijete praznim rečima tipa “Bolje da uradiš …. Ili teško tebi.”. I onda ko zna šta ovo “teško tebi” znači. Ovakva rečenica predstavlja praznu pretnju i vaše dijete će se ili plašiti vas ili vam neće verovati da ćete da primenite bilo kakvu disciplinsku meru.
Bolja varijanta je da tačno kažete šta može da očekuje, na primjer: “Bolje sredi sobu inače ćeš biti kažnjen i nema interneta nedelju dana.” Najvažnija stvar i u ovom slučaju jeste da uradite ono što ste rekli ako je to potrebno.
Prazne rečenice
Puno puta se čini da je djetetu dovoljno reći “Bravo!” ali ako tu stanete i ne povežete ovu pohvalu sa nečim što je dijete uradilo u stvari samo izgovarate praznu rečenicu koja ne znači ništa. Dajte ovoj riječi dublje značenje tako što ćete je povezati u rečenicu: “Bravo što si sredio sobu”, “Bravo za kontrolni, baš si dobro uradila” i sl.
Požuri! Brže!
Ove riječi će vašem djetetu usaditi osjećaj da stalno kasni. Umjesto da ga požurujete na ovaj način, ublažite situaciju tako što ćete i sebe ubaciti u rečenicu, na primer: “Hajde da oboje požurimo da stignemo na vrijeme u školu.”Ako dijete uvijek pravi baš velike probleme možete da pokušate i sa nagradom: “Ako krenemo na vrijeme u školu možeš duže da gledaš televiziju/igraš igrice/budeš kod drugara” i sl.
Očekivanje savršenstva
Dovoljno je da djetetu kažete “Samo ćeš vežbanjem usavršiti ….” I već mu prenosite poruku da će ako vježba sport/muziku i sl. dostići savršenstvo i da je to ono što vi od njega i očekujete. Međutim, upravo ove riječi mogu da ga dovedu do neuspjeha i razviju kod njega osjećaj krivice ako ne dostigne to savršenstvo. Zapamtite, niko nije savršen i ništa nikada u životu nije savršeno. Umjesto da šaljete ovu poruku djetetu pokušajte da mu kažete, na primjer, da će vježbanjem poboljšati svoje veštine i sl. Naučite dijete da posmatra napretke koje postiže, čak i ako su mali oni ipak idu u dobrom pravcu. A kao sa svim stvarima u životu, uvek svuda ima mesta za popravljanje.
Nije to ništa, dobro si (je).
Još jedna lakomislena rečenica koja se često čuje kada dete padne i malo se udari ili ne postigne željeni rezultat. Ono što dijete čuje jeste da nije dovoljno dobro ili da ne smije da kaže kako se osjeća, da li se povrijedilo i sl.
Budite konkretni i pitajte dijete da li ga boli ruka, noga ili neko drugo mesto na kome se udarilo. Pokažite, na primjer, i da ste primijetili da se malo isjeklo ali da ćete srediti ranicu i sl. Što se tiče uspjeha, bolje je da kontrolni prokomentarišete sa “Dobio si trojku na ovom testu? Dobro, to je bolje od dvojke ali sljedeći put se potrudi da ta trojka postane četvorka.”
Previše si debeo/la.
Ova rečenica može lako da vam se obije o glavu ako vaše dijete odraste sa poremećajima u ishrani jer je slušalo stalno koliko je debelo. Umjesto da ističete djetetove probleme sa težinom, podstaknite ga da vježba i pobrinite se da se zdravo hrani.
Ne možemo da priuštimo…
Rečenice koje objašnjavaju vaše finansijske nedostatke su višak informacija koji samo opterećuje dijete. Naravno da je potrebna transparentnost, ali dijete ne treba da brine o porodičnim finansijama. Ovo možete da kažete na drugačiji način koji dete uči da upravlja finansijama kolike god one bile. Na primer: “Moramo da štedimo ako želimo to da kupimo/tamo da idemo”...
Ne možeš da ustaneš od stola dok sve ne pojedeš
Ovaj stav uči dijete da nastavi da jede čak i ako više nije gladno. Mnogo je bolje da ga naučite da stane kad osjeti da je sito. Naravno, nema deserta ako ne može da završi obrok.
(Stil.kurir.rs)