OVAKO IZLEDA SIN ANE BRNABIĆ! Prvi put pokazala njegovu sliku: EVO KAKO DJEČAK IZGLEDA, LIJEP NA MAMU (FOTO)

Da mi je neko prije pet godina rekao da ću biti predsjednica Vlade Srbije, odgovorila bih mu da nemoguće, da je nerealno. Međutim, poziv Aleksandra Vučića promijenio je sve, prvo je priznaje Ane Brnabić.

U razgovoru za Srpski telegraf pemijerka je bez trunke zadrške govorila o porodici, suočavanju sa napadima kojima su izloženi zbog funkcije koju obavlja. Dok s osmjehom i ponosom pokazuje fotografiju sina Igora, predsjednica Vlade otkrila da je kao klinka bila spremna ako treba i da se potuče da bi odbranila brata, otkrila je koji joj je najveći blam, ali je i priznala kada je posljednji put zaplakala.

Kako je izgledao taj Vučićev poziv, koji niste mogli da odbijete?

- Bila sam šokirana. Otišla sam za vikend u Hrvatsku da obiđem majku i bratance, koji su bili tamo. Otišla sam u petak poslije posla, taman sam stigla tamo oko 10 uveče, kada su me pozvali iz kabineta tadašnjeg premijera. Čuli smo se telefonom i ja sam se u subotu ujutru već vratila u Beograd.

Koliko se često čujete sa Vučićem?

- Na svaka dva sata, što zbog ekonomije, ali najčešće zbog situacije sa koronom, kada znate podatke, kada znate koliko je naših ljekara na respiratorima, da su to ljudi koji su žrtvovali svoje živote...

Čitate nekoliko knjiga istovremeno, koja je trenutno literatura na vašemstolu?

- Uvek ima dosta knjiga na mom stolu. Tu je Desanka Maksimović, ali ljudi uglavnom prvo primijete knjigu o Aleksandru Vučiću, istorijske knjige o Srbiji..

Vaš dolazak na čelo Vlade za mnoge je bio šok. Nekim ministrima to je i danas problem. Ima li trzavica na tim relacijama?

- Ima, kao i u svakom kolektivu, to je ljudski. Što bi se reklo, sve to ide u rok službe. Trzavice su ponekad i dobre, najgore je da u Vladi imate ljude koji isto razmišljaju. Tada ne bilo napretka ni najboljih mogućih rešenja, što je i nama i građanima najvažnije. Ne mislim da uvijek sve najbolje znam, uvijek sam spremna da saslušam drugačije mišljenje. Kompromis je uvijek dobra stvar.

Među suvenirima koje čuva u kabinetu je i šal reprezentacije Srbije. Sa ponosom pokazuje poklone koje je dobila, tu su lopte sa potpisima igrača. Posebno mesto zauzima uramljen crtež koji je dobila od građana. Uz ovaj crtež počasno mjesto zauzima fotografija na kojoj srpska premijerka stoji u društvu američkog predsjednika Donalda Trampa.

I u ovoj vladi sjede ministri koji vas u medijima povremeno potkače.

- Sve je to prirodno. Moja pozicija predsjednice Vlade i javne ličnosti bode oči mnogima. Moram da budem otvorenija za kritiku i uvrede, nažalost, mnogo više nego neki drugi. Žao mi je što su u Srbiji pređene crvene linije pristojnog ponašanja kada se napadaju porodice, pre svega mislim na porodicu predsednika Vučića, koju najviše napadaju.

- Opozicija i opozicioni mediji su prešli crvenu liniju. Ukoliko je vlast najodgovornija za dijalog, sigurno je opozicija najodgovornija za crvene linije koje se povlače. Kada su Vučić i SNS bili opozicija, tada nije bilo napada na porodice, nismo znali ko su čija deca, braća, sestre... Nažalost, opozicija koja nema šta da nam zameri za naš rad prelazi te crvene linije, napada porodice. I to je loša stvar.

Kakvu ste reakciju imali poslije primanja vakcine?

- Minornu, ništa specijalno osim malog bola u ruci. Imala sam malu temperaturu i to je sve.

Po društvenim mrežama pišu da ste primili fiziološki rastvor, da niste dobili vakcinu.

- To mi je nevjerovatno. Da li je moguće da neko pomisli da cijeli "Torlak", gdje smo mi vakcinisali ljekare, sestre, sve osoblje, svi lažu da smo primili vakcinu. Zaista nevjerovatno dokle sve te priče idu.

Vaš brat je zbog napada i kritika dao ostavku, prekinuo je karijeru... Pričali ste s njim, pogađaju li vas razni komentari na račun brata?

- Rekao mi je svoju namjeru. Moja porodica nikada nije imala veze s politikom. Gledano kroz generacije, prva sam osoba koja radi u javnom sektoru i prvi političar sam u porodici. Deda sa majčine strane bio je autoprevoznik, imao je svoj kamion, tim poslom je zaradio da izgradi kuću. Deda sa očeve firme bio je vojno lice, tu imovinu koju imam u Hrvatskoj nasljedila sam od njega. Otac je bio elektroinženjer, majka građevinski inženjer... Brat je napravio karijeru i kada sam ja postala javna ličnost, sve što imamo postalo je sporno. Bolelo me je... Odgajani smo da radimo naporno, mnogo, da budemo pošteni, da budemo patriote koje vole i koliko mogu rade za svoju zemlju.

Uspijevate li da uskladite obaveze? Imate li dovoljno vremena za porodicu?

- Ne. Dosta ispaštaju Milica i dijete. Rijetko viđam majku, brata, bratance.

Kada ste posljednji put bili na godišnjem odmoru?

- Prije godinu i po dana.

Kako ćete provesti predstojeće praznike?

- Planirala sam da uzmem nekoliko dana slobodno da provedem sa porodicom. Vidjećemo od situacije, obaveza... Sve zavisi od toga.

Brat nije jedini, napada nije pošteđena ni vaša porodica, čak i dijete.

Na primjeru mene i moje porodice, nažalost, jasno je da za takozvanu elitu u ovoj zemlji postoje građani, kao i porodice prvog i drugog reda. Moje dijete, bilo je staro tek nekoliko sati, možda tek sat vremena po rođenju mog deteta jedan od lidera opozicije Sergej Trifunović šalio se na najgrublji način na račun mog djeteta i moje porodice. Tada je bio predsjednik PSG, jedne građanske partije. Zbog toga što je rekao osjećala sam se katastrofalno, užasno... Nadala sam se da će neko reagovati, osuditi takve riječi... Ništa od toga se nije desilo...

Koji sport volite, da li ste nekada nešto trenirali?

- Trenirala sam plivanje, sport obožavam. Igrala sam fudbal, što se da očekivati na osnovu svih stereotipa koji postoje.

FOTO: ST/V. LUKIĆ

Kojim sportom biste voljeli da se vaš sin bavi?

- Plivanjem.

O vama su pisali da ste "greška prirode"?

- Lokalne novine koje su perjanica opozicije, građanske opozicije, koji su od grada Šapca dobili nagrade zbog doprinosa slobodi i demokratiji napisali su najstrašnije odvratnosti i uvreda poput te da sam greška prirode...

Da li vas takve riječi pogađaju?

- Pogađa me što niko ne reaguje. Ni NUNS ni ljudi u Šapcu koji su nagradili te lokalne novine, ni organizacije za ljudska prava... Niko! Valjda je u redu da se to kaže Ani Brnabić ili Aleksandru Vučiću, iako je to diskriminacija na nekoliko nivoa. To me je povrijedilo jer je to loše i za naše društvo

Da li ste zaplakali nekada?

- Kako nisam. Jesam. Posljednji put kada je preminuo pilot "Er Srbije" koji je dovezao prvi kontingent opreme iz Kine.

Pratite li sport, za koga navijate?

- Naravno, pratim reprezentaciju...

Ajmo konkretno, Zvezda ili Partizan?

- Zvezda! Naravno.

Ko je najbolji igrač u Zvezdi?

- Ne znam, vjerujte. Katai vjerovatno, ne bih da se zamjerim drugim igračima.

Smeta li vam kad vas porede sa Pantelićem?

Ne, to mije OK. On je super lik. Mogu da me porede sa kim god hoće.

Čak i sa kaktusom fikusom, kako vas sve nazivaju?

- Neka kažu da sam šta god. Kad mi pametnjakovići iz opozicije kažu da sam fikus premijer, ja bih zaista volela da su oni bili takvi fikus premijeri i da su uveli elektronsku upravu, digitalizaciju, da su povezali škole na internet...

Šta vaša partnerka Milica kaže na sve te napade.

- Milica se trudi da to ignoriše što nije uvijek lako. Teže podnosi kritike i uvrede, pa joj to ne prijavljujem. Kao ni majka, ni tetki, majci pokojnog oca, koje užasno teško primaju te uvrede. Žao mi je njih, vojlela bih da mogu nekako da ih zaštitim. Zato sve to držim to nekako za sebe.

Zbog čega se kajete?

- Nemam mnogo razloga za kajanje. Držim se onoga da je bolje kajati se zbog urađenog nego zbog onoga što niste uradili. U tom smislu živim život punim plućima.

Premijerka je u razgovoru za Srpski telegraf otvoreno priznala šta joj je bio najveći blam:

- Jedan izlazak sa prijateljima na Akademiju baš dobro pamtim. Saplela sam se na prvi stepenik i uletela sam na Akademiju leđima. Svi su to videli. Bila sam zaista zvijezda te večeri. To mi je jedan od najvećih blamova.

Jeste li se nekad potukli?

- Jesam, tukla sam se. Ne znam koje dijete se nije potuklo tokom detinjstva, ali to nisu tuče u pravom smislu te riječi.

Bili ste jači ili slabiji?

- Bila sam jaka i žilava. Branila sam brata iako je on bio stariji. Voljela sam da se potučem i sa muškarcima. I danas bih se možda sa nekim potukla da nisam izuzetno politički korektna.

Koju muziku sluša Ana Brnabić?

- Nisam ja od tih intelektualaca koji mogu da slušaju muziku i čitaju. Ja sam štreber, moram da se fokusiram.

Ipak, šta sada slušate?

- Dječje pesmice. Omiljena mi je "Pilići u Riju". A uglavnom slušam "Žabu", omiljenu pjesmu mog sina.

A koju pjesmu Ana naruči u kafani kada je sa prijateljima. Koja je gađa u srce?

- "Azra" od Vajte i bez "Vranjanke" ne može da prođe odlazak u kafanu.

(Republika.rs)