Mediji i migranti: Dobrodošla je i svaka suza!
Piše: Maja Blaževska Evrosimoska
Posljednjih nekoliko nedjelja kao pasivni konzument vijesti gledam problem migranata, očajnika, u aktuelnom medijskom i virtualnom svijetu kao jedan fino spakovan medijski spektakl.
Nažalost, rekla bih, pomišljajući kako sam u Skoplju, dok se drama sa migrantima dešava na svega 160 kilometara, u Gevgeliji, ali i u cijeloj zemlji proteklih nekoliko mjeseci.
Migranti su već mjesecima glavna vijest. Oni i njihov pohod na Evropu.
U fokusu izvještavanja su izbjeglički kampovi, rute, njihovi pokušaji da pređu velike vodene površine da bi taknuli evropsko tlo.
O stradalim migrantima na prugama i u brodolomima izvještava se statistički, tu su samo različite cifre koje se ponavljaju na početku priloga.
Dobrodošla je i svaka suza - dječija posebno, ukoliko je priča da se dijete odvojilo od roditelja.
To je ta slika koja prodaje cijeli blok vijesti, prodaje novinarski dan.
Razlozi ovog tektonskog premještanja stanovništva u vijestima postaju drugostepeni.
Sve je manje informacija o situaciji na ratištima, ko s kime ratuje - da li na fragilnim tačkama svijeta danas ima okršaja? Da li ima pokušaja građenja mira?
O kršenju primirja se izvještava kao o vijesti u nizu, ali i ne mora svaki dan. Pa ako se o Donjecku izvještava na nedjelju dana - nije li to isto? Nije li to isti krug vijesti - tamo negdje ponovo napad, odgovor napadu, žrtve?
Samo da je briga tuđa
Prije neki dan, prijatelj iz Njemačke na Facebooku piše kako je jedna njemačka televizija počela vijesti sa prilogom iz Gevgelije u kojem se kritikuje odnos policajaca prema migrantima.
On pita: „Ako je zemlja kao Njemačka opterećena migrantima, zašto to isto ne sijme reći Makedonija? Zašto migranti koji imaju dovoljno novca ne idu na Zapad avionom, da ne bi jedna mala zemlja stradala od njihove navale?“
Tako medijska tema postaje imidž države kroz koje prolaze migranti. Pa je lakše njemačkoj televiziji napraviti priču iz Skoplja, nego šta Njemačka radi po tom pitanju.
Ovdje je na društvenim mrežama postojala snažna debata: da li su prilozi o lošem tretmanu migranata pokušaj da se ukalja ugled države kroz koje prolaze?
No, sa druge strane: postoji li kriza novinarstva kao profesije - svi ovi pokušaji da se zataškaju primjeri loših postupanja prema migrantima u matičnim državama novinara? Nije li javni interes insistiranje na priči o nedostatku odgovarajuće pomoći?
Više vijesti, manje informacija
Sve je više vijesti o strahu od migranata tamo gdje prolaze. O mađarskom građenju ograde informiše se kao o zanimljivosti - iz rubrike ''vjerovali ili ne''.
Više je vijesti o strahovima država prema kojim migranti idu. Niko ne strahuje šta se dešava tamo odakle bježe. Sve je veća hladnokrvnost javnosti, sve manje empatije.
Sve manje rješenja kako da se stišaju aktuelni ratovi, pomogne zemljama u siromaštvu.
Sve manje se spominju Evropa ili Amerika kao rješenje problema, a bili bi za istim pregovaračkim stolom kada bi se neko od primirja dogovaralo.
Nema izjave o „zabrinutosti“ i „sreće“ njihovih predstavnika o mogućem rješenju krize. Nema forsiranja novinarske priče o odgovornosti - kako je krenuo ovaj nesretni krug.
Ljetni period u novinarstvu nazivamo ''period kiselih krastavaca''. Misli se da je sve tema u situaciji kada teme nema. Ali, ovog ljeta nikako nije bila takva sezona.
Više je to period kiselog okusa u ustima i kiselog odraza stvarnosti kroz medijsko ogledalo.
Izvor: Al Jazeera