Ovo su naši heroji: Upoznajte najbolje ambasadore ponosne i prkosne BiH
Kadetska košarkaška reprezentacija Bosne i Hercegovine novi je prvak Evrope. Naši sjajni mladići sinoć su u u finalu bili nadmoćni i u konstantnom vodstvu nad domaćom selekcijom Litvanije.
Kao šlag na tortu, stigao je trijumf i nad favoritom turnira, selekcijom koja itekako mnogo ulaže u košarku u svim kategorijama.
Jedna mala Bosna i Hercegovina još jednom je dokazala kada diše kao jedno da su čuda moguća.
Napravljen je historijski rezultat, koji je ušao u anale bh. sporta. Vjerovatno ti momci još nisu ni svjesni šta su uradili za svoju zemlju, postali su njeni najbolji ambasadori.
Dječaci do 16 godina su pokazali kako se bori za svoju zemlju. Kako se voljeni dres natapa znojem, kako se ide po svaku loptu, pa i na glavu ako treba.
Dokazali su onim starijim, koji su se premišljali da li da igraju na Eurobasketu. Nije bilo izgovora o eventualnim povredama, uvrijeđenosti i sličnom. To ovi dječaci i ne znaju.
Odigrali su nevjerovatno zrelo, pred 5.000 protivničkih navijača, apsolutno bez panike i nervoze. Prednost od 13 poena iz prvog dijela pokazala se kao ključna.
U nastavku ni sudije nisu pomogle domaćinima, koji je sve bio pripremio za veliko slavlje. Ipak, nije računao na ponosnu i prkosnu Bosnu i Hercegovinu.
Svi do jednog igrali su sjajno, ali ćemo izdvojiti ovog puta njihovog predvodnika na parketu, Džanana Musu. Krajišnik koji nastupa za Cedevitu sinoć je Litvancima smjestio 33 poena, podsjetio na Nenu Markovića kada je davno uništio Litvance u gostima.
Nagrada za to stigla je u vidu izbora za MVP-ja EP-a, dok je izabran i u najbolju petorku s Njegošem Sikirašem, momkom s Pala, koji je odbio Srbiju da bi igrao za svoju domovinu. A ne kao neki uzeo pasoš druge države i tako onemogućili sebi da igraju na Eurobasketu. Njegošu to nije bilo ni na pameti. Aferim, kako za njega, tako i za njegove roditelje, koji su dječaka naučili šta je domovina i kako se voli.
Sinoć smo svi bili kao jedan. I to smo dočekali, navijalo se za Zmajiće širom nam naše drage domovine. Nadamo se da će upravo ovi momci povesti nas ka svijetlijoj budućnosti. Jer to smo odavno i zaslužili.
Naravno, ne smijemo zaboraviti ni stručni štab, predvođen selektorom Josipom Pandžom, koji je od početka vjerovao u svoje izabranike. Selektore, kapa do poda.
I za kraj, ovo su naši zlatni momci. Dječaci, zaslužili ste sve najljepše. Znamo da vam ova država ne može mnogo pružiti, da ste joj vi pružili mnogo više, ali volite je i dalje kao svoju jedinu.
Spisak heroja:
Nikola Daković, rođen 22. juni 2000, Gradiška
Adi Alikadić, 13. juni 1999, Goražde
Lazar Mutić, 6. januar 1999, Banjaluka
Aljoša Janković, 8. februar 1999, Kotor
Amar Barukčija, 16. januar 1999, Sarajevo
Srđan Kocić, 27. novembar 1999, Gradiška
Njegoš Sikiraš, 11. april 1999, Pale
Emir Čerkezović, 12. januar 1999, Tuzla
Sani Čampara, 3. mart 1999, Sarajevo
Džanan Musa, 8. maj 1999, Bihać
Timur Ovčina, 12. august 1999, Sarajevo
Vedran Mirković, 25. mart 1999, Sarajevo