MARKO OTVORIO GROB SVOG OCA, U NJEMU PRONAŠAO NEŠTO BIZARNO: Velika MISTERIJA na groblju, ne zna šta ga je snašlo!

Ljutit je i Markov nećak Goran Dujmović. Pita se kako niko ne zna šta se dogodilo.

Marko Dujmović već 10 godina pokušava da otkrije ko je čovjek pronađen u grobu njegova oca. Odbija potpisati DNK analizu koja tvrdi da je pokojnik u porodičnoj grobnici - njegov otac.

Ekshumirano telo je telo krupnog čovjeka od 120, 130 kilograma, zamotanog u šatorsko krilo, s debelim vunenim čarapama na nogama. Njegov otac, mršav muškarac od pedesetak kilograma, pokopan je u sanduku sa kožnim cipelama. Postoje čak i fotografije sahrane.

Marko tako već deset godina pokušava da odgonetne ko je muškarac kojeg su pronašli u grobu. Za emisiju "Provjereno" Nove TV tvrdi da njegov otac nije nestao, već je doveden na groblje i sahranjen.

- Ja se osjećam nikako.Nikome ovo ne želim. Ali ja želim samo pravdu. Ja sam napravljen budalom da ne znam gdje sam sahranio oca, gdje sam mamu, da su mjesta zamijenjena. E, to kod Marka Dujmovića ne prolazi. Jer moj otac nije nestao. Umro je u kući Jove zastavnikovic, u kojoj sam bio, i dovezen je na groblje i sahranjen - govori besni Marko Dujmović.

Ljutit je i Markov nećak Goran Dujmović. Pita se kako niko ne zna šta se dogodilo. '

- Stric nije tražio tatu, ja nisam tražio deda. Ja postavljam pitanje hrvatskoj javnosti i hrvatskim institucijama - čije je to tijelo? Kad tako moram reći, konstitucije 120 kila, čiji su to posmrtni ostaci? - pita Goran.

Ko je osoba koju su pronašli prilikom sahrane majke, ne znaju, ali uvjereni su da nije njen muž, odnosno - njihov otac i deda.

- Znam u čemu sam pokopao deda. Nisam ga pokopao u šatorskom krilu - govori unuk Goran za" Provjereno".

Marko se u Dvor na Uni doselio 1997. godine. Godinu dana posle umire mu otac. I to je početak onoga što njegov nećak zove tragikomedijom. Na fotografijama koje je ekipi "Provjerenog" pokazao Goran Dujmović vidi se da je njegov pokojni deda bio srednjeg rasta, slabije kilaže zbog bolesti. Pokopali su ga na lokalnom groblju. Tada još nije bilo grobnice, već obični humak. Odlučili su urediti porodični grob pa su 2001. napravili spomenik.

Marko je tada uzeo grobno mesto i za majku, u istoj grobnici u kojoj je pokopao i oca. Majka je umrla 2008. godine. Porodica se okupila, pogreb samo što nije počeo.

- Ljudi gore kopaju normalno grob i stric dobija poziv na telefon, zovu ga ti što kopaju i mi odlazimo gore. Ljudi kažu: 'Imamo problem' ", prepričava Goran.

Naime, naišli su na sanduk.

- Sanduk su pronašli na 90 cm, a treba kopati barem do 140 - govori Marko Dujmović.

Odbio potpisati rezultate DNK analize Kako pronađeno tijelo nije izgledalo kao njegov otac, Marko poriče da je riječ o njemu.

Procedura ide dalje, bratu i njemu uzimaju krv, analizira se podudarnost DNK s posmrtnim ostacima. Prvi put dolazi na komisiju i oni kažu kako je DNK analiza utvrdila da je riječ o njegovu ocu.

Goran objašnjava da Marko ništa nije potpisao jer je bio siguran kako nikoga nije pokopao u šatorskom krilu. Iz Uprave za zatočene i nestale koja je obavila ekshumaciju nisu željeli pred kamere. Poslali su zato poduži odgovor u kojem potvrđuju hronologiju događaja. No ne sumnjaju u ispravnost DNK analize koja je pokazala da je riječ o Markovu ocu. U odgovoru Ministarstva branitelja stoji kako porodica nije prihvatila nalaze identifikacije.

- Imajući u vidu da ovaj slučaj nije u djelokrugu rada Uprave za zatočene i nestale, ova će Uprava Komisiji predložiti izuzimanje iz evidencije ekshumiranih posmrtnih ostataka te će o istome izvijestiti nadležni Županijski sud u Sisku - napisali su iz Ministarstva.

Institucije ostaju pri tome da je riječ o njegovu ocu. Marko na osnovu izgleda ostataka, odjeće i položaja ukopa to ne može prihvatiti. Nudili su mu da ekshumiraju i lijevu stranu grobnice, gdje je pokopao oca, na što je on i pristao.

Pitaju se - ko je to?

I drugi put, prije dvije nedelje, Marko je odbio potpisati da je riječ o njegovu ocu. Tvrdi da su mu sad pokazali neke treće ostatke, ali bez prepoznatljive odjeće i obuće u kojoj je otac sahranjen.

- Gdej su cipele? Nema cipela. Ajd vi nađite ko je mom tati ukrao cipele, a ja ću potpisati da je ovo moj tata - uporan je Marko.

Crni humor, kaže, najbolji je način da se nosi sa ovom situacijom jer on svog oca nije izgubio. Da nije prijavljeno policiji, niko za tijelo, vjerovatno, ne bi ni znao. 

- Pa nađite tim ljudima koji svoje traže. Ja sam nekoga našao. Vrlo jednostavno. Ja sam imao dobru namjeru da nekome pomognem, da neko zna gde je roditelj svom sinu, da pokopa i da zapali sveću, a oni utvrdili da je moj otac, a ja sam zadovoljan što sam to izbacio - objašnjava za" Provjereno".

(Espreso.rs)